Autoimune bolesti postaju sve značajniji javnozdravstveni problem današnjice i prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije čak 10 posto populacije širom svijeta boluje od autoimunih bolesti, a očekuje se da će broj oboljelih povećati u sljedećim desetljećima.
Autoimune bolesti nastaju zbog poremećene i pretjerane aktivnosti imunološkog sustava koji vlastito prepoznaje kao strano, te imunološki sustav oštećuje vlastito tkivo ili cijeli organizam. Naime, imunološki sustav brojnim mehanizmima štiti organizam od "napadača" bilo da su to mikroorganizmi - virusi, baterije, gljivice i paraziti, njihovi toksini ili tumorske stanice. Imunološki sustav prvo prepoznaje "strane" tvari odnosno antigene, a potom slijedi imunološki odgovor u kojem imunološke stanice direktno ili stvaranjem brojnih protutijela uništavaju strane antigene i sprječavaju razvoj niza bolesti.
- Imunološki sustav mora razlikovati "strano" od vlastitog. Autoimuni poremećaji se razviju kada tijelo stvara imunološki odgovor protiv sebe, kaže prof. prim. dr. sc. Tina Tičinović Kurir, pročelnica Zavoda za endokrinologiju, dijabetologiju i poremećaje metabolizma Kliničkoga bolničkog centra Split, te ističe da se većina autoimunih bolesti javlja kod mladih i osoba srednjih godina, a čak preko 80 posto oboljelih su žene.
Zašto su autoimune bolesti učestalije u žena još nije potpuno razjašnjeno. Pokazalo se da ženski spolni hormoni estrogeni imaju ulogu u poticanju imunološkog odgovora, dok muški spolni hormon testosteron ima protektivni učinak u pretjeranoj imunološkoj reakciji. Nadalje, predispozicija za autoimune bolesti je povezana s određenim genima na X kromosomu koji su više prisutni u žena, obzirom da žene imaju XX, a muškarci XY kromosome.
Zanimljivo je da su bolesti često povezane i osoba koja boluje od jedne autoimune bolesti ima šansu čak 25 posto da oboli od druge autoimune bolesti. Do sada su otkriveno više od 100 autoimunih bolesti, a među najučestalijim su Hashimotov tireoiditis, lupus, reumatoidni artritis, psorijaza, multipla skleroza i tip 1 šećerne bolesti.
Koji je uzrok autoimunih bolesti?
- Točan uzrok pojave autoimunih bolesti još uvijek nije poznat. Smatra se da autoimune bolesti nastaju međudjelovanjem genetske predispozicije i vanjskih čimbenika, primjerice virusne infekcije, koji predstavljaju "okidače" autoimunosti. Okolišni čimbenici kao što su kemijski zagađivači okoliša, lijekovi kao i izloženost stresu mogu potaknuti pretjerani imunološku reakciju na vlastito. Valja naglasiti kako samo genetska predispozicija nije dovoljna za razvoj autoimunosti te neka osoba može imati genetsku predispoziciju za autoimune bolesti, ali se bolest možda nikada neće razviti.
Za autoimune bolesti se kažu da su ‘nevidljive bolesti‘? Što to znači?
- Autoimune bolesti su kronične, doživotne bolesti koji mogu uzrokovati brojne zdravstvene tegobe, ali oboljeli često ne "izgledaju " bolesno. Često su prvi simptomi autoimunih bolesti nespecifični, a to su umor, bolovi u mišićima, a specifični simptomi ovise o vrsti autoimune bolesti. Kod organ-specifičnih autoimunih bolesti kao što je tip 1 šećerna bolest, imunološki reakcija je usmjerena samo prema jednom organu, a kod organ-nespecifičnih ili sistemskih autoimunih bolesti, imunološka reakcija je usmjerena prema većem broju antigena na više tkiva i organa pa oštećenja tkiva su proširena po cijelom tijelu. Primjer sistemskih autoimunih bolesti je reumatoidni artritis.
Postavljanje dijagnoze nekih rijetkih autoimunih bolesti može biti dugotrajan i stresan proces. Naime, za neke autoimune bolesti u prosjeku prođe čak i do deset godina prije postavljanja točne dijagnoze. Izuzetno je važna rana dijagnoza autoimune bolesti da bi se pravovremeno liječila.
O šećernoj bolesti tip 2 se vrlo često govori i piše u medijima, a što je s tipom 1?
- Tip 1 šećerne bolesti je autoimuna bolest u kojoj imunološki sustav uništava ß-stanica gušterače koje proizvode inzulin te dolazi do povišenja razine šećera u krvi. Protutijela na antigene stanica gušterače koje proizvode inzulin se koriste kao biljezi za tip šećerne 1 bolesti. Tip 1 šećerne bolesti rjeđi je oblik šećerne bolesti koji se javlja u djece i mladih, ali može se pojaviti i u odraslih. Jedina farmakoterapija ovog tipa šećerne bolesti je inzulin. Za razliku od šećerne bolesti tip 2, šećerna bolest tipa 1 započinje naglo, kada imunološki sustav ošteti više od 90 posto stanica gušterače koje proizvode inzulin. Zbog potpunog nedostatka inzulina ponekad se javlja i životno opasno stanje, a to je dijabetička ketoacidoza, koja je nerijetko prva manifestacija šećerne bolesti tip 1.
Koje su još autoimune bolesti u endokrinologiji?
- Autoimune bolesti štitnjače su Hashimotov tireoiditis i Gravesova bolest. Kod obje autoimune bolesti štitnjače dolazi do stvaranja protutijela na stanice štitnjače, što uzrokuje oštećenje štitne žlijezde i hipotireozu u Hashimotovom tireoiditisu ili pretjeranu aktivaciju i proizvodnju hormona tj. hipertireozu u Gravesovoj bolesti. Protutijela na štitnjaču se mogu odrediti u krvi bolesnika i pomažu pri dijagnozi ovih bolesti. Hashimotova bolest se obično javlja u srednjoj životnoj dobi, ali se sve češće javlja i među mlađim ženama, pa čak i u pubertetu. Gravesova bolest se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, ali je najčešća između tridesete i pedesete godine.
Gravesova bolest se prezentira nizom simptoma koji su posljedica povećanog lučenja hormona štitne žlijezde odnosno hipertireoze. Najučestaliji simptomi su nervoza, ubrzani rad srca, nepodnošenje vrućine, tremor ruku i gubitak na težini. Često pacijenti imaju uvećanu štitnu žlijezdu, a oko 30 posto bolesnika s Gravesovom bolesti imaju oftalmopatiju koja je posljedica imunoloških procesa u tkivima oko očiju. Oboljeli tada mogu imati "izbuljene" oči, otežano sklapanje kapaka i osjećaj pritiska u očima. U Hashimotovom tireoditisu simptomi su povezani sa sniženom razinom hormona štitnjače (hipotireozom) a uključuju umor, iscrpljenost, preosjetljivost na hladnoću, sklonost debljanju i niz drugih.
Kako se liječe ove bolesti?
- Početno liječenje Gravesove bolesti uključuje lijekove koji kontroliraju sintezu i lučenje hormona štitnjače, a za hipotireozu u sklopu Hashimotove bolesti nadomjesna primjena sintetskog hormona štitnjače u obliku tableta.
Važno je naglasiti i Addisonovu bolest koja najčešće nastaje kao posljedica autoimune upale kore nadbubrežnih žlijezda i očituje se izostankom stvaranja i lučenja njenih hormona: aldosterona, kortizola i spolnih hormona nadbubrežne žlijezde. Obično se javlja između 30. i 50. godine života s jednakom raspodjelom u oba spola. Simptomi su povezani s manjkom hormona kore nadbubrežne žlijezde, a uključuju snižen krvni tlak, umor, opću slabost, dehidraciju, niske razine šećera u krvi (hipoglikemije), gubitak tjelesne težine uz smanjenu otpornost na infekcije i stres. Addisonova bolest se liječi nadomjesnom primjenom sintetskih hormona kortizola i aldosterona.
Mogu li se autoimune bolesti prevenirati i koji je najbolji način prevencije?
- Danas se puno pažnje posvećuje crijevnom mikrobiomu koji ima važnu ulogu u regulaciji imunološkog sustava. Naime, prevaga štetnih bakterija u crijevima može ošteti crijevne stjenku i dovesti do "propusnih crijeva" za prolazak bakterija i njihovih produkata i time pokrenuti imunološku reakciju, tj. autoimunu bolest. Zdrava prehrana igra ključnu ulogu u održavanju mikrobioma crijeva i prevenciji autoimunosti, a i niza drugih bolesti.
U tom smislu preporuča se hrana bogata vlaknima iz cjelovitih žitarica, povrća, voća, orašastih plodova i sjemenki. Nadalje, ravnoteži mikrobioma pridonose i probiotički dodaci, fermentirana hrana poput kefira, crveno voće i povrće, a svakako treba izbjegavati stres, uporabu antibiotika i prehranu bogatu mastima i rafiniranim šećerima. Također pušenje može povećati rizik od autoimunih bolesti. Osobito je važno naglasiti da dojenje ima dugoročni pozitivan i zaštitni učinak na mikrobiotu crijeva i prevenciju autoimunih bolesti u djeteta. Svakako promjena stila života može pomoći u sprječavanju ili liječenju autoimunih bolest.
Komentari
0