Hvarski vinogradari ovogodišnju su jematvu započeli krajem kolovoza, kad se brao i prodavao pošip, sorta koja najranije dozrijeva.
Dvije najveće vinarije splitskog "Dalmacijavina", u Starome Gradu i Jelsi, definitivno su propale, zgrade im se urušavaju, a krovovi padaju, iza njih se vuku stari dugovi koje, prema svemu sudeći, nitko neće podmiriti
Vrlo je slična situacija sa zadrugama, a neke težake "zavaljali" su i pojedini privatni vinari, tako da na škoju bilježimo sasvim evidentan i kontinuirani pad interesa za vinogradarstvo.
Kad smo na središnjem dijelu otoka, u Svirčima, pokušali pronaći sugovornika na tu temu, jedan mještanin požalio nam se da nije on jedini oštećen, ljudima je izigrano povjerenje, njemu su konkretno zadruga i privatni vinar ostali dužni čak 300 tisuća kuna. Ipak, želio je ostati anoniman, smatra da ništa neće dobiti ako problem prezentira u medijima.
No, bolju sreću ima Kuzma Matijević iz Dola, on obrađuje 1300 trsova pošipa i 1500 merlota, a već duži niz godina svoje grožđe prodaje istoj vinskoj tvrtki, koja mu ga uredno plaća.
– Ova je godina klimatološki dobra, za grožđe je bolja nego lani. Ubrao sam 2700 kilograma pošipa i prodao ga "Bastijani" d.o.o. u Jelsi.
{embed_photo}1522982{/embed_photo}
Kvaliteta je kod mene redovito dobra, pa će biti plaćeno devet kuna po kilogramu. A budući da mi oni uvijek sve isplate do kraja studenoga u godini, ja sam time zadovoljan, naročito kada vidim kakva je situacija na škoju. Merlot mi očito neće moći otkupiti pa ću ga prodati privatno, valjda će se naći kupci, a mislim da će otići po cijeni od osam kuna po kilogramu. Toliko zaslužuje – veli mladi dolski vinogradar.
Inače, merlot i cabernet sauvignon beru se prvi nakon pošipa, a bogdanuša i plavac mali na kraju jematve. Mi smo posjetili spomenutu vinsku tvrtku, koja ima 10 hektara vlastitih vinograda plavca maloga, cabernet sauvignona, muškata, merlota... u hvarskoj Viri i oko Jelse. Zanimalo nas je kako vinari doživljavaju ovogodišnju jematvu i zašto će općenito otkupiti manje grožđa nego prijašnjih godina.
– Mi surađujemo s 40 kooperanata, na vrijeme smo bili u vinogradima i ocijenili da pošip treba brati, jer ima oko 19,5 jedinica sladora po Babou. Plaćamo ga od sedam do devet kuna kilogram, ovisno o kvaliteti, a njega nakon vinifikacije djelomice koristimo i za proizvodnju našeg top vina "Beleca", koje je ustvari kupaža pošipa i bogdanuše
Mislim da će se ove godine otkupiti znatno manje grožđa jer su nam kapaciteti smanjeni, imamo dosta vina na zalihama. Dakle, pojavit će se višak grožđa na tržištu, pa očekujemo da tu država poduzme odgovarajuće korake – govori mr. Andro Tomić, vlasnik "Bastijane" u Jelsi.
Taj poznati hrvatski enolog višekratno je isticao da je nekoć na otoku Hvaru pod vinovom lozom bilo čak 5700 hektara, a danas niti 400.
{embed_photo}1554320{/embed_photo}
Golem pad, a sada unatoč tome vagone grožđa nema tko otkupiti. Istodobno imamo enormni uvoz raznih "poluvina" iz drugih zemalja, u trgovinama se tri litre prodaju za 20 kuna, a Tomić kaže da se u danim uvjetima kod nas po toj cijeni ne bi mogao puniti ni zrak, a kamoli pravo vino. Dakle, država treba zaštititi domaću proizvodnju, a s druge strane morali bismo imati goste koji će prepoznati kvalitetu i platiti primjerenu cijenu dobrog vina.
Južnu stranu škoja znamo po čuvenim vinogorjima, ponajviše plavca malog, iako je primjerice Zavala poznata po bijelim sortama.
Ljudi se nerado odriču tradicije i ustraju u obrađivanju vinograda, premda je puno bolja zarada u turizmu. A gosti ko gosti, dive se upornosti i žilavosti otočnog čovjeka, nerijetko se pitaju kako uopće mogu izvući bilo kakvu korist iz to malo škrte zemlje, pogotovo kada je u Lijepoj našoj kugla sladoleda (10 kuna) skuplja nego kilogram kvalitetnog pošipa, kada se na mnogim mjestima voda prodaje skuplje nego što je vino u težaka...
– U pravu su, sramotno je da se danas na Otoku sunca grožđe najčešće plaća od 5 do 15 kuna. Nažalost, malo će ga se i po toj cijeni otkupiti, a nekad smo bili vinska velesila. No, snalazimo se mi i u takvim prilikama, neće grožđe ostati na trsovima, sve će se obrati.
Dosta ljudi ima OPG-ove, pa sami prerađuju grožđe i vina prodaju kod kuće. Nisu skupa, ne cijene se trudi naših vinogradara, tako da se litra vina prodaje po 15 do 20 kuna, a ona nešto bolja od 0,70 litara po 30 do 40 kuna. Ako, pak, odete u restoran, sličnu botelju platit ćete barem pet puta više, to je naša stvarnost i tu ne možemo ništa – rekao nam je Đuro Caratan iz Zavale, koji obrađuje 2200 vinovih loza bijelih i crnih sorti u svome mjestu te na području Svirača i Jelse.
Komentari
0