Jadni ti su oni sad, ne bih im bio u koži. Tražit će im dlaku u jaju! Istraga će biti vrlo detaljna i američke vlasti prosijavat će svaki mogući detalj, sve živo na brodu: protokole, brodske sustave, procedure, postupke... Ispitivat će se odgovornost posade i zapovjednika. Pokaže li se i najmanji propust u njihovu postupanju, da neki pregled nije bio obavljen na vrijeme, na primjer, loše im se piše...
Dugoratski kap. Boris Banić plovio je 41 godinu, uglavnom na svjetskim naftnim kompanijama, zapovijedajući velikim tankerima, a u Baltimoreu je bio barem desetak puta, prolazeći ispod toga čuvenog mosta "Francis Scott Key" prilikom svakog ulaska i izlaska iz duboke luke na ušću rijeke Patapsco i u dnu golemog zaljeva Chesapeake, na sjeveroistočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država.
Izrazito gust promet
Jasno vam je odmah, tu je nekidan 300 metara dug kontejnerski brod "Dali" iz Singapura, na čijoj palubi je bilo 4700 spremnika od 20 stopa (TEU), udario u jedan od stupova na kojima počiva mosna konstrukcija. Most se srušio, štete su goleme, luka zatvorena, šestero cestara s mosta poginulo...
– Prvi put prošao sam ispod toga mosta istog onog proljeća 1977. godine kada je "Francis Scott Key" bio otvoren. A posljednji put 2007. godine, na zapovjednom mjestu tankera od 100.000 tona nosivosti. Te su obale pune mostova... I svaki put hvatala bi nas "trta" u prolasku ispod njih, da ne bismo udarili. Strahovali smo hoćemo li vrhom jarbola zahvatiti most. Kada mu prilazite, imate osjećaj da ćete ga zakvačiti. Iako je uz vas lučki pilot, peljar...
Kapetan kaže da je taj pomorski put vrlo zahtjevan, nema dubine, promet je izrazito gust, radi se o jednoj od deset najvećih američkih luka, možda i vodećoj za uvoz i izvoz automobila. Mnogo je tu i lokalnih remorkera koji tegle i guraju barže. Ne možete ih izbjegavati jer ste preveliki, a nemate ni dovoljno dubokih mjesta za siguran manevar. Morate se nadati da će oni izbjeći vas. To su i maglovite obale, pa valja biti na velikom oprezu.
– Ipak, organizacija je dobra, kao i komunikacija između lučkih vlasti, Obalne straže i brodova. Tako je bilo i u ovom slučaju, posada je učinila sve što je mogla, obavijestivši nadležne na obali da su ostali bez pogona.
Dogodio im se najgori scenarij u najgore vrijeme! Potpuni blackout: nema struje, nema kormila, nema pogona. Vidi se to na snimkama, po crnom dimu iz glavnog dimnjaka. Imao sam više puta takvu situaciju na brodu. No lako je kad vas to zadesi na otvorenom moru, ali kod ulaska ili izlaska iz luke, osobito ovakve kao u Baltimoreu – to je horor!
Kap. Baniću čini se – gledajući snimke nesreće – da je brodu kormilo ostalo u poziciji od 5 do 10 stupnjeva udesno. A na toj udaljenosti od mosta, bilo je možda 400 ili 500 metara, brod je više bilo nemoguće zaustaviti:
– Čujete samo jako zujanje i sve odjednom stane, ugasi se! S obzirom na veličinu broda i teret, "Daliju" je trebalo barem dva kilometra da se zaustavi, sve da je imao pogon i da je krenuo svom snagom natrag, krmom. Ni spuštanje sidara ne pomaže, golema je inercija u pitanju i sidrene kočnice se zapale, lanci popucaju... Nemoćni ste, samo gledate kako udarate!
Kriv je ljudski faktor
Naš sugovornik kaže kako praksa govori da je u 90 posto slučajeva ljudski faktor, odnosno greška posade, odgovoran za blackout. U tim slučajevima obično bi se pokazalo da uređaji i sustavi nisu bili optimalno održavani. Brodski generatori često su kritična točka, kada stanu oni – stane sve. Naravno, može biti i odgovornost kompanije, ako nije držala do redovitog servisiranja radi ušteda i slično tomu.
– Ne tvrdim da je ovdje u pitanju bilo išta od navedenog, bože sačuvaj, istraga će sve pokazati.
Banić govori da je most građen za ono vrijeme, a tada su brodovi bili triput manji. Osobito oni za prijevoz spremnika. I on je prvi put (1977.) prošao tankerom od 50.000 tona, a zadnji put (2007.) onim od 100.000 tona. Nije, kaže, više bilo nimalo komotno.
– Nije ovo prva takva nesreća. Zato su pred mnogim mostovima, odnosno pred njihovim stupovima, na udaljenosti od 20 ili 30 metara, postavljeni betonski blokovi ili nasipi, kao svojevrsni bokobrani, štitnici. Da brod udari u njih umjesto u most! Ovdje nije bilo takve zaštite. Nema je ni oko Pelješkog mosta, ali tu i nije neki pomorski put i gotovo da nema nekog pomorskog prometa.
Zanimljivo, iskusni naš zapovjednik u mirovini ističe da je još u njegovo doba tankerima bila propisana pratnja triju tegljača u tim vodama: jedan na krmi i dva sa strana. No brodovi za prijevoz spremnika toga su pošteđeni. Možda više neće biti, obično se poslije velikih nesreća mijenjaju sugurnosni standardi.
– Da je "Dali" imao tegljač na krmi, teško da bi udario u most...
Povijesni podaci koje bilježe specijalizirani servisi govore da je "Dali" – brod od 95.000 brutotona i kapaciteta 10.000 spremika od 20 stopa, u vlasništvu singapurske kompanije "Grace Ocean", izgrađen 2015. u klasi japanskog društva "Nippon Kaiji Kyokai" (ClassNK), članu AIACS-a – posljednjih godina inspekcijski pregledavan gotovo 30 puta.
Bez većih zamjerki: lani u Čileu (San Antonio) naveden je jedan nedostatak na pogonskim i pomoćnim strojevima, odnosno na mjeračima i termometrima, ali brod nije bio zaustavljen. A 2016. godine u belgijskom Antwerpenu uočen je jedan nedostatak – oštećenje trupa. Također bez zadržavanja.
Pogreška lučkog pilota
– Koliko se sjećam, udario je tada bio krmom u obalu, mislim da je u pitanju bila pogreška lučkog pilota.
Uglavnom, baltimorska luka bit će dugo zatvorena: brodovi su ostali zarobljeni u njoj, a drugi ne mogu ući. To je golem logistički problem dobavnog lanca mnogih proizvoda, osobito automobila. Raščišćavanje ruševina mosta moglo bi potrajati mjesecima, a gradnja novog tko zna koliko. Predsjednik Joe Biden želi da ga financira SAD, umjesto savezne države Maryland. Na brodu je 56 kontejnera, odnosno 700 tona s opasnim otpadom.
– Obitelji poginulih cestarskih radnika, redom imigranata, sigurno će tražiti odštetu. O svim ostalim odštetnim zahtjevima da i ne govorimo. Istražitelji su uzeli brodsku "crnu kutiju" u kojoj je pohranjena sva komunikacija. Sve će to potrajati, ali ja najviše suosjećam s posadom i zapovjednikom. Indijci su. A i s pilotom. Mogu zamisliti kakve sve torture sada prolaze. U očajnoj su situaciji...
Komentari
0