O operaciji "Paukova mreža", napadu ukrajinskih dronova na ruske vojne baze udaljene tisućama kilometara, napisano je (skoro) sve. Sve osim nekoliko ključnih detalja.
Uvodno treba reći da se nedvojbeno radi o jednoj od najhrabrijih, najbolje izvedenih specijalnih vojnih operacija modernog doba, operaciji koja je u svemu slijedila McRavenovu teoriju specijalnih operacija. Nekoliko bitnih detalja nije dovoljno naglašeno, a bitni su u argumentiranju teze da Ukrajinci u ovoj operaciji nisu bili sasvim sami. Iz te se teze kasnije postavlja pitanje - tko im je pomogao?
Ne treba više spominjati da je Ukrajina jednim udarcem na pet ruskih strateških baza napravila štetu od nekih sedam milijardi dolara i, ako su rezultati točni, onesposobila 34 posto ruskih platformi za lansiranje krstarećih raketa (pa i onih s nuklearnim glavama).
U jednom danu, za samo nekoliko sati, Rusija je, ponovimo, ostala bez trećine platformi za lansiranje krstarećih raketa. Takvo onesposobljavanje protivnika još nije zabilježeno u modernom ratovanju.
Netko je ovu operaciju usporedio s britanskom operacijom "Chastise", u kojoj su Britanci na Lancastere montirali specijalno izrađene bombe da bi uništili brane na njemačkim hidrocentralama. U tehnološkom smislu, moglo bi se to usporediti jer su Britanci napravili bombe koje prije otpuštanja treba zarotirati velikom brzinom, a onda pustiti da padnu na vodu i odskoče nekoliko puta prije udara u branu.
Ukrajinci su lagane FPV dronove, kojima se inače upravlja na maloj udaljenosti, preradili tako da se njima, uz pomoć umjetne inteligencije, može upravljati s upravo enormnih udaljenosti. Međutim, rizici i organizacija ovih operacija na terenu ne mogu se usporediti – pred Ukrajincima treba skinuti kapu.
Interes Kine
Znamo, Ukrajina je napala baze u Murmansku, Ryzanu, Ivanovu, Irkutsku i Amuru. Murmansk je od Kijeva udaljen 1820 km zračne linije, no valja se sjetiti da je operacija izvedena dronovima skrivenima u kamionu.
Do Murmanska je dakle 2,5 do tri tisuće kilometara. I to nije ništa prema udaljenosti između Kijeva i ruske zrakoplovne baze Ukrainka u regiji Amur, uz samu istočnu granicu Kine. Ova baza, smještena oko 28 kilometara sjeverno od grada Belogorska dom je 79. i 182. gardijske teške bombarderske zrakoplovne pukovnije, koje upravljaju strateškim bombarderima Tu-95 i Tu-160. Od Kijeva je udaljena 6000 km zračne linije, a cestom 8,5 do devet tisuća kilometara.
Operacija je brižno planirana i tempirana. Predsjednik Volodimir Zelenski kaže da je planiranje trajalo 18 mjeseci. Kako je tada znao da operaciju treba tempirati za 1. lipnja, dan uoči pregovora u Istanbulu? Znao je da su bombarderi iz baze Engels-2 prebačeni u Ukrainku, ali to je bilo početkom 2023., nakon što su Ukrajinci izveli uspješan napad i oštetili nekoliko bombardera Tu-95. Ali kako je znao da su svi zrakoplovi tamo gdje su prebačeni prije dvije godine? Kako zna da je točno uništen 41 ruski zrakoplov? Jasno je da su operateri FPV dronova "iz prvog reda" pratili let drona kojim upravljaju sve do samog udarca u metu. No to još ne znači da je došlo do eksplozije i da je ona uništena.
Pa na temelju satelitskih snimki, naravno.
E, ali tek tri dana kasnije, svjetske su agencije došle do mutnih snimki komercijalnih satelita iz kojih se daje naslutiti da je ovaj ili onaj avion oštećen, ne nužno uništen. Ukrajinci su morali imati bolje snimke, a dobili su ih očito u realnom vremenu. Takav oblik satelitske podrške mogle su im dati samo dvije zemlje.
Jedna od njih je Kina.
Kina je, naravno, deklarirana saveznica Rusije. Predsjednik Trump više i ne čini fintu da nije saveznik Rusije. To mu savezništvo treba i da bi neutralizirao EU i da bi se suprotstavio Kini. Kini ne treba toliko vojno i politički snažna Rusija koliko joj je potrebno da je slijedi u međunarodnim politikama i opskrbljuje naftom, plinom, čelikom...
Razlika u odnosu na ranije sabotaže
Pripadnike ukrajinskog SBU-a ne treba podcjenjivati. No, da je akcija isključivo produkt ukrajinske pameti, treba uzeti s dozom rezerve. Uz dužno poštovanje prema hrabrosti, spretnosti, inovativnosti i domišljatosti ukrajinskih obavještajaca i branitelja, bez strane obavještajne potpore Rusi bi sjedili na kijevskom Trgu neovisnosti.
