Da su mu Hajduk i Split ostali u lijepom sjećanju, dokazuje i njegova prošlogodišnja objava na Instagramu, kada je objavio fotografiju poljudskog stadiona iz aviona uz emotikone srca i mišića.
Neki su tada nagađali da se Bassel Zakaria Jradi (31) možda opet vraća u Hajduk, ali ipak je bio samo turistički, jer tri godine koliko je igrao među splitskim Bilima učinile su svoje, pa se u Splitu počeo osjećati kao kod kuće.
- Hvala klubu i navijačima na protekle tri godine koje sam proveo u ovom gradu, u kojem sam stekao brojne prijatelje te iz kojeg nosim mnogo lijepih uspomena - rekao je nogometaš kad je u svibnju 2021. godine odlazio iz Hajduka.
Rođen u Danskoj, od roditelja Libanonaca, odmalena se počeo baviti sportom. Jradi je na Poljud stigao u ljeto 2018. iz Norveške.
Jednom je baš njegovim pogotkom s 1:0 Hajduk na Poljudu slavio protiv Dinama. Bilo je to u kolovozu 2019. godine. Otišao je iz Hajduka kad i Mijo Caktaš, u paketu kad mu je istekao ugovor.
Snašao se potom na Cipru, gdje je dvije sezone igrao za Apollon Limassol, a od srpnja prošle godine živi na Tajlandu, gdje igra za Bangkok United. Na Transfermarketu trenutačna mu je vrijednost 450 tisuća eura (najveća je bila 2019. kad je iznosila milijun eura).
Žalim li zbog odlaska iz Hajduka? - ponovio je Bassel naše pitanje pa pomalo zamišljeno odgovorio.
- Mislim da je bilo pravo vrijeme da odem i za mene i za klub. Žao mi je jedino zbog načina na koji se to dogodilo, ali to nije bilo s moje strane - kaže.
Iako je u međuvremenu promijenio dva kluba, kaže kako i dalje prati zbivanja oko Hajduka.
- Da vam budem iskren, to je zapravo jedina ekipa koju pratim. Od mog odlaska tamo se uvijek nešto događa - smije se.
Bi li se volio vratiti?
- Ne vjerujem da bi se to moglo dogoditi. Sada sam već napunio godina, a nažalost i puno ozljeda u posljednje tri-četiri godine.
Priznaje kako mu je u hajdučkoj karijeri u sjećanju najviše ostao gol koji je dao Dinamu, a najviše žali što klub nije osvojio titulu prvaka Hrvatske dok je igrao u njemu.
- Najteže mi je padala moja pozicija tamo. Naime, oduvijek sam bio ofenzivac, ali u Hajduku sam gotovo svaku utakmicu igrao kao vezni igrač.
Pitamo ga i je li se bojao kako će ga prihvatiti Torcida.
- Ne, nisam se nimalo bojao. Volio sam igrati pred njima i pred mnogim navijačima. Uvijek mi je bilo posebno ući na pun Poljud i igrati, to stvarno nikad neću zaboraviti! - iskreno će nogometaš.
Nakon utakmica često bi ga znala intervjuirati naša najpoznatije sportska novinarka Mirta Šurjak. I danas o njoj ima samo riječi hvale.
- Ona je uvijek bila veoma profesionalna, vidim da još dosta radi, cijenim njezin rad - govori Bassel.
Zbog svog atraktivnog izgleda u vrijeme kad je igrao za Hajduk bio je jedan od najzgodnijih igrača, pa i ne čudi što su mu Splićanke znale često prilaziti ili pisati na društvenim mrežama.
- Bio sam u Splitu tri godine i naravno da se stvari događaju, ali ne, nikad nisam ušao u vezu.
Ali jest nakon što je otišao iz Splita.
- Oženio sam se otkad sam se preselio i sada imam kćer - bilo je sve što nam je rekao, ne želeći previše toga otkrivati o obitelji.
Kaže nam kako još uvijek ima prijatelje u Splitu. Bio je tu na odmoru prošle godine i planira opet doći kad bude imao vremena.
- Volim tu vibru u Splitu. Plaže, hranu, pogotovo ribu… Sviđalo mi se otići i u kafić "Tennis".
U usporedbi sa Splitom, trenutni život u Bangkoku uvelike se razlikuje.
- Bangkok je vrlo užurban grad s milijunima ljudi i puno prometa, potpuno je drugačiji od Splita gdje je sve bliže i puno lakše. Bangkok ili voliš ili ne voliš, nema sredine. Inače, život na Tajlandu mi je sjajan. Bolje mi je nego što sam očekivao i dobro je što imam svoju obitelj sa sobom - kaže Bassel.
Iako je podrijetlom Libanonac, u Danskoj se najviše osjeća kao kod kuće jer je rođen u Kopenhagenu.
- To je i logično jer sam tamo odrastao, obitelj i prijatelji dolazili su na sve moje utakmice. Većina moje obitelji bavila se borilačkim vještinama kao što su kyokoshin karate i muay thai. Ja sam se pak zaljubio u nogomet gledajući Ronalda i Ronaldinha. Puno sam se s ostalom djecom igrao na ulici. Tada nije bilo mobitela ni tableta pa smo uvijek bili vani i igrali se, najviše nogomet.
A da se njega pita, volio bi još dugo igrati nogomet. No zadnju će riječ ipak kazati njegovo tijelo.
- Idem godinu po godinu. Možda budem igrao još jednu do dvije sezone, a možda budem igrao do svoje 38. Zadnjih godina bilo je puno ozljeda pa će moje tijelo odlučiti kada je kraj.
S obzirom na nestabilnu situaciju u regiji odakle vuče korijene, nismo mogli a da Bassela ne pitamo prati li što se događa na Bliskom istoku...
- Svakodnevno pratim situaciju i samo čekam da se sve to konačno završi. Izraelci ubijaju previše civila, posebno djece i žena, tako da je to jako tužna situacija… - zaključuje nogometaš.
Komentari
0