Oni su u Hrvatsku došli raditi i zaraditi. Prehraniti obitelji u Nepalu, na Filipinima, u Indiji… čija je sirotinjska svakodnevica mnogim Hrvatima nezamisliva. Mahom se zapošljavaju u turističkom i građevinskom sektoru.
U Hrvatskoj trenutno radi oko 135.000 stranih radnika, četvrtina više nego lani, a sve više njih angažirano je na uslugama taksi-prijevoza i u dostavljačkim službama.
Splitski vozači Ubera uočili su u ovoj turističkoj sezoni kako na gradskim ulicama uslugu taksi-prijevoza, zahvaljujući agregatorima, obavlja znatno veći broj stranih radnika.
Dolaze, govore nam, raditi na Jadran u vozilima zagrebačkih tablica, brojni i bez pripadajućih, zakonski obveznih, oznaka na vratima vozila. Isto potvrđuju i djelatnici dostavnih službi (Wolt, Glovo, Bolt) ističući kako se u pozadini priče krije ključni razlog – snižavanje cijene rada u spomenutim djelatnostima u ime stjecanja što većeg profita.
- Nažalost, sav posao u dostavnim službama je gotovo u cijelosti preuzela uvozna radna snaga, a samo zato što je jeftinija. Sve smo ovo očekivali... Kad smo prije godinu i pol dana krenuli s prosvjedima, upozorili smo da će doći do ove situacije. Već tada smo vidjeli koliko se agresivno zapošljava jeftina radna snaga.
To smo govorili na svakom prosvjedu, naravno pazeći kako ćemo artikulirati tu činjenicu jer se tada puno govorilo o stranoj radnoj snazi, rasizmu i sl.. Jako smo birali riječi vodeći računa da nikoga ne povrijedimo, ali da ukažemo na pravo stanje stvari – govori nam, želeći ostati anoniman, naš zagrebački sugovornik iz Inicijative zajednice Wolt dostavljača, koja je lani u metropoli organizirala prosvjede na nekoliko lokacija želeći se izboriti za veća prava platformskih radnika.
Namješteni algoritam
- Potpomognuti sindikatom, koji se s nama uključio u prosvjede, već tada smo upozoravali kako će agencije, uz pomoć agregatora, u kratkom roku dovesti ogroman broj stranih radnika i da će hrvatski dostavljači odustati od posla. Zašto?! Zato što ne možemo normalno živjeti od tog novca i zato što je previše uvoznih radnika.
Mi više ne dobivamo zadatke i sumnjamo, što potvrđuju neka iskustva iz Srbije, da je algoritam namješten tako da aplikacija zvoni više dostavljačima iz trećih zemalja zbog zarade agregatora, koji ima dogovor s Woltom, Glovom i Boltom da na svaku glavu mora imati 3000-3500 eura mjesečno na x sati rada od čega mu, kad plati radnika, ostane 2000 eura po svakom od njih - tumači naš sugovornik.
Dodaje kako, primjerice, Wolt platforma određuje cijenu rada i time je prikriveni poslodavac, a skriva se iza posredničkih tvrtki, takozvanih agregatora. Platforme određuju cijenu svake dostave, dok agregatori od sume koju zarađuju dostavljači uzimaju određeni postotak za posredničke usluge. Dakle cijena rada je određena isključivo od strane Wolt platforme, a ukupna zarada dostavljača umanjuje se za postotak (proviziju) koju određuje agregator.
Zapanjuje podatak kako je u Hrvatsku trenutno, prema nekim procjenama, registrirano čak 600-700 agencija koje dovode strane radnike, naravno za različite vrste poslova. Snažan rast broja agencija za uvoz radne snage i laiku nepobitno ukazuje kako je riječ o isplativoj branši, jer sigurno ne bi nicale kao gljive poslije kiše da se tu ne vrti novac.
Preslagivanje snaga u djelatnostima poput taksi-prijevoza i dostava, sto posto su uvjereni u Inicijativi zajednice Wolt dostavljača, u pozadini ima samo jedno – nezasitnu želju za profitom, a zarađuju agregatori i platforme, dok prenapregnuti, mahom uvozni radnici iz trećih zemalja do iznemoglosti rade za prosječnu plaću od 700 eura. Nitko, kažu, ne vodi računa o higijenskom standardu prilikom dostave hrane, njihovu poznavanju A1 razine engleskog jezika, vozačkim dozvolama...
Sat rada 5,5 eura neto
- Objasnit ću vam to na primjeru tri vrste vozila. Imate motor, bicikl i automobil. Dobro, i romobil, koji se može tretirati i kao motor, ovisno o brzini. Hajdemo reći da vam je bruto satnica 8 ili 8,5 eura. Neto, ako imate svoj obrt ili plaćate doprinose preko agregatora, uz troškove održavanja motora, benzin... iznosi 5-5,5 eura.
Nažalost, to je ispod studentske satnice. Naravno, uvijek se govori kako je u pitanju fleksibilan način rada, da je isplativ i sl., a nama je trenutno, s obzirom na inflaciju i sve ostalo, satnica ispod 10-11 eura, potpuno neisplativa – objašnjava naš sugovornik zašto domaći radnici odustaju od poslova u dostavnim službama.
- U Woltu nas je ostalo 10-15 posto poput ovakvih kao ja, koji imaju obrt, uključujući i one koji rade preko agregatora i studente. Agregatori, recimo, ovdje u Zagrebu, a vjerujem da je tako i na Jadranu, dovedu desetke stranih radnika, usele ih u gomilama, između 10-20, u najčešće nekakva jadna zdanja od 100-150 m2, jer nema nikakvog zakona koji regulira njihov smještaj i uvjete života. Mnogi su obespravljeni, žive u neprikladnim uvjetima, oduzimaju im se putovnice, rade po 10-12 sati dnevno, a tvrtke posrednici im uzimaju i do 70 posto zarađenog novca - upire prstom član Inicijative zajednice Wolt dostavljača.
- Koliko ti ljudi zarađuju?! Ovisi što voze. Ako voze bicikl zarađuje između 600-750 eura neto, a na cesti su po 12 sati. To je strašno. Oni koji rade na motoru imaju 850-1000 eura, jer su brži. S automobilom zarade možda 100-150 eura više. Ali jako malo ih ima vozila, većinom rade na biciklima ili motorima.
Eto, zašto su ovdašnji ljudi odustali od ovog posla, pala je cijena rada. Već četiri i pol godine radim u Woltu, ove godine mi je promet pao za 50 posto u odnosu na lanjski u istom razdoblju. I lani je bilo stranaca među dostavljačima, ali ne toliko kao ove godine kada mi se promet prepolovio. Glovo i Bolt vjerojatno imaju i manje domaćih dostavljača.
U Woltu nas je takvih otprilike 400 u cijeloj Hrvatskoj, mislim da nas je ukupno oko 3000. Koje dostavne tvrtke bolje rade?! Ovisi o gradovima, u Zagrebu je, primjerice, jači Wolt jer je dosta radio na marketingu, doveo puno stranih radnika... - otkriva još uvijek aktivni djelatnik Wolta, koji radi dva posla kako bi uspio koliko toliko normalno živjeti u Hrvatskoj.
Lani se, prije uvođenja eura, s ostalim dostavljačima borio da im se hitno, za 30 posto, digne cijena dostave, ali su ih iz Wolta odbili. Nisu, kaže, prihvatili ni 10 posto. Njihov prvi zahtjev je bio mogućnost otvaranja obrta što su, na kraju, "na silu i dobili", ali po današnjem stanju stvari već je sasvim jasno kako ih je poslodavac još prošle godine planirao zamijeniti jeftinom radnom snagom iz inozemstva.
Rad pojeftinio u godinu dana
- Ako se prebacimo u ovaj trenutak, godinu dana nakon prosvjeda, i vidimo koliko su spustili cijenu rada onda postaje jasno kako je sada potrebno minimalno tražiti povećanje cijene dostave od 50 posto, jer je u ovih godinu dana još više snižena cijena rada. Što je najgore, mi i dalje nemamo cijenu starta, ne znamo po kojim se parametrima izračunava cijena dostave, ne znamo cijenu prijeđenog kilometra, kolika je naknada za čekanje...
Cijene dostave budu vrlo neujednačene, ponekad i bizarno besmislene. Oni nama samo lupaju cijenu na ekranu, a mi sami moramo gađati koliko je start, koliko je ovo i ono. Da ne pričamo o kilažama. Što se tiče kilaže, većina dostava je nema u izračunu.
Primjerice, za dostavu od 10 kg mi bismo obavezno trebali dobiti 1 euro, ali oni, recimo, ne računaju težinu staklene ambalaže. U obzir se uzima samo sadržaj boca, a gajba od 10 litara pića ukupno teži, recimo, 18 kg. Za to dobijete samo 1 euro više, neće nam dati 1,80 eura. Svakog dana im šaljem hrpe zamolbi za plaćanje takvih stvari - uzrujano će naš sugovornik, pa niže probleme u regulaciji rada na poslovima dostave putem digitalnih platformi.
Jedini u Europi
- Primjerice, prema ugovoru na osam sati, radno vrijeme odbrojava se od trenutka prihvaćanja zadatka do donošenja narudžbe na adresu korisnika, a dostavljač je, recimo prihvatio xy restoran, čekao tamo pet minuta i pet minuta vozio dostavu. Sve skupa je na taj zadatak, dok je i uručio hranu, potrošio 12-13 minuta i to mu se računa kao radno vrijeme.
No, ne i onih pola sata dok je sjedio na cesti između dvije dostave. To je sustav koji je izmišljen u Hrvatskoj, uz odobrenje Ministarstva rada, a jedini je trenutno u Europi po pitanju platformi za dostavu. U drugim državama vrijedi pravilo ‘online-offline‘. Radno vrijeme traje otkad se uključite na aplikaciji dok je ne ugasite.
Recimo, vi ste na cesti i čekate dostavu i ne dao Bog da vas udari auto ili motor. Hoće li se to tumačiti kao nezgoda na radu ili ne? Vi možete postati i invalid, ali nema nikakve odštete. To su neke stvari koje su bolesne... - ljutito će jedan od vođa Inicijative zajednice Wolt dostavljača, govoreći kako su sve ovo lani izložili i u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ali, uzalud su, veli, razgovarali s ministrom...
- Sva obećanja koja smo dobili u Ministarstvu rada nisu se provela u praksi. Bili smo na sastanku s ministrom, obećano nam je da će zaživjeti nova aplikacija, koja će, od početka 2024., pratiti radno vrijeme svakog dostavljača. Mi smo danas na polovici kolovoza, a te aplikacije još nema.
Komentari
0