"Mama, ja san gej" - tu rečenicu mladi aktivist, dugogodišnji novinar portala srednja.hr, danas PR-ovac, filozof i komunikolog, koji se školovao na fakultetima u Zagrebu i Budimpešti, 28-godišnji Duje Kovačević zapravo nikad u životu nije izgovorio "oči u oči" svojoj majci. Međutim, kada je ovaj mladi Trogiranin sa zagrebačkom adresom prije godinu dana na svoj 27. rođendan - 17. travnja - pokrenuo podcast pod nazivom "Dvadeset sedan", prva epizoda bila je naslovljena upravo uvodnom rečenicom.
Ali, mama Maja već je tada sve znala o svome mezimcu.
- S mamom imam bliži odnos nego s tatom. To je valjda standard i sa sinovima i s Dalmatincima (smijeh!). Ona mi je uvijek bila velika podrška čak i kada sam išao glavom kroz zid - "O.K., naučit će na svojim greškama" - da nikad nisam osjetio potrebu posjesti je i izreći tu rečenicu. Nije previše zadirala jer je znala da sam otvoren i da ću joj ja ispričati sve do one granice do koje želim i to je poštovala. Mama je uvijek to znala, znala je da sam ja ja i to je jedino bitno. Znao sam da imam njezinu bezuvjetnu podršku neovisno o tome tko sam i što sam i što radim, naravno, dok ne ugrožavam druge - prepričava Duje Kovačević