Izrael je od osnutka 1948. tako sudbinski prožet bliskim odnosima sa SAD-om da su ga često znali nazivati i 51. američkom saveznom državom ili američkim nosačem aviona na Bliskom istoku. I prije samog stvaranja Izraela Washington je bio jedan od najsnažnijih zagovornika plana Ujedinjenih naroda o podjeli Palestine i okončanju britanskog mandata, čime je otvoren put židovskoj državnosti.
Desetljećima je, bez obzira na stranku u Bijeloj kući, SAD davao snažnu političku, financijsku i vojnu potporu Izraelu, što mu je i pomoglo da postane moćniji od svojih brojnih arapskih susjeda na Bliskom istoku. Sve donedavno se taj savez činio neraskidivim, no aktualna krvava ofenziva na Gazu koju je naredio i već šest mjeseci izvodi nesposobni izraelski premijer Benjamin Netanyahu dovela je odnose između dvije zemlje na najnižu točku od postojanja. Kulminaciji napetosti između SAD-a i Izraela prethodila su dva događaja: prvo je u ponedjeljak Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo rezoluciju kojom poziva na prekid vatre u Gazi tijekom ramazana i oslobađanje svih izraelskih talaca koje drže Hamas i druge palestinske milicije.
Prva rezolucija UN-a u gotovo šest mjeseci aktualnog rata uspjela je proći samo zahvaljujući suzdržanosti SAD-a. Izraelski premijer Netanyahu upozorio je SAD da ne donose takve odluke, a potom je otkazao posjet Washingtonu dvojici svojih najbližih ljudi, savjetniku za nacionalnu sigurnost Tzachiju Hanegbiju i ministru strateških poslova Ronu Dermeru.
Joe Biden je još od Hamasova napada na izraelski teritorij prošlog listopada bio prilično dosljedan u svojoj podršci Izraelu. Washington je tijekom rata u Gazi bio lojalan starom prijateljstvu, čak ponavljajući i izraelski narativ koji je uspoređivao Hamas s Islamskom državom. Američki predsjednik poslao je državnog tajnika Antonyja Blinkena u ovu regiju čak pet puta, u pokušaju da zajedno s egipatskim i katarskim posrednicima pregovara o sporazumu koji bi okončao sukob. Američko izaslanstvo stavilo je prethodno i veto na nekoliko rezolucija koje pozivaju na prekid vatre u Vijeću sigurnosti UN-a. Sve do sada, Washington je pokušavao izbjeći svaki jezik koji bi izraelskoj izvršnoj vlasti mogao biti neugodan, no u ponedjeljak je SAD prvi put bio suzdržan pri glasovanju u Vijeću sigurnosti, što je omogućilo usvajanje rezolucije o prekidu vatre.
Na vojnoj razini, Sjedinjene Države, s 30.000 vojnika u regiji, ojačale su svoje raspoređivanje približavanjem nosača zrakoplova Dwight D. Eisenhower Sredozemlju. Za razumijevanje savezništva dviju zemalja bitno je uzeti u obzir i financijsku potporu Washingtona. Godine 2016., za vrijeme administracije Baracka Obame, Kongres je odobrio 10-godišnji ekonomski paket za Izrael vrijedan 38 milijardi dolara, najveći potpisani ikad. Nitko tad nije ni slutio moguće pukotine između izraelske i američke vlade. Međutim, s nasiljem u Gazi opetovane izjave Bidenove administracije o pravu Izraela da se brani počele su postajati sve nijansiranije, a Washington je s vremenom počeo inzistirati da izraelska kampanja protiv Hamasa mora učiniti više kako bi izbjegla smrt nevinih civila. Nesposobni i korumpirani radikal Bibi Netanyahu je svejedno krvlju palestinskih civila nastavljao prikrivati svoju fatalnu nesposobnost da zaštiti zemlju i Izraelce od Hamasovih terorista.
Netanyahu više šteti nego što pomaže Izraelu”, nedavno je izjavio Joe Biden, frustriran bešćutnošću tog desničarskog populista i bahatog srebroljupca. Ubrzo je Biden poslao još jedan udarac izraelskom premijeru, podržavši govor vođe većine u Senatu Chucka Schumera koji je otvoreno pozvao na nove izbore u Izraelu i opisao Netanyahua kao "ključnu prepreku miru".
Brojke govore više nego dovoljno o Netanyahuovoj neučinkovitosti prema Hamasu i okrutnosti prema palestinskim civilima. Dosad je ubio više od 32.000 ljudi u Pojasu Gaze, a još dva milijuna doveo na sam rub gladi. Sjedinjene Države u više su navrata pozvale na veću dostavu humanitarne pomoći na palestinski teritorij.
To ovisi isključivo o Izraelu, jer on kontrolira granične prijelaze u Gazu. UN i nevladine organizacije na terenu osudile su izraelske blokade za dostavu pomoći stanovništvu Gaze. Na samome kraju, Washington je nedavno pozvao Izrael i da nipošto ne provodi planiranu kopnenu invaziju na grad Rafu, na jugu Gaze, koji je posljednje utočište za više od milijun raseljenih stanovnika sa sjevera. Izazivanje nove humanitarne krize nesagledivih posljedica u tom slučaju čini se neminovnost.
Usprkos zategnutim odnosima s Netanyahuom, Joe Biden je često isticao svoje bliske veze s Izraelom, pa čak i s cionizmom. "Ne morate biti Židov da biste bili cionist, jer ja sam cionist", izjavio je prošloga listopada tijekom govora u Washingtonu. Tijekom svoje političke karijere aktualni demokratski predsjednik SAD-a dokazao je dosta puta svoju predanost rješavanju arapsko-izraelskog sukoba: nalazio se čak i s izraelskom premijerkom Goldom Meir 1973., usred Jomkipurskog rata. Tijekom njegova više od tri desetljeća u Senatu bio je veliki primatelj donacija proizraelskih skupina. To prijateljstvo i predanost nastavili su se i u Bidenovu mandatu kao Obamina potpredsjednika, kao i tijekom njegova domaćinstva u Bijeloj kući.
Bidena je u biračkoj podršci u SAD-u već prilično koštala početna bezuvjetna podrška izraelskoj ofenzivi na Gazu. Dobio je na desetke tisuća protestnih glasova i na predizborima Demokratske stranke iz redova arapsko-američkih zajednica i progresivnih skupina. Neke su lobističke grupe otvoreno upozoravale predsjednika da bi ga pozicija bezuvjetnog odvjetnika svih izraelskih postupaka mogla stajati predsjedničkih izbora u studenom. Takve poruke i potakle su Bidena da promijeni takt, pa je SAD dopustio usvajanje UN-ove mirovne rezolucije.
Osim političke cijene Netanyahuove ofenzive na Gazu, tu je i golem vojni danak. Bidenova potpora Izraelu i sama ofenziva dovele su do eskalacije odnosa na cijelom Bliskom istoku, pa su skupine poput jemenskih hutista i druge grupe povezane s Iranom, Hamasovim glavnim saveznikom, napale američke ciljeve u regiji. Netanyahu je još i ranije drsko prkosio Bidenu, još otkako je on bio potpredsjednik SAD-a u mandatu Baracka Obame. Kad je 2010. otputovao u Tel Aviv kako bi pokušao nagovoriti Netanyahua da zaustavi širenje židovskih naselja na Zapadnoj obali i pokrene mirovni dijalog s Palestincima, bahati Bibi dočekao ga je s planom izgradnje novih 1600 kuća u arapskom, istočnom, Jeruzalemu. Jednako je Netanyahu ignorirao Bidena i 2021., na početku njegova mandata, izgradivši usprkos preporukama Washingtona još 850 kuća za Židove u naseljima na Zapadnoj obali.
Ako Donald Trump pobijedi na izborima u studenome, s Netanyahuom će sigurno pasti u veliki pomirbeni zagrljaj: krpa će opet naći zakrpu. Trump bi mogao ponovno pokrenuti najkonzervativniju i najpopulističku liniju američke vanjske politike prema Izraelu, kao što je već bio učinio 2017. priznavajući Jeruzalem za glavni grad i posijavši razdor u arapski svijet i međunarodnu zajednicu.
U njegovu mandatu najviše izraelskih doseljenika naselilo je arapska područja. Svojega zeta Jareda Kushnera Narančito je slao kao glavnoga emisara na Bliski istok, ali ne s primarnom misijom uspostave mira nego, naravno, ubiranja što većih obiteljskih profita od poslova ostvarenih temeljem političkog utjecaja. Trump i Netanyahu imaju navlas istu agendu: puca nam prsluk za sve slabe i nejake, pogotovo ako su na putu našoj masnoj zaradi.
Komentari
0