Najveći hrvatski inovator nakon Nikole Tesle, maneken domovinske tehnološke kreativnosti i projicirani poduzetnik 22. stoljeća – Mate Rimac – bilježi nekim čudom neuspjeh za neuspjehom.
Tko bi se tome samo nadao od tako perspektivnog genija i većeg nacionalnog biznismena od slavne HDZ-ove pretvorbeno-investitorske ergele? Nije vrag da je misterij njegova dosadašnjeg probitka uglavnom počivao na pomno fabriciranome supportu sustava te agresivnome medijskom i političkom marketingu?
Rimca, čuli smo nedavno, baš odveć ne vole u njegovu BH zavičaju, Livnu i okolici. Mate i njegov partner Marin Mamuza morali su, naime, odustati od planirane izgradnje turističkog ekonaselja iznad tamošnjega Buškog jezera jer se unosnoj i nimalo tehnološkoj Rimčevoj investiciji u ćaćin rodni kraj suprotstavio tamošnji narod.
Povlačenje za nos
Nakon što su oko 30 tisuća kvadrata zemljišta budzašto (za jednu konvertibilnu marku po kvadratu!) uspjeli kupiti od grada Livna, pa poljoprivredno tlo preinačili u građevinsko i započeli radove, Rimac i partner su prilično inovativno pokušali pod još jeftiniju i unosniju koncesiju uzeti i gotovo 500 tisuća kvadrata visoravni i okolnih brda, objavio je u nedavnoj reportaži Jutarnji list. Ništa čudno, ako se zna da je Rimac na sličan način svojedobno na natječaju dobio i zemljište u Svetoj Nedjelji: za najam od jedne lipe po kvadratu mjesečno dobili su teren vrijedan 82 milijuna kuna.
Lokalna zajednica u Livnu se, međutim, nedavno žestoko digla protiv povlačenja za nos i više nego očitih investicijskih manipulacija. I oni bi rado bili kapitalisti na zemljištu za pola eura po kvadratu, ali im to nije omogućeno iako tamo od rođenja žive.
Što je dozvoljeno Rimcu, toga nema ni u svinjcu, zaključili su Matini zemljaci, uglavnom stanovnici sela Miši i Golinjevo. Ulagač se uvrijedio kao mlada, te im je svisoka poručio da ‘nikad više neće pokušavati pomoći im svojim novcem‘ (valjda onom jednom konvertibilnom markom za jedan kvadrat netaknute prirode).
Otkad se to proizvođači luksuznih električnih jurilica, inovatori najsuvremenijih svjetskih baterijskih tehnologija i revolucionarni robotizatori nacije bave banalnim ulaganjima u nekretninsko-turističke resorte? Pa Mate Rimac je, ako niste znali, već prekaljeni investitor u luksuzne nekretnine, i to u dalekome Dubaiju.
Buggati u liftu
Buggati Residences „s 42 kata čistog bogataškog prestiža, 11 penthouse stambenih jedinica s privatnim plažama, bazenima, jacuzzijem, fitness klubom, privatnim chefom i sobarom” te dva preseratorska lifta za automobile kako bi ih mogli parkirati u dnevnom boravku, trebali bi u percepciji domovinskoga jalnog općinstva valjda odmijeniti novu (petu) generaciju robotaksija koje je Mate davno obećao Zagrebu.
Tu, međutim, spektakularno najavljeni futurizam nije ni blizu onome pod državnom zastavom Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Odavno nije vijest da od velebnoga projekta zagrebačke ergele robotaksija do danas nismo vidjeli ništa, iako je Mate u to ime, uz posredovanje Plenkovićeve Vlade, od Europske unije davno dobio čak 180 milijuna eura javnog novca.
U okviru natječajem postavljenih uvjeta nije postavljen čak ni kamen temeljac za izgradnju tzv. centra mobilnosti, ali su zato za sve faze projekta višestruko prolongirani svi rokovi.
Naciji je naknadno svečano objavljeno i da Rimčev Project 3 Mobility zapravo u Zagrebu baš i neće razvijati vlastita autonomna vozila nego će kupiti gotovu izraelsku tehnologiju, i to od tvrtke sumnjive reputacije. Tehnologija, k tome, sigurno neće biti elaboratom obećane pete razine autonomije, jer takva nigdje u svijetu još ne postoji, ali tko uopće Rimca od naših državnih nadzornika drži za riječ nakon što ga izdašno zaspu tuđim parama?
„Čija je uopće bila ideja da se novcem EU-a financira kupnju tehnoloških rješenja te hardwarea i softwarea izvan EU-a? Koji je javni interes ovakvih investicija i tko ih je i na temelju čega proglasio primjerenim za javno financiranje?” - zapitao je svojedobno informatički stručnjak Marko Rakar nepoznatog Rimčeva sponzora u hrvatskoj Vladi. Pitanje do danas čvrsto stoji i još je bez valjanoga odgovora.
Mate Rimac je nedavno bio prisiljen javno priznati i da kao proizvođač i kreator slavnih električnih jurilica ne bilježi baš ranije oglašene epohalne i flambojantne uspjehe.
