Američka glumica Barbra Streisand našla se 2017. godine u situaciji koju poznaju milijuni ljudi diljem svijeta – uginula joj je kućna ljubimica Samantha, ženka tulearskog psa, za kojom je silno tugovala. Da bi se utješila, klonirala je i dobila dva genetski identična štenca svoje neprežaljene ljubimice. Stanice uzete iz Samanthinih usta i želuca poslužile su za stvaranje dvaju klonova nazvanih Miss Scarlett i Miss Violet. Izgledaju isto kao i original, ali imaju drukčije osobnosti, rekla je glumica u intervjuu koji je preplavio internet.
Ono što je početkom ovog stoljeća bilo moguće samo u bio-tech tvrtkama u Južnoj Koreji ili Teksasu sada je dostupno kod nas, konkretno u – Splitu. Naravno, ako sebi to možete priuštiti, jer klonirani pas ili mačka koštaju oko 50 tisuća eura, a konj – oko 85 tisuća. I Barbra Streisand platila je 100 tisuća eura svoja dva pamučasta bijela psića.
Tako da ako netko ima želju klonirati svojeg ljubimca, može pohraniti uzorak njegove kože dok je još živ, što daje veće šanse za uspjeh. Mora potražiti na stranici Petcloning.eu kontakt i dogovoriti konzerviranje i čuvanje uzorka – dok se ne odluči na kloniranje.
Ako pak ljubimac ugine, uzorak je poželjno uzeti što prije, kod veterinara u sterilnim uvjetima, pri čemu njegovo tijelo treba držati na hladnom, u frižideru. Nikako ga ne zalediti – piše u preporukama na web-stranici – jer to uništava genetski materijal. Ako je tijelo životinje hlađeno na četiri stupnja, teoretski se i tri tjedna nakon njegove smrti može klonirati. I ne, sama dlaka nije dovoljna za kloniranje, potrebna je živa stanica, a ne samo DNK životinje.
Kako je sve počelo, kako je Split mapiran kao mjesto za pružanje ove još uvijek rijetke usluge? – pitamo nekadašnjeg člana međunarodnog tima koji je u MedILS-u oformio dr. Miroslav Radman.
Dr. sc. Francois-Xavier Pellay, Francuz koji posljednjih devet godina živi i radi u Splitu, uključio se u posao kloniranja ljubimaca, kaže – slučajno.
– Ja sam znanstvenik specijaliziran za biologiju starenja, ali imam doktorat iz bioinformatike, a magisterij iz organske kemije. Osnovao sam vlastite kompanije u Splitu, "Bimini Biotech" d.o.o. i "Cell Culture Lab" d.o.o., obje s fokusom na starenje i dugovječnost. Kompanije su razvijale metodu obnavljanja kože temeljenu na kožnim stanicama, a kako je kompanija koja obavlja kloniranje tražila nekoga u Europi tko je stručan u uzgoju kožnih stanica, našla je nas – kaže znanstvenik i nastavlja:
– Proces kloniranja razdvojen je u nekoliko koraka. Prvo se uzima mali uzorak kože ljubimca, živog ili nedavno preminulog, koji se šalje u naš laboratorij u Splitu ili Zagrebu na stanični uzgoj. Ako iz uzorka dobijemo žive stanice koje dobro rastu, one se šalju u ustanovu za kloniranje izvan Europe, u Kini, SAD-u ili drugim državama, gdje se kloniranje zapravo odvija. Dok nismo razvili ovo rješenje prije oko godinu dana, bilo je jako teško klonirati ljubimce iz Europe jer bi stanice iz uzorka propale prije nego što bi stigle do laboratorija izvan Europe – objašnjava dr. Pellay.
U oko godinu dana otkad je započeo ovaj projekt u Splitu stvoreno je tek nekoliko klonova od više od 50 klijenata koji su im poslali uzorak kože, jer većina ih odgodi sam proces kloniranja. Više od tri četvrtine klijenata željelo je klonirati – psa. Mačku njih oko 20 posto, a manje od pet posto htjelo je klonirati konja.
No kompanija s kojom surađuju klonirala ih je već tisuće.
Nije ni čudo, prošlo je već 28 godina otkad se na naslovnicama svjetskih novina našla ovca Dolly, prvi klonirani sisavac koji je danas izložak u muzeju u Edinburghu. Lani je umro njezin "otac", znanstvenik čije je istraživanje tehnika za stvaranje genetski modificiranih životinja bilo ključno za razvoj kloniranja – Ian Wilmut.
Prvi klonirani pas je afganistanski hrt Snuppy, a postupak kloniranja obavljen je Seoulu, u Južnoj Koreji, 2005. godine. Prošle godine kloniran je konj ugrožene divlje pasmine srednjoazijskih stepa. U Kini je klonirano prvo mače, pretprošle godine kloniranjem je stvoren arktički vuk... Biotehnologija napreduje brzim korakom.
Koliko traje proces, odnosno za koliko vremena klijent dobije na kućna vrata repliku svojeg ljubimca?
– Kloniranje je dugotrajan proces. Nakon što stupimo u kontakt, klijenti šalju uzorak, koji obično stigne za dan, dva. Uzgoj stanica traje do četiri tjedna, pa se stanice ili šalju u ustanovu za kloniranje, što traje oko tjedan dana, ili ih mi pohranimo dok se klijenti ne odluče započeti proces.
Nakon što proces kloniranja započne, može proći još nekoliko tjedana dok se ne dobiju embriji sposobni za preživljavanje, koji se onda mogu implantirati na uobičajeno dug period skotnosti – oko dva mjeseca za pse i mačke, odnosno 11 mjeseci za konje. Kad ljubimac dosegne dva mjeseca, šalje ga se vlasniku. Dakle, proces kloniranja za pse i mačke traje ukupno oko šest mjeseci – objašnjava dr. Pellay, dodajući da je tim koji obavlja uzgoj stanica u potpunosti hrvatski.
Ljudi koji se odlučuju na kloniranje jer ne mogu podnijeti smrt svojeg psa ili mačke, u konačnici dobivaju njegovu genetsku kopiju, ali ne i istu životinju. Osobine ličnosti posljedica su i genetike i okoline, to je slično načinu na koji jednojajčani blizanci dijele iste gene, iako su dvije različite osobe. Geni se sastoje od DNK-a koji sadrži upute koje određuju kako živo biće raste i razvija se; jedinstven karakter razvija se kroz jedinstveno iskustvo.
Kad je u pitanju zdravlje kloniranog ljubimca, samo kloniranje ne dovodi do razvoja bolesti, oni su općenito zdravi – kaže dr. Pellay.
– Ako je ljubimac nositelj genetske bolesti, danas je moguće to ispraviti prije kloniranja da se izbjegne sudbina izvornog ljubimca – tvrdi on.
Konačno, što se tiče pravne regulative, većina europskih zemalja nema nikakvu. Uglavnom ne postoje zakoni koji se bave kloniranjem kućnih ljubimaca, samo životinja za konzumaciju, poput goveda. Tako da ni posjedovanje kloniranog kućnog ljubimca nije – ilegalno.
Zasad je samo – neobično.
Komentari
0