Branko Grčić je nastupom potpuna suprotnost Radimiru Čačiću i Slavku Liniću. Štoviše, promatra li čovjek Vladu izvana, Čačić i Linić stoje na fronti, SDP-ov ekonomski strateg Grčić, kojemu vidljivo nedostaje pravog menadžerskog iskustva iz tvrdog realnog biznisa, u tišini drži pozadinu. Riječ je ipak o prirodnim saveznicima, zapravo nedjeljivom trojcu koji je u godini prije izbora zajednički definirao smjer hrvatskog oporavka. Kako to izgleda kada danas sjednu zajedno za stol? Imaju li u ovom trenutku za to uopće vremena?
- Suradnja je od prvog dana bila doista intenzivna, pogotovo tijekom prva dva mjeseca, kada smo pretakali svoj program u zakonske mjere. Kasnije, od proračuna do danas, priča je usmjerena sektorski i možda se rjeđe viđamo. Linić je okrenut prema financijama i punjenju proračuna, Čačić prema energetici i pokretanju gospodarstva, ja prema Europskoj Uniji, fondovima i mojim regionalnim projektima... Manje je vremena za zajedničke svakodnevne kružoke. Ali Čačić i ja smo barem triput tjedno zajedno na sastancima, od koordinacija, užeg kabineta do sjednice Vlade. A tu se kreiraju i donose najvažnije odluke.
Spašavanje situacije
Kada je nedavno podignuta cijena struje, rekli ste kako je nužno da takvu mjeru prati radikalna transformacija HEP-a. Mnogi su to protumačili kao izravno suprotstavljanje Vladinoj odluci, što ste time željeli reći?
- Naprotiv, to je bila komunikacija one druge strane medalje, procesa koji mora pokazati odgovornost naše najveće energetske kompanije. Do korekcije cijena je moralo doći, ali mi paralelno moramo pokrenuti proces restrukturiranja HEP-a. Novac namaknut dizanjem cijena ne smije se koristiti za spašavanje zatečene situacije u kompaniji. Dio novca možda se i mogao supstituirati unutarnjim restrukturiranjem HEP-a, ali i za to treba i novca i vremena. Malo se zna, ali loša hidrološka situacija u prošloj godini primorala je HEP na povećani uvoz energije, čija je cijena prorasla 27 posto. Drugi dio je supstituiran termoelektranama. Cijena ugljena je prošle godine porasla također za 27 posto, a plin kojim se pokreću termoelektrane poskupio je čak 42 posto. HEP je u godini dana od dobiti milijardu i šesto milijuna kuna pao na gubitak koji je samo u prvom tromjesečju ove godine dosegao 300 milijuna kuna. To je veliki problem u osposobljavanju HEP-a za novi investicijski ciklus na kojem baziramo i značajan dio naše ukupne strategije gospodarskog oporavka i stabilizacije energetskog tržišta.
Ministar ste regionalnog razvoja, ali i pravi Splićanin. Koliko ste upoznati s prilikama u drugim dijelovima zemlje, u unutrašnjosti Hrvatske, gdje je život posve drukčiji nego na obali?
- Upoznajem se s njima. Danas već znam dosta više nego što sam znao prije. Malo se to vidi, ali mi smo tijekom posljednja tri mjeseca, nakon što smo završili s porođajnim mukama vlastite unutarnje reorganizacije, ipak uspjeli pripremiti i pokrenuti 200 projekata diljem Hrvatske koje će Mininstarstvo ove godine provoditi. Kada vidite da se ti projekti protežu kroz 200 jedinica lokalne samouprave, što je gotovo polovica njihova ukupnog broja, jasno vam je da smo se već kroz tu priču upoznali s prioritetima ljudi na terenu. No to nije sve, naše drugo veliko područje rada je bavljenje posljedicama rata, za što imamo budžet oko 400 milijuna kuna za programe zbrinjavanja izbjeglica i povratnika. Sa zemljama iz regije ušli smo u projekt donatorske konferencije i uspjeli smo osigurati međunarodne donatore. Hrvatska bi praktički mogla, ako se planovi ispune, pronaći trajno rješenje statusa onih ljudi koji su imali stanarska prava. Njih 3500 s obiteljima želi se vratiti u Hrvatsku, dok je dio odlučio ostati tamo gdje se danas nalazi. I njima ćemo tim novcem pomoći. Ostaje problem dijela naših internih raseljenih osoba. Tu će otići spomenutih 400 milijuna iz proračuna. Uz navedenih 200 projekata, to je već 900 milijuna kuna. Našim aktivnostima treba još pribrojiti i projekt razvoja jadranskih otoka, ali to je više usmjereno prema poticajima za razvoj gospodarstva jer nije dovoljno samo ljudima omogućiti krov nad glavom, nego treba i stvoriti radna mjesta...
Zdraviji uvjeti
Uvijek kada se govori o razvoju otoka ti se razgovori svedu na turizam i poljoprivredu. Je li to doista vrhunac koji možemo ponuditi otočanima?
- Trenutno je situacija doista takva da nam industrija već treću godinu zaredom pada, i na kopnu i ono malo što je bilo na otocima. To naravno nije slučajno jer je riječ o procesu dubokog restrukturiranja ekonomije potaknutog krizom. Restrukturiranje je koji put usporavano zbog očekivanih socijalnih posljedica, što je samo odgađalo probleme. Posljedice vidite u brodogradnji, željezarama, u Dalmacijavinu, DIOKI-ju ili Jadrankamenu - sve su to slučajevi koji su dočekali novu Vladu. Sada moramo donijeti teške odluke i dovršiti te procese kako bismo mogli pokrenuti industriju. Naravno, poslije ovih prvih, teških koraka, nadam se da će se stvoriti daleko zdraviji uvjeti za početak ozdravljenja industrijskog sektora. Kada je riječ o otocima, iskustva pokazuju da je to teško održivo. Klasična industrija tu vrlo teško može biti konkurentnom zbog visokih ulaznih troškova - od energije do transporta - što industriju u startu čini skupljom. To je vjerojatno najveći razlog zbog kojega se ne događa industrijalizacija na otocima. Međutim, industrijalizacije danas nema ni u Zagrebu. Nadam se da će ubuduće situacija biti bolja, ali i da će industrijalizacija ići u smjeru industrije koja je na višoj tehnološkoj razini od današnje. To je ono što nama treba.
Naši se ljudi ne vole seliti. Koči li to rast ekonomije?
- Mobilnost radne snage u Hrvatskoj je vezana uz niz drugih stvari. Hrvatska je specifičnost visoka stopa vlasništva nad stambenim prostorom i čvrsta povezanost ljudi s njihovim mjestom boravka. Hrvati se teško odlučuju na selidbu. U nekim zemljama postoje dodatni poticaji za mobilnost radne snage - subvencioniraju se transportni troškovi ili troškovi preseljenja, i to je u kriznom razdoblju u velikoj mjeri pomoglo preživljavanju. Drugi je problem strukturni. Naša struktura slobodne i potrebne radne snage u velikoj je neravnoteži. Neki manje plaćeni poslovi još se odbijaju. Nedavno je, primjerice, Mlinar tražio 80 ljudi, javilo se 4 ili 5. Gdje je problem? Razvijenost sivog tržišta?