Prošlog je tjedna u Podstrani kod Splita otkriven zanimljiv spomenik. Franjo Tuđman kakav bi bio da je imao neodgovoran bonvivanski život. Kipar Ivan Kujundžić želio je, nagađamo, napraviti Tuđmana koji nije ozbiljni državnik, zabrinuti otac nacije, već nekakva lakomislena lokalna bitanga koja je faćkala Čehinje i Švabice, zavodnik s plaže, kolokvijalno: galeb.
Kroz usku košulju Tuđmana iz Podstrane nazire se mišićavo tijelo. Lijepo se vidi da je on čitavu zimu pumpao sklekove i trbušnjake da bi sezonu dočekao u top formi. Razdrljena kragna, zavrnuti rukavi, čvrste dlakave podlaktice, brižljivo začešljana nauljena kosa, svaki je detalj na njemu namješten da se Brigitte iz Braunschweiga i Jarmila iz Plzeňa raspamete od pohote. Ovaj je Tuđman bio seksualni grabežljivac koji se pomamno bacao na strankinje kao leopard na gazele.
‘Hau du ju du‘
Premda se činio bezopasan. Lijepi je muškarac dolazio na plažu s knjigom, tobože da uči za ispit na jesenskom roku. Ispružio bi se na žalo ispod tamarisa, pretvarajući se kako ne primjećuje žensku pored sebe. Mrštio se zadubljen u štivo. Naočale bez dioptrije kažiprstom je gurao prema korijenu nosa, dok bi ga ona kriomice odmjeravala. Napokon, on bi je pogledao, osmjehnuo se i rekao hau du ju du, a Brigite bi se zarumenila i smela.
Riječ po riječ, Tuđman bi joj otkrio sve o sebi. Koji put je bio liječnik, specijalizant opće kirurgije, koji put pilot, koji put redatelj u potrazi za glavnom glumicom u svom sljedećem filmu. Prolazili bi sati, sunce bi zašlo u zlaćano more. Galeb i strankinja otišli bi prvo na piće, onda na večeru.
Na hotelskoj terasi plesali bi pod zvijezdama, dok bi uz rub terase obično stajala Ankica i ljutito, optužujuće zurila u muža. Pored Ankice stajala bi dvojica dječaka, Miroslav i Stjepan u kratkim hlačicama i sandalicama, a najmanju Nevenku, još u benkici i pelenama, nesretna žena bi držala u naručju. "Tata, vrati se kući", preklinjao bi Stjepan kroz suze, a otac, živahno se okrećući na ritam ča ča ča, pravio bi se da ga ne poznaje.
Takva bi se nekakva priča mogla ispričati o vitkoj brončanoj figuri u Podstrani i svakom neupućenom ona bi bila uvjerljivija od priče tko je Franjo Tuđman stvarno bio. I to nije izuzetak. Deseci kipova prvog predsjednika samostalne Hrvatske podignuti su u prirodnoj ili natprirodnoj veličini diljem zemlje, a jedva da bi se našao ijedan na kojem on sliči na sebe. Kad bi se na svečanom otvaranju povukla tkanina s njih, čudnovati su kiparski eksperimenti u pravilu zbunjivali prisutne.
Usporede li se s poznatim Augustinčićevim Titom, Tuđmanovi su kipovi diletantski zbrčkani. Dok je Augustinčić jasno i izravno prikazuje vojnika, vojskovođu, ponešto sovjetski grandioznog u dugom, rastvorenom šinjelu, zamišljeno zagledanom u vrhove jahaćih čizama, Tuđmanovi potretisti o osobi i djelu kazuju malo i ništa. Tko je on bio i što je radio, zašto su ga voljeli oni koji su ga voljeli, ne očekujte da će vam lik na mramornom postolju išta objasniti.
Kineska kopija
Onaj često ismijavani betonski Tuđman Iće Malenice, koji je u prepoznatljivoj pobjedničkoj gesti uhvatio šake iznad glave, još se čini najvjerniji. Kip se, istina, čini kao monstruozno uvećana trećerazredna kineska kopija figurice superjunaka. Malenici je anatomija očito bila neriješiva misterija, ali nije opet bez strasti, za razliku od djela akademski školovanih autora, čiji je Tuđman katkad bio vješto načinjen, ali prazan, besmislen, lišen bilo kakve emocije.
Onaj u Zagrebu kod Lisinskog, s haljinom koja mu se mota oko nogu, mogao bi biti osnivač sekte koji je liječio pogledom i nevjenčano živio sa šest žena. Onaj u Splitu kod kolodvora naslanja se na nekakvu kocku metar sa metar, kao da odmjerava kubik bukovine u Bauhausu.
U Pakoštanama Tuđman nosi plašt kao Dumbledore. U Kamenmostu su podigli jednog dosta nalik Servantesu iz Malog mista, a u susjednom Runoviću ne sliči ni na koga posebno. Kakve smo sve Tuđmane dosad vidjeli, nema nikakvog razloga da ga neki kipar sutra ne napravi kao biskupa, rudara, nogometaša ili kauboja. Svakim novim Tuđmanovim spomenikom, taj nam je tip sve dalji i nerazumljiviji.•
Komentari
0