U srijedu, na sam blagdan Božića, od 17.30, u presušenom koritu rijeke Suvaje, u samom središtu Prološca, odigrat će se scene Živih jaslica. Jedinstveni je to prikaz porođenja Isusa Krista, koji ne samo Proložanima, već i velikom broju puka Imotske krajine, oplemenjuje božićni ugođaj.
Dvadeset i pet godina, četvrt stoljeća, prošlo je od same ideje da se takvo što organizira. Danas, dvadeset i pet godina poslije s nekim novim generacijama, taj događaj još itekako živi u genima svakog Proložanina, jer su i njih i njihovo mjesto Žive jaslice mapirale na božićnu kartu, ne samo u Hrvatskoj, već i puno šire.
U prikazu Živih jaslica glumi uvijek oko sto pedeset kostimiranih glumaca amatera. Sami prostor na početku veličanstvenoga kanjona Badnjevice, ispod staroga prološkog mosta Šarampova, pa presušeno korito rijeke Suvaje, veličanstvena scena biblijskog Betlehema, kostimi sudionika, te konačno tisuće gledatelja hodočasnika, sve to čini taj događaj jedinstvenim. Prološke Žive jaslice treba vidjeti, doživjeti.
Počelo je s lutkama
Mi ćemo se u ovom tekstu vratiti dva i pol desetljeća unatrag, krenuti od onih koji su i inicirali cijeli projekt.
– Sjećanja naviru... – započinje Paško Rimac (70), jedan od inicijatora.
– Znači, bilo je to nekoliko dana pred sam Božić 1999. godine. Ekipa nas mladića i onih nešto starijih sastali smo se na našem mostu i krenula je rasprava o tome što bismo u našem kraju mogli pripremiti za Božić. Rekao sam tada, pa hajdemo napraviti lutke koje će simbolizirati Svetu obitelj. Hajdemo ih smjestiti ispod samog mosta, napraviti jaslice, osvijetliti ih, urediti prigodne kostime. Složili su se i tako je sve krenulo.
Gledali smo kako ljudi dolaze ispod mosta, gledaju..., bili su oduševljeni. Ohrabreni time, sljedeće, 2000. godine otišli smo i stepenicu više. Ideju je dao naš Milan Maršić Kubala. Kazao je da bi te lutke mogli zamijeniti mi, živi ljudi, naši prijatelji, mlađarija iz Prološca. Problem je bio što je te godine voda iz kanjona Badnjevice napunila korito Suvaje, pa smo cijeli program premjestili iznad mosta, kod spomenika Krista Kralja.
Prvi koji su glumili u tim jaslicama bili su sada pokojni Ivan Maršić Mujo, maloga Isusa glumio je mali Anđelo Kraljević, njegova majka igrala je ulogu Majke Marije, dok je svetog Josipa igrao Đelo Matić. Sveta Tri kralja bili su Ivan i Milan Maršić te naš Kuzma Maršić, a ostali su se obukli u pastire. Ja sam bio samo promatrač i tehnička podrška. Te Žive jaslice izazvale su neviđen interes cijele Imotske krajine. Dodatno ohrabreni, 2001. godine premještamo Žive jaslice u korito rijeke Suvaje, jer smo udarničkim radom iskopali kanale kako bi preusmjerili vodu koja nam je zadavala probleme.
I to su te one prave Žive jaslice u Prološcu pod našim mostom, koje su nas lansirale u svijet. Ja sam sve to vrijeme bio postavljač rasvjete za tu ogromnu scenu, sve do prije nekoliko godina otkad igram ulogu pastira. I da se ne zaboravi, pravi temelj ili, kako mi kažemo, Petrova stina Živih jaslica u idućim godinama, bio je Milan Maršić Kubala. Svakako u počecima, dok, nažalost, nije umro, bio je tu Ivan Maršić Mujo, pa pokojni Marijan Župić-Vukas, potom Ante Maršić Kuzma, Petar Pere Pirić, koji je također preminuo, Ivica Pirić Cuke, Joško Jole Bilić. Ta se imena ne mogu niti smiju zaboraviti – kazuje nam Paško Rimac.
Herodova palača, drvene kućice...
I tako su iz godine u godinu prološke Žive jaslice rasle, povećavao se broj sudionika, glumaca amatera. Obnavljala se i upotpunjavala scena; mjesec, dva prije samog Božića u koritu Suvaje nicale su drvene kućice za pastire, Herodova palača, mijenjale su se prološke mlade obitelji sa svojim sinovima koje su igrale Svetu obitelj, šivali su se novi kostimi.
Interes javnosti postajao je sve veći, mnoge sredine pokušale su kopirati njihove Žive jaslice. No one prave, spektakularne mogle su se vidjeti samo u Prološcu.
– Ja sam vam živjela u Zagrebu, a Proložanka sam iz dna duše. I svaki Božić evo 25 godina ja sam u mom Prološcu i igram ulogu pastirice davnih biblijskih vremena. To me drži na životu, za taj događaj živim godinu dana od Božića do Božića. I takvih jaslica nema na svitu – veli nam šezdesetosmogodišnja Ivka Kljakina.
– Da, pune 22 godine vodio sam kao organizator glavnu riječ u organizaciji Živih jaslica i ponosam sam na to. Ali nije vam to ono, vi ste glavni i sve vas se pita, već ste vi morali biti sve u organizaciji. Ponosan sam na te godine moga sudjelovanja, jer smo naše Žive jaslice lansirali u svijet, pokazali kako se duh Božića prenosi svijetom iz jednoga malog Prološca. Vidite, nikada nisam imao nikakvu ulogu, obukao bi se u biblijsku odoru i hodao tom veličanstvenom scenom i potiho držao konce u rukama, upućivao što će tko raditi.
Svi okolo, a bilo ih je tisuće, mislili su da sam ja sastavni dio te priče. Bilo je teških dana, nevremena i hladnoće kada se radila scena. Znao bih sam ostati do iza pola noći dok ti hladan vjetar iz kanjona razdire glavu, bilo je minus pet stupnjeva, prsti ti otpadaju, ali odustajao nisam. I zapišite da nas nikada u ovim proteklim godinama vrijeme nije poremetilo na sam Božić, kada su se održavale Žive jaslice.
Bilo je hladnog vjetra, jednom i lagane kišice, ali da smo morali odgoditi taj spektakl, to nam se nikada nije dogodilo – veli nam Milan Maršić Kubala.
U posljednjih 25 godina izmijenilo se i 25 mladih obitelji sa svojim sinovima u ulozi Svete obitelji. Bivši mali Isusi danas su već veliki momci, nekadašnje Majke Marije i sveti Josipi već su u poznim godinama. Ali svatko od njih, kada ih upitate za njihovu ulogu, o tome govore ozarenih lica, svi odreda drže da im je to najljepši događaj u njihovu životu.
Uzbuđenje raste
O tome svedoči i ovogodišnja mlada obitelj Živko i Martina Mršić iz Prološca, koja će sa svojim dvomjesečnim sinom Nikom biti u glavnoj ulozi u Živim Jaslicama.
– Jedva čekam da obučem moga maloga Niku u biblijsku odoru i da ga dovedem ovdje u jaslice. To vam je toliko u obitelji nabijeno emocijama da vam ne mogu opisati. Velika je to čast. Zamislite moga maloga Niku koji će, ako Bog dade zdravlja, za dvadeset-trideset godina pričati svojoj djeci koju je ulogu igrao – veli nam Martina Mršić (27), koja inače radi za humanitarnu udrugu "Kolajna ljubavi".
– Ja sam vam građevinac, bagerist i radim u pripremi scene za jaslice. I onda kada su odlučili ponuditi mojoj obitelji glavnu ulogu, bila je to velika sreća za mene, Martinu, maloga Niku i drugog sina Ivana. Živim vam za to, za ovaj Božić – veli Živko Mršić (30).
Poput Živka, za ovaj Božić, kojim se obilježavaju 25. Žive jaslice, živi i Ivan Petričević, majstor od stotinu zanata koji godinama radi na uređenju scene, ali u jaslicama igra ulogu pastira.
– Za mene, moju obitelj, vjerujte, to je čast, neprocjenjiv osjećaj s kojim ovih dana liježem i dižem se. Već je žena pripremila kostim, još ako dođu i unuci, i njih ću povesti kostimirane u korito Suvaje. To nam je lijek za dušu – veli nam Ivan Petričević.
Sličnog mišljenja je i još jedna nezaobilazna osoba u Živim jaslicama. On nije Proložanin, ali je legenda Imotske krajine. On igra svake godine ulogu svetoga Nikole i nosi darove djeci diljem Imotske krajine, i to na svom magarcu.
‘Nema mi veće časti‘
U prikazu živih slika Muke Isusove, ulicama i trgovima Imotskog na Cvjetnicu već godinama pomaže skinuti Isusa s križa na imotskoj Topani; on na Cvjetnicu vodi svoga magarca i na njemu Isusa u imotski Jeruzalem; konačno on igra i ulogu pastira u Živim jaslicama, godinama oplemenjuje scenu dovođenjem svoga magarca na kojem jaše Marija tražeći s Josipom prenoćište u Betlehemu. On je Čedomir Lizatović iz Krstatica.
– Nema mi veće časti. Pozivam sve ljude dobre volje da dođu u Proložac na Božić jer će napuniti dušu
Inače, jubilarne Žive jaslice sada organizira mlada ekipa Proložana na čelu s Josipom Župićem, sinom već spomenutog Marijana Župića Vukasa. U Prološcu to tako ide – s oca na sina, jer Žive jaslice se moraju održati.
Komentari
0