Premda nam je kraj šezdesetih i početak sedamdesetih donio seksualnu revoluciju, popularni magazini, barem na području bivše Jugoslavije, i dalje su promovirali neke danas smiješne ideje.
Niz savjeta objavljenih u svibnju 1973. skupio je Yugopapir, stranica koja se bavi ‘pronalaženjem, obradom i očuvanjem što većeg broja vrijednih članaka iz nekadašnjeg jugoslavenskog tiska’.
Radi se o savjetodavnom tekstu namijenjenom ženama koje traže ljubav, objavljenom uoči godišnjih odmora. Tako odmah na početku napominju da je jasno kako žene nemaju problema s privlačenjem muškaraca dok su ‘mlade, opremljene mini-haljinom, maksi-naočalama i preplanule kože’, no pozivaju na oprez koji tip muškarca će zavesti.
Prvi na meti tih ranih sedamdesetih našli su se ‘previše zgodni muškarci’. S njima nikad ne znate. Mogu biti pošteni, ali češće su slatkorječivi i nepouzdani pa tadašnji novinari savjetuju: ‘Vidjevši njega mogu vam se šake oznojiti od uzbuđenja, ali gledajte da vam glava ostane bistra i ponavljajte u sebi: Tako se on udvara svim djevojkama!’
Također, treba izbjegavati najglasnijeg muškarca u grupi. To što zabavlja društvo i što se svi smiju njegovim vicevima, samo znači da će se kasnije ponoviti i vjerojatno se pokazati dosadnim. ‘Držite se trezvenih, ali pažljivih mladića, koji vas neće puno nasmijavati, ali će ostati uz vas kad treba tegliti prtljagu.’
Muškarce preplanulog tena već u prvim danima ljeta svrstavaju u tri grupe: sportaš (on je razmažen brzim osvajanjem i spreman na brze prekide), lažno preplanuli (ako laže o tenu, tko zna o čemu još laže…) i profesionalni zavodnik.
Sugeriraju ženama da iskoriste prednost pridošlice pa zgodnog muškarca upitaju gdje se nalazi pošta, dućan, plaža… Trebaju izbjegavati muškarce koji nikad nemaju sitno (jer će tako same plaćati za ležaljku na plaži, sladoled…) i one koji se prave važni, a malo više pažnje obratiti na sramežljivog muškarca ili onog koji gradi dvorac u pijesku jer se takav na koncu može pokazati kao puno nježniji i pažljiviji.
Posebna upozorenja odnose se na druženja u mraku. Tad se muškarcima gotovo ni u kojem slučaju ne može vjerovati jer ‘četvrtinu onoga što govore treba odbaciti na udvaranje, četvrtinu na romantiku, četvrtinu na more i četvrtinu na pomrčinu’. ‘Sve ostalo je točno’, piše Yugopapir. I nikako i nikad ne treba davati svoje podatke muškarcu koji ne želi otkriti svoju adresu. To je, naime, siguran znak da nešto skriva, najvjerojatnije ženu i djecu.