Štoviše, od proizvodnje čudesne Nevere, ‘električnog automobila od 2 milijuna eura koji pomiče granice‘ (i u svrhu čije su promocije svojedobno helikopteri bondovski slijetali na tvrđavu Lovrijenac u Dubrovniku, a Rimčevi šoferi nesmetano kršili hrvatske zakone jurcajući promotivno po Jadranskoj magistrali 230 na sat) Mate Rimac, čini se, i službeno odustaje. Priznao je da prodaja njegova razvikanog branda ne ide kako je planirao i ostapbenderovski najavio svoje nove pogonske ideje (ako, razumije se, za njih bude dovoljno javnoga ‘benzina‘).
Rimac nije prodao svih 150 primjeraka svoje Nevere, pa njena zamjena u budućnosti vjerojatno neće biti električno vozilo, piše britanski Autocar, najstariji automobilski časopis na svijetu.
„Počeli smo razvijati Neveru 2016./2017. kada je elektrika još bila cool”, objasnio je Rimac podbačaj svog najslavnijeg i najperspektivnijeg projekta za Financial Times. Za slabu prodaju Nevere uglavnom je okrivio masovno tržište električnih vozila te pokušaje vlada i regulatora da ‘proguraju čišće automobile‘. Medijima je najavio prebacivanje na proizvodnju vozila temeljenih na drugim pogonskim sklopovima, pa možda i na ‘revolucionarnoj tehnologiji nanocijevi‘. Fasciniranje publike nepoznatim, čini se, i dalje ostaje Matin glavni poslovni forte.
„Nismo mi isključivo električni nego radimo sve što je najuzbudljivije u tom trenutku”, rekao je Rimac za Autocar, navodeći LPG, vodik pa čak i dizel kao potencijalna nova goriva svojih jurilica.
Dok s Rimčevih bombastičnih projekata sve intenzivnije otpada pozlata, a on propagandno juriša u nove znanstveno-fantastične sfere, jednako retrogradan proces odvija se trenutno i na razini njegovih poslovnih brojki.
Minus, minus, kako to?
Prema zadnjem financijskom izvješću koje je predao FINA-i, nijedna od Matinih turboxxxlmegauspješnih tvrtki još uopće nije ostvarila profitabilnost na tržištu.
Iako su dobile višemilijunske poticaje u javnom novcu i potpisale vrijedne ulagačke ugovore sa stranim kompanijama.
Kao krovna kompanija, Rimac Group lani je imala kapital od 880 milijuna eura, ali prihodi su joj iznosili svega 9,6 milijuna a gubitak više od 12 milijuna eura. A tvrtka koja je trebala Zagrepčanima omogućiti vožnju robotaksijima (Project 3 Mobility) lani je zabilježila 944 tisuće eura prihoda, a rashodi su im iznosili 13 milijuna eura.
Dakle, tvrtka koja je od EU fonda za otpornost i oporavak dobila 180 milijuna eura za implementaciju samohodnih taksi-vozila u glavnom hrvatskom gradu u minusu je oko 12 milijuna eura, a projekta ni na vidiku nema.
Odavno su kompetentni i vjerodostojni ljudi upozoravali na veliku društvenu opasnost od slijepoga hrvatskoga vjerovanja u režimske poduzetnike i jeftine propagandističke parole o inovatorstvu i ulagaštvu. Nije Mate Rimac prvi kojega je sustav označio biznismenom od povjerenja, ali Radnička fronta i njezina zastupnica Katarina Peović svakako su među prvima projekt Rimac nazvali ‘prodajom magle‘ i ‘režiranim režimskim spektaklom‘.
„Što će se desiti kad se taj balon od sapunice uskoro rasprsne? Matini štitonoše i on sam već pripremaju odstupnicu tvrdeći da je dobio puno novaca od države, ali da su i strani investitori dali još više. Sad postaje jasno ono na što smo upozoravili godinama: da je riječ o prevari. Rekli smo vam! No, isto kao što su nas optuživali dok smo kritizirali Rimca, tako je i naša kritika Todorićeva carstva u svoje vrijeme demonizirana kao tipičan hrvatski jal” – poručuju iz Radničke fronte.
Umjesto zahvale na tome što je na vrijeme otvarala oči naciji, Katarina Peović na zadnjim izborima nije ponovno izabrana u Hrvatski sabor.
„Nikad nije objašnjeno što točno Mate Rimac, odnosno njegove tvrtke, proizvode”, upozoravao je također pravodobno i informatički stručnjak Lucijan Carić, jedan od rijetko dosljednih kritičara sustava zbog njegova besprizornog povjerenja prema Rimcu.
Lucijan Carić je i za projekt zagrebačkih robotaksija davno proročanski napisao kako hrvatska vlada treba odgovoriti na pitanje zašto je dogovaran potpuno netransparentno i iza zatvorenih vrata; tko je u ime Vlade, odnosno države, proveo due dilligence i odlučio ili jamčio kako taj projekt ima smisla; zašto su i temeljem kojih kriterija ogromna sredstva dodijeljena start-upu bez ikakve poslovne povijesti i bez dokazanih kompetencija i, najvažnije - tko će preuzeti političku odgovornost kada na kraju cijeli projekt neslavno propadne? Na zadnje pitanje mogu vam odmah ponuditi odgovor - nitko", napisao je točno, premda godinama unaprijed, Lucijan Carić.
Sad svi Rimčevi politički sponzori i dugogodišnji adoranti mudro šute, a ubrzo ga možda neće ni poznavati, kao što bivši saveznici danas ne poznaju ni posrnulog Ivicu Todorića.
Komentari
0