Šibenska rujanska bitka ili bitka za Šibenik bila je po svojim značajkama ključna za opstojnost Hrvatske i velika prekretnica u Domovinskom ratu.
U predvečerje 16. rujna 1991. godine jugosrpski agresor Krešimirov grad napao je s kopna, zraka i mora. Nakon sedam dana teških borbi, 23. rujna oko podneva hrvatski branitelji – pripadnici ZNG-a 113. brigade, policije i 4. bojne 4. gardijske brigade potjerale su tenkove i pješaštvo agresorske JNA i srpskih paravojnih snaga sa Šibenskog mosta.
Ovaj šibenski rujanski ratni podvig bio je prva veća dobivena bitka u Domovinskom ratu. Spriječen je neprijateljski plan da zauzimanjem Šibenika Hrvatsku presječe na dva dijela, na Šibenskom mostu propao je san agresora o Velikoj Srbiji. U Rujanskoj bitki neprijatelj je polomio zube, a obrambeni Domovinski rat u cjelini dobio je vojni i moralni uzlet.
Nekoliko je ključnih argumenta zašto je bitka za Šibenik postala prekretnica u Domovinskom ratu. Budući da je neprijatelj uspio izbiti na Šibenski most, četiri kilometra pred gradom, te da je svojim obalnim topništvom i ratnim brodovima kontrolirao cjelokupni akvatorij Hrvatske, bile su presječene sve kopnene i pomorske veze između sjeverne i južne Dalmacije.
Dolaskom agresora na Šibenski most, Hrvatska je bila teritorijalno razbijena, a njezina južna područja, uključujući i dijelove BiH, našla su se u taktički teškoj i vojno gledajući bezizlaznoj situaciji. Pobjeda branitelja Šibenika stoga je imala presudnu stratešku važnost za obranu Hrvatske i daljnji tijek Domovinskog rata sve do pobjedonosne oslobodilačke vojno-redarstvene akcije "Oluja".
Vojni brodovi
Odbacivanjem neprijatelja sa Šibenskog mosta očuvana je teritorijalna cjelovitost Hrvatske. Zarobljavanjem teškog oružja i ratnih brodova u Šibeniku, Hrvatska je dobila vojna sredstva da se uspješno brani i pobijedi neprijatelja.
Tijekom sedam dana Rujanskog rata, u tadašnjem šibenskom remontnom brodogradilištu JRM-a "Velimir Škorpik" i u vojarni "Kuline" zarobljeno je i preuzeto 34 vojnih brodova, koji su činili četvrtinu cjelokupne flote tadašnjeg JRM-a. Ova zarobljena šibenska flota postala je okosnica mlade Hrvatske ratne mornarice, koja je osnovana u Splitu 12. rujna 1991. godine, četiri dana prije neprijateljskog napada na Šibenik.
Navečer 16. rujna na Šibenskom mostu pojavile su jake neprijateljske snage s 40 tenkova, transportera i drugih vojnih vozila uz brojnu pješadiju tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Kolona 9. korpusa JNA stigla je iz Knina, preko Kistanja, Bribirskih Mostina, Čiste Male i Gaćeleza, te prošavši kroz nebranjeni Zaton, došla do Šibenskog mosta.
Od tog trenutka nastao je pakao, tenkovske i topovske granate počele su padati po Šibeniku i Vodicama, neprijateljski avioni raketirali su ova dva grada, a po Šibeniku je djelovala i topovska paljba s brodova JNA. Prvu akciju protiv neprijateljskih tenkova na Šibenskom mostu izvela je grupa od četiri branitelja iz Zatona. S jedinom zoljom koju su imali, pogođene su gusjenice jugosrpskog tenka.
Dolaskom pred Šibenik, u svojoj nakani da presječe Hrvatsku na dva dijela, neprijatelj nije računao na jednu bitnu stvar u tom trenutku. A to je da je topovska bitnica na otoku Žirju bila u rukama hrvatskih branitelja.
Baltićeva uloga
U tome je presudnu ulogu odigrao tadašnji oficir JNA, hrvatski Srbin Željko Baltić, koji je bio zapovjednik topničke bitnice na otoku Žirju. Naime, 14. rujna Baltić je prešao na stranu hrvatske vojske i predao ispravne topove s velikom količinom granata hrvatskoj Policiji.
Međutim, Baltić nastavlja zavaravati komandu JNA, šaljući i dalje lažne izvještaja sa Žirja sve do zadnjeg trenutka, kako ne bi posumnjali da je otok u hrvatskim rukama. Zapovjedništvo JNA shvatilo je da je Žirje u hrvatskim rukama tek kad su žirjanski topovi počele gađati neprijateljske ratne brodove.
Važnu ulogu u pobjednički ishod odigrali su i topovi sa Zečeva. Naime, akciju zauzimanja tadašnje vojarne JNA Zečevo sa skladištem Krušćica u Rogoznici izveli su 17. rujna pripadnici ZNG-a 113. brigade pod vodstvom časnika Rahima Ademija i Vlade Jarmona te Policije pod zapovjedništvom Jure Čobanova i Ivice Fakčevića. Uslijedila je idućih dana žestoka topnička paljba sa Zečeva po neprijateljskoj vojnoj sili, stacioniranoj na Šibenskom mostu.
Nažalost, u večernjim satima 17. rujna, tog drugog dana bitke, poginuo je pripadnik šibenske Specijalne policije Marinko Kardum, koji je postao sinonimom za hrabrost. Marinko je izgubio život u 24. godini, u akciji kada je zoljom sa zapadne strane Šibenskog mosta pokušao uništiti neprijateljsko oklopno vozilo.
U nedjelju 23. rujna točno podne na Šibenskom mostu spajaju se braniteljske postrojbe iz Vodica i Šibenika. Most je oslobođen, a neprijateljske snage potisnute u zaleđe. Naravno, protjerivanje neprijatelja sa Šibenskog mosta nije značio i kraj rata za šibenski kraj i njegove bojovnike. Uslijedile su još brojne bitke i pobjede branitelja.
Komentari
0