Baš cijeli život "ratujemo" s hormonima, pomažu nam rasti, razvijati se, funkcionirati, ali bome nam i zadaju tegobe kada se nađu u disbalansu. A najveći se "urnebes" odvija nekako u razdoblju kada žene "odboluju" posljednju menstruaciju u životu, koje zovemo menopauza. I to je vrlo turbulentno razdoblje za neke žene. Kažemo s namjerom "neke", jer mnoge će pripadnice ljepšeg spola hladno kazati kako "klimakterij nisu ni osjetile".
Zašto je to tako i što se uistinu događa, pitali smo doc. dr. sc. Ivanu Erceg Ivkošić, specijalisticu ginekologije i porodništva, subspecijalisticu ginekološke endokrinologije, humane reprodukcije i menopauzalne medicine. Gdje ćeš bolje sugovornice!
– Vrijeme oko menopauze za neke žene može biti jako turbulentno, jer se razine hormona mijenjaju, što uzrokuje poremećaje menstruacijskih ciklusa, kao i brojne tjelesne simptome, a i neke psihičke simptome koji nisu baš zabavni – veli nam dr. Ivkošić, napominjući kako menopauza može uzrokovati i anksioznost, ali i depresiju, ponekad čak i panični poremećaj.
Što očekivati i kako se s tim nositi, pitamo, svjesni kako i sami brodimo k tom razdoblju života. Zanimalo nas je valja li se pripremiti za period klimakterija, pa ako je to moguće – kako?
– Trebalo bi se pripremiti, pa uvijek mojim pacijenticama, prijateljicama i općenito svim ženama, ali i muškarcima, govorim o menopauzi i klimakteriju. Naše mame i bake su to nekako većinom držale za sebe i često u samoći patile, pa se i razbolijevale u tom osjetljivom razdoblju života. A ne treba! To ne smije biti tabu-tema i moramo o tome razgovarati i pisati što više. Za početak svima kažem da međusobno razgovaraju, pitaju i čitaju o tome što mogu očekivati. Priprema u životu je vrlo važna za sve pa tako i za menopauzu – pojašnjava nam docentica.
Možda se žene boje promjena jer slute kako su zašle u ozbiljnije godine. No godine bi, zar ne, trebalo nositi poput zastave, pa dostojanstveno kročiti dalje. Stoga upitasmo što nam valja očekivati od razdoblja "velikih promjena", koje su promjene najčešće, a koje se pak tek rijetkima događaju.
– Najčešće se među prvim simptomima javljaju poremećaji menstruacijskog ciklusa u smislu skraćenja intervala između menstruacija, ali ne mora biti. Može biti i preskakanja ciklusa po nekoliko mjeseci, može doći i do promjene u intenzitetu krvarenja. Slijede takozvani valunzi ili valovi vrućine pa nesanica, umor i promjene raspoloženja. Rijetko se događaju ozbiljniji psihički poremećaji, ali se psihičke promjene događaju svima. Osjetljivije smo, plačljivije ili agresivnije, neke anksiozne ili depresivne, neke gube smopouzdanje i imaju osjećaj da im se cijeli svijet ruši. Vrlo je čest "brain fog", zapravo smo "smušene", teže nam se koncentrirati, lakše zaboravljamo... Neke žene se prvo obrate kardiologu zbog "preskakanja" srca i pritiska u prsima i naravno da treba najprije isključiti neki kardiovaskularni poremećaj, a ne sve pripisivati menopauzi – uči nas ginekologinja.
Pa se potom osvrćemo na ono što mnoge žene najviše muči – metabolizam se u klimakteriju usporava pa se debljamo.
– Zglobovi nas mogu boljeti ili ih počinjemo neugodno osjećati. Javljaju se i promjene kože u smislu stanjivanja, suhoće i boranja, nokti nam slabe, a kosa se prorjeđuje. Dugoročno slabe i kosti. Također dolazi do "genitourinarnog sindroma menopauze" s problemima tipa suhoće rodnice praćene neugodnim i/ili bolnim spolnim odnosima (dispareunija) i sukrvicom ili se javljaju peckanje, svrbež, iscjedak, žarenje pri mokrenju, bježanje mokraće (inkontinencija), infekcije mokraćnog i spolnog sustava, praćene neugodnim mirisom, skraćivanje i/ili sužavanje rodnice – nabraja nam redom individualne simptome liječnica, pa nas tješi:
– Ima žena koje mi kažu da nisu ni osjetile menopauzu, ali ipak su u manjini. Svi imamo neke promjene i to je normalno s godinama, a ne samo s menopauzom. Netko se s tim lakše, a netko teže nosi, jer smo svi različiti.
Pomireni sa sudbinom, sjetno (zasad) čvrstim noktima prolazimo kroz (zasad) gustu kosu. Odlučni kako ćemo, eto, biti baš među rijetkima. Informacija je bitna. Stoga pitamo što je perimenopauza – kada nastupa, što nam ona donosi?
– Perimenopauza je vrijeme "oko" menopauze koje može početi i pet godina prije posljednje menstruacije u životu. Tada se u blažem obliku počinju javljati svi gore navedeni simptomi ili neki od njih. Otprilike 25 posto žena ima baš jako izražene te simptome, a ostale ih najčešće imaju u blažem obliku – ko iz rukava izvlači informacije voditeljica Centra za žensko zdravlje Specijalne bolnice "Sveta Katarina".
Kada se sve to dogodi, pa se sve izmiješa, pa se uhvatimo za glavu željne smirenja i mira, može li nam hormonska terapija olakšati život?
– Hormonsko nadomjesno liječenje (HNL) može olakšati ženama život. Početkom ovog tisućljeća neke studije su donijele veliku štetu HNL-u jer su se žene masovno počele "bojati" hormona, ali ne samo žene, nego i ginekolozi. Te studije su revidirane i danas znamo da su loše napravljene i da to nije tako, ali šteta je, nažalost, učinjena. Mi pokušavamo preko naših ginekoloških društava, na predavanjima i kongresima razbiti taj strah. Naravno, treba biti oprezan i svakoj ženi individualno pristupiti, sve pojasniti i nikako se ne smiju piti hormoni na svoju ruku, nego se mora konzultirati s nama – savjetuje Ivana Erceg Ivkošić, pa dodaje i da ne očekujemo kako će hormoni poput čarobnog štapića riješiti sve naše životne probleme.
Možemo li se dovesti u red vježbom, recimo, ili pak pravilnom ili pravilnijom prehranom?
– Tjelovježba i prehrana iznimno su važne u životu inače, a u perimenopauzi posebno. Svakako preporučujem aktivnu tjelovježbu barem dva do tri puta tjedno u trajanju od sat, sat i pol. Srećom, imamo našu mediteransku prehranu i ne treba tražiti ništa bolje. Valja izbjegavati slatko i rafinirano, a što više jesti posebno povrće, ali i voće. Treba piti puno vode, najmanje dvije litre dnevno, i spavati najmanje sedam do osam sati. Sve to utječe na naš život općenito pa tako i na klimakterij. Ja svojim pacijenticama, opet ovisi o tome kakav imaju životni stil, preporučim i nadomjeske prehrani jer, nažalost, često se ne uspijevamo toliko zdravo hraniti – veli nam ginekologinja.
Što je sa seksualnim životom u tom razdoblju? Postoji li način i tu ženama pomoći?
– Seksualni život ne bi se smjelo zanemariti koliko god se nekome činilo da to više nema smisla. Ima i te kako. Često se ženama ne da, smanji im se libido, osjećaju se nepoželjno i "staro", umorne su, tijelo se mijenja, ali to sve se mora prevladati i potruditi se oko toga. Može se i mora kako biste se općenito bolje osjećali – savjetuje liječnica.
Kada smo, eto, poslagali sve što se ženi događa, u glavi, u tijelu i oko nje, zanimalo nas je postoje li neki savjeti za njezinu okolinu, za partnere i djecu.
– Uvijek u "liječenje", odnosno olakšavanje razdoblja klimakterija uključim i njih. Moramo im reći o čemu se radi i upoznati ih sa svim mogućnostima, tako da nas ne smatraju čudnim, nemogućim, ludim... Komunikacija je najvažnija. Izrecimo ono što nas muči i svima će biti lakše. Muškarcima isto nije lako. Oni imaju svoju tzv. andropauzu. Zajedno sve možemo pomažući jedni drugima i razumijevajući jedni druge. Često se dogodi da su djeca u vrijeme menopauze majki u pubertetu pa imamo potpuni hormonski kaos u obitelji. Ali sve je to normalno i proći će. Budimo zahvalni na svom zdravlju, obitelji i životu, opustimo se, sve će proći. Budimo podrška jedni drugima – tako nas tješi doktorica.
Za kraj poručuje našim čitateljicama da se ne treba bojati menopauze, nego se suočiti i prihvatiti je kao normalan sastavni dio našeg života, što ona i jest. S obzirom da se prosječno javlja u 51. godini života, trećinu, a uz malo sreće i brige za svoje zdravlje, možda i polovicu svog života proživjet ćemo u menopauzi. Dakle, što je prije i bolje upoznamo i sprijateljimo se s menopauzom, to bolje za nas i za sve oko nas.
– Već ste u životu puno toga napravile i postigle, budite samopouzdane i sigurne u sebe unatoč sitnim problemčićima. Život tako brzo prolazi, a divan je. Vi ste gospodarice svog života i tako se i ponašajte – kaže za kraj dr. Erceg Ivkošić.
Komentari
0