Nema dana, ma što dana, nema sata da u Hrvatskoj ili svijetu nekoj osobi krvni ugrušak ili tromb ne napravi "pomutnju" u organizmu, koja, nažalost, vrlo često može završiti smrtnim ishodom. Svakodnevno smo svjedoci mnoštva moždanih i srčanih udara, ali i embolija pluća koji u hipu mogu "napadnutu" osobu usmrtiti, pa ni brza i stručna reakcija zdravstvenog osoblja ne mora biti garancija da će takva osoba preživjeti.
O krvnom ugrušku ili trombu porazgovarali smo s Vedranom Burilović, univ. mag. dr. med. specijalisticom transfuzijske medicine. Dr. Burilović odnedavno radi u splitskoj poliklinici Priska Med, a prije toga šest godina je bila voditeljica Ambulante za hemostazu i trombozu pri odjelu kardiokirurgije KBC-a Split.
Što je krvni ugrušak ili tromb?
– Polučvrsta, želatinozna masa krvnih stanica i proteina plazme (faktora zgrušavanja) koja se formira unutar arterija ili vena. Tromb u arterijama je bijele boje jer sadržava trombocite, a onaj u venama crvene boje jer pored trombocita sadrži većinom crvene krvne stanice – eritrocite.
Zašto nastaje krvni ugrušak?
– Naš organizam djeluje poput vage jer se u njemu cijelo vrijeme zbivaju procesi zgrušavanja (koagulacije) i razgradnje (otapanja ugruška). Težnja je da ta dva procesa budu u "livelu". Poremeti li se jedna od tih strana, nastaje ili tromb ili krvarenje. Na mjestu krvne žile, da ne bi došlo do krvarenja, lijepe se trombociti i aktiviraju faktori zgrušavanja te nastaje krvni ugrušak. Nakon prestanka krvarenja i sanacije ozljede, aktivira se naš fibrinolitički sustav (otapanje) i razgrađuje postojeći krvni ugrušak.
Kad i zašto pojedine osobe imaju "problem" s trombom?
– Pojedine osobe ili čak cijele obitelji imaju urođenu, nasljednu predispoziciju za pojačanim zgrušavanjem ili smanjenom razgradnjom (trombofilija, nedostatak prirodnih antikoagulansa u tijelu poput proteina C i S i antitrombina). Pored nasljednih predispozicija postoje brojna stečena stanja koja potenciraju nastanak tromba, a na poneka možemo i sami utjecati, poput pušenja, povišenog krvnog tlaka, uzimanja hormonske nadomjesne terapije ili antipsihotika, paženja na prehranu (ne jesti masnu hranu), sjedilačkog načina života, smanjenja tjelesne težine, pretilosti.
Sa stečenim rizikom za pojavu tromba se vežu i brojne bolesti i stanja: trudnoća i postpartalni period (šest tjedana), karcinomi (pojedine vrsta raka više nego druge), kemoterapija, zračenje, starije osobe, muški spol, šećerna bolest, ateroskleroza, vaskulitisi, zatajenje srca, fibrilacija atrija, metabolički sindrom, dehidracija, trauma, dugo ležanje i mirovanje nakon većih kirurških zahvata (posebno su rizične operacije kuka, koljena i abdomena), upalne bolesti crijeva, autoimune bolesti (lupus, antifosfolipidni sindrom), sepsa, nefrotski sindrom, mijeloproliferativne bolesti... Ima li osoba i nasljedna i stečena stanja za razvoj tromba, gotovo je sigurno da će ga i razviti.
Kako se tromboza očituje?
– Ona nigdje ne nastaje "preko noći", dakle potrebno je vrijeme da tromb naraste i začepi krvnu žilu. Taj period varira od stanja do stanja koja ga potenciraju. Velika većina arterijskih trombova nastaje nakon rasta i pucanja aterosklerotskog plaka (pušenje, masna hrana...) u vidu infarkta miokarda, slezene, bubrega ili moždanog udara sa širokim rasponom neuroloških simptoma u zavisnosti koja je krvna žila zahvaćena (od vrtoglavice, zbunjenosti, problema s vidom, govorom, motorikom do opće slabosti). Duboka venska tromboza (DVT) se pojavljuje najčešće u venama nogu, ruku ili trbuha te je vrlo često vezana za trudnoću, duže putovanje avionom ili automobilom, ležanje, imobilizaciju, nakon operacija..., a manifestira se crvenilom kože zahvaćenog uda, bolnošću, otokom, osjećajem topline, šepanjem (ako su u pitanju noge). Veliko i životno ugrožavajuće stanje nastaje kad se navedeni tromb u veni otkine i krvlju doputuje do arterija pluća gdje izazove plućnu emboliju koja može biti smrtonosna. Prepoznaje se po znojenju, otežanom i plitkom disanju te kašljem sa ili bez krvi.
Kako se liječi tromboza?
– Arterijske tromboze se mogu liječiti kirurški i otapanjem ugruška ako bolesnik na vrijeme stigne u bolnicu, znači što prije. KBC Split se ovdje doista može pohvaliti dobrim rezultatima i dobrim timovima koji sudjeluju u tim postupcima (neurološki, kardiološki, radiološki i anesteziološki). Lijekovi koji se koriste potom, ali i u prevenciji su antiagregansi jer djeluju na sprječavanje lijepljenja trombocita. Venske tromboze se liječe antikoagulansima koji djeluju na funkciju faktora koagulacije.
Kad i kako odabrati pojedini lijek ? Može li ga bolesnik uzimati "na svoju ruku"?
– Ni slučajno! Odabir lijeka vrši isključivo liječnik na temelju dobrog poznavanja bolesnikova nasljednog i stečenog stanja te praćenjem učinkovitosti u vidu laboratorijskih, kliničkih i radioloških pretraga. Treba naglasiti da se pored postojećih smjernica za liječenje i prevenciju mora bolesnika liječiti individualiziranim pristupom te dobro ispitati obiteljsku i osobnu anamnezu, o čemu će u konačnici ovisiti i dužina trajanja terapije. Pojedini bolesnici imaju npr. sniženu funkciju trombocita i najčešće za to i ne znaju, iako im se pojavljuju modrice po tijelu. Ukoliko sami uzimaju "malo Andola za cirkulaciju", doći će do krvarenja. Liječnik koji sumnja na nasljedne predispozicije bolesnika za krvarenje ili trombozu uputit će bolesnika na brojna laboratorijska testiranja.
Utječu li pojedine namirnice na trombozu?
– Naravno. Bolesnici koji piju Martefarin za razrjeđivanje krvi trebaju biti dobro upoznati od strane liječnika (koji ga je propisao) koju i koliko pojedine hrane smiju uzimati. Dobro je poznato da kurkuma, đumbir i češnjak razrjeđuju krv dok grejp potiče zgrušavanje. Bolesnici se ne moraju odreći ovih namirnica no trebaju znati svoje stanje i rizike te ih uzimati u manjim količinama.
I za kraj – je li doista cjepivo protiv COVID-a moglo dovesti do tromboze?
– To je trenutno još uvijek "škakljivo pitanje". Naime, mogu vam reći svoja zapažanja jer sam u KBC-u Split šest godina vodila Ambulantu za poremećaj hemostaze i trombozu i kroz nju su u vrijeme korone prošli brojni bolesnici. Definitivno se zna da virus SARSA oštećuje stijenku krvnih žila te da time stvara jaku predispoziciju za nastanak tromboze, a posebice kod ljudi koji su imali i nasljednu ili i dodatnu stečenu predispoziciju.
Tako sam i otkrila brojne obitelji s trombofilijom, naročito u sinjskom i imotskom kraju. Uočila sam i povezanost pojave tromboze s cjepivom jer se manifestirala nakon dva mjeseca od cijepljenja, toliko je najčešće vremena potrebno i za potpuni rast tromba. Paradoksalno je da su se najviše bojali bolesnici koji su preboljeli DVT, plućnu emboliju, infarkt miokarda ili moždani udar, no upravo su oni bili zaštićeni jer su od ranije iz navedenih razloga bili pod odgovarajućom terapijom. Problem se pojavio kod onih koji za svoje nasljedno stanje nisu ni znali ili su bili nedovoljno istraženi.
Što biste poručili našim čitateljima?
– Da pomognu svojim liječnicima misleći i prevenirajući svoja stanja te dobro razmisle i istraže obiteljsku anamnezu. Sve je dobro rješivo ako se misli na vrijeme!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....