Zvali su ga Gumbek. Nekad dimnjačar, odavno već pirotehničar, Ivici Ferenecu zaiskre sitne oči kad govori o tim dalekim danima. “Bio je to zmazan al’ zanimljiv posao. I unosan. Naišle bi cestom curice, čak i starije gospođe i, dok bi se snašal, strgnule mi gumbe. ‘A vidi ga, sreća!’ viknule bi. I - tup! Ode gumb! Bili su oni mesingani, k’o zlatni, to je lijepo izgledalo na dimnjačarskim uniformama, baš se isticalo…”
Kad se raspala firma Dimnjak u Vodoprivredi je kopao, održavao kanale, sve dok nije postao višak. “Godinu sam dana bio na burzi, radio na crno, što god sam uhvatio - zidariju, pokrivao krovove… Žena bez posla, troje male djece. Pomagali su starci, inače ne znam kako bi tad izašli na kraj.”
Kad su mu telefonirali s burze i ponudili tečaj za ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....