Čak ni obavještajnu potporu u pojedinim trenucima nisu koristili optimalno. Sve dosadašnje akcije koje su izveli na području Rusije (ili prostora koji oni kontroliraju) bile su manjeg opsega – uglavnom je riječ o atentatima na visoke vojne ili političke osobe, proruske kolaboracioniste ili vojne zapovjednike u Hersonu i Melitopolju.
Sabotaže koje su provodili bile su relativno blizu (Brjansk primjerice), pa su se mogli osloniti na detaljno izviđanje i lokalnu mrežu informatora kao u napadima u Tulskoj, Pskovskoj i Moskovskoj oblasti. Najveća ukrajinska obavještajna operacija na prostoru pod ruskom kontrolom donedavno je bila sabotaža na vojnom aerodromu Saki na Krimu u kolovozu 2022. godine. Tada su uništili između osam i 12 ruskih borbenih zrakoplova Su-24 i Su-30, a sada su sigurni da su baš uništili 41 zrakoplov u pet baza.
Još je jedna bitna razlika između sabotaže u Sakiju i napada na vojne baze (recentni napad na Kerčki, odnosno Krimski most ne spominjemo jer je zapravo nastavak operacije "Paukova mreža").
Napadi su bili žestoki, oštećenja znatna, ali Ukrajina je formalno izbjegla priznanje odgovornosti za napad na Saki.
Samo par sati nakon doista spektakularnog napada na pet ruskih baza Ukrajina je na sva zvona iznijela (gotovo) sve detalje "Paukove mreže", uključujući slike šlepera iz kojih su lansirani FPV dronovi. Takve detalje ozbiljne obavještajne službe inače kriju. No SBU ima i dobar razlog za objavu. Znaju da drugu priliku za ovakav napad neće dobiti. Ali razlog zbog kojeg su objavili detalje je sasvim drugi.
Kaos na cestama
Objavom detalja, naročito onih o skrivanju dronova u običnim šleperima, stvorili su kaos na ruskim cestama. Sumnjiv je svaki kamion. Još gore, svaki vozač kamiona potencijalni je špijun... nikad se ne zna. A htjeli, ne htjeli, 70 posto robe u Rusiji završi na takvim šleperima. Na udaru su naročito privatni prijevoznici. Svi su sumnjivi jer taj vražji mali dron, to stane u kutiju za cipele....
Država mora provoditi kontrole da bi pokazala kako u ovim kriznim situacijama nešto radi. Običan Rus je uznemiren jer mu se država pokazala nesposobnom čuvati vlastite vojne baze, a građani su logičan sljedeći cilj. Ako država ne reagira, onda će se građani organizirati u čeke, kao što su to radili u dobra stara boljševička vremena, a kad se to dogodi, jao vozačima...
Utjecat će to i na vojnu logistiku jer kad se na kontrolnim točkama nareda pet-šest kamiona s jedne i druge strane, nema te generalske zvjezdice koja će se provući kroz gužvu.
Operacija "Paukova mreža" promijenila je geografiju i paradigmu ovog rata koji se Rusija trudi proglasiti ograničenom vojnom operacijom. Ukrajinskim zapadnim saveznicima pružen je dokaz o "povratu investicije", ako tako možemo nazvati vojnu i obavještajnu pomoć državi koja se brani od znatno moćnijeg protivnika.
No rat ovim nije dobiven. Rusi malim koracima, ali sve intenzivnije napreduju na kopnenoj bojišnici, a Ukrajinci nastoje ne dizati na sva zvona vijest o tome da je prošlog tjedna ostavku ponudio general bojnik Mihailo Drapati, zapovjednik ukrajinskih kopnenih snaga.
Formalno, učinio je to smatrajući se odgovornim za tragediju u kojoj je deset ukrajinskih vojnika poginulo, a više od 60 ranjeno na otvorenom prostoru u ruskom raketnom napadu Iskanderima na vojni poligon u Sumskoj oblasti.
Međutim, Drapati je navodno frustriran jer njegovi pokušaji reformi unutar Oružanih snaga Ukrajine (ZSU) kontinuirano nailaze na otpor generala Oleksandra Sirskog, glavnog zapovjednika ukrajinske vojske. Drapati je inicirao ujednačavanje obuke u svih tridesetak ukrajinskih centara za obuku i nastoji iskorijeniti korupciju pa je počeo smjenjivati dio zapovjednika, redom Sirskijeve ljude.
Osim toga, reorganizirao je zapovjedne strukture, uveo formiranje korpusa temeljenih na brigadama s dokazanim zapovjednicima, i zaustavio praksu rascjepkavanja brigada slanjem njihovih bataljuna na različite dijelove bojišnice. Tamo gdje je Drapati osobno preuzeo zapovjedništvo, ruska ofenziva bila bi zaustavljena – čim bi se povukao, napadi bi se nastavili. Njegovu ostavku mnogi zapovjednici vide kao ozbiljan problem, a taj se nalazi u Ukrajini, a ne na ruskom tlu.
Komentari
0