Iz Budimpešte u Kijev, iz Kijeva u Moskvu, iz Moskve u Peking, iz Pekinga u Washington, i sve to u samo tjedan dana: zapanjujuća turneja mađarskog premijera Viktora Orbana doista je raritet u današnjem svijetu.
Vjerojatno ne postoji europski državnik – osim možda turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana – koji bi u ovom času mogao posjetiti sve navedene prijestolnice. U namjeri da ispita mogućnosti za prekid vatre u Ukrajini i početak mirovnih pregovora, Orban je u Kijevu razgovarao sa Zelenskim, u Moskvi s Putinom, u Pekingu s Xijem, a u Washingtonu bi se trebao družiti s čelnicima NATO zemalja.
Prema izvještajima, turneja mađarskog premijera nije polučila spektakularne rezultate: Zelenski je odbio ideju o prekidu vatre, Putin ju je prihvatio samo uvjetno (tražeći povlačenje ukrajinske vojske iz anektiranih regija i službeno odustajanje Kijeva od ulaska u NATO), Kina je tu ideju načelno pozdravila, dok u Washingtonu Orbana čekaju kritike sjevernoatlantskih lidera, koji se spremaju za rat, a ne za mir. Sâm Orban je uoči putovanja u Washington ocijenio da su pozicije Kijeva i Moskve „veoma udaljene”, dok je Kinu nazvao „stabilizirajućom silom usred globalnih turbulencija”. No, kako je naglasio, svoju mirovnu misiju ipak ne smatra neuspješnom, jer je u ovom času najvažnije „uspostaviti kontakt” sa zaraćenim stranama, kao i sa silama koje mogu utjecati na okončanje rata.
Bijes u Bruxellesu
U tom smislu, mađarski premijer tim svojim mirovnim putovanjima zapravo čini ono što bi u normalnim okolnostima trebao raditi generalni tajnik UN-a. Ali ovo očito nisu normalne okolnosti, a od početka ukrajinskog rata UN se pokazao nedoraslim tom izazovu, baš kako se Liga naroda uoči Drugog svjetskog rata pokazala nedorasla tadašnjim političkim trvenjima koja su prerasla u WW2. U takvoj situaciji raste važnost svih mogućih mirovnih posrednika, pa bi u teoriji i ova Orbanova mirovna turneja trebala biti pozdravljena prije svega na Starom kontinentu, koji je i najviše ugrožen u slučaju eskalacije ukrajinskog rata. No, u praksi je najviše kritika na račun svoje misije Orban dobio upravo u Europi.
Koliko god to govori o samom Orbanu, možda još više govori o današnjoj Europi, u kojoj se riječ „mir” sve više doživljava kao najopscenija psovka, odnosno kao proruski stav. I Orban je doprinio kritikama. Na turneju je krenuo 2. srpnja – pojavivši se u Kijevu – samo dan nakon što je Mađarska preuzela rotirajuće šestomjesečno predsjedanje Europskom unijom. Takav tajming sugerirao je da Orban nastupa u ime čitave Europske unije, što su bijesno negirali u Bruxellesu i ključnim europskim metropolama. Jer službena EU agenda u odnosu na ukrajinski rat ne govori o miru i mirovnim pregovorima, nego o slanju oružja u Kijev i nastavku rata. U čije ime je onda mađarski premijer poduzeo ovu turneju Kijev – Washington, via Moskva i Peking?
‘Ništa osobno, samo biznis‘
Po kuloarima se šapuće da je Orban turneju zamislio skupa sa slovačkim premijerom Robertom Ficom – koji se također protivi daljnjem naoružavanju Ukrajine i zagovara mirovne pregovore – odnosno da su njih dvojica trebali u navedenim destinacijama nastupiti kao „antiratna frakcija” Europske unije. Međutim, kako znamo, Fico je u tom naumu onemogućen atentatom kojeg je jedva preživio, a preliminarna istraga u Slovačkoj je pokazala da je glavni motiv atentatora bilo upravo Ficovo odbijanje da se pridruži dominantnoj „proratnoj opciji” EU-a.
Stoga je Orban na turneju krenuo sâm. Iz ovoga bi se mogao izvući pogrešan zaključak da je mađarski premijer nekakav genuini mirotvorac i pacifist koji se grozi nasilja, i koji će sve učiniti da na svijetu zavlada mir. Da je Orban zaista takav, onda bi se s jednakim žarom i energijom založio i za prekid vatre u Gazi. Ali Orban bezrezervno podržava izraelsku agresiju, što znači da njegovi motivi za prekid vatre u Ukrajini nisu isključivo humanistički.
Da ne okolišamo: Viktor Orban je žešći mađarski nacionalist, o čemu ne govore samo njegovi šalovi i zidne karte kojima promovira Veliku Mađarsku – koja uključuje i dijelove hrvatskog teritorija – nego i brojni njegovi postupci koje on tumači „suverenizmom”. Ukratko, Orbanovo disidentstvo unutar EU u odnosu na Rusiju – što uključuje i njegovo protivljenje antiruskim sankcijama – motivirano je prvenstveno onim što Orban smatra mađarskim nacionalnim interesom.
Mađarska je ekonomski i energetski povezanija s Rusijom od ostatka Europe, pa Orban ne želi klati vlastitu kravu da bi Rusi ostali bez bifteka. „Ništa osobno, samo biznis”, rekao bi Marlon Brando u ulozi mafijaškog kuma u slavnom Coppolinom klasiku.
Mađari nisu Poljaci
Orbanovo disidentstvo u odnosu na ukrajinski rat većinski podržava i javno mnijenje u Mađarskoj. O tome govori istraživanje Pew Centra iz listopada prošle godine, gdje su rezultati u Mađarskoj uspoređeni s onima u Poljskoj. Konkretno, dok stav da Rusija predstavlja prijetnju susjednim zemljama podržava čak 77 posto Poljaka, to misli samo 33 posto Mađara. Ostale razlike su još drastičnije: dok 67 posto Poljaka smatra da bi ekonomske sankcije prema Rusiji trebalo pojačati, takav stav dijeli svega osam posto Mađara. Dok povjerenje u Zelenskog ima čak 70 posto Poljaka, ukrajinskom predsjedniku vjeruje tek 11 posto Mađara... To je platforma na kojoj Orban gradi svoju politiku i na kojoj je koncipirao ovu mirovnu turneju. Osim toga, poznato je da je mađarski premijer u ožujku posjetio Ameriku, ali se tamo nije sastao s aktualnim predsjednikom SAD-a Joeom Bidenom, nego s bivšim – a možda i budućim - predsjednikom Donaldom Trumpom.
S kojim, među ostalim, dijeli konzervativne društvene stavove, baš kao i s Putinom. Nakon tog sastanka Orban je javno pohvalio Trumpove ideje o okončanju rata u Ukrajini, rekavši da mogući budući čelnik SAD-a ima „prilično detaljne planove” i „vrlo jasnu viziju s kojom se teško ne složiti”, a koja je „u skladu s interesima Mađarske”. Drugim riječima, Orban je ovu mirovnu turneju ciljano počeo od Kijeva, gdje je Zelenskom prenio što Ukrajinu čeka ako Trump uđe u Bijelu kuću. Time se mađarski premijer pozicionirao kao „kurir između svjetova” – sadašnjeg, u kojem slovi za disidenta, i budućeg, za kojeg se nada da će doći Trumpovom pobjedom, a u kojem bi on bio Trumpov vezir u Europi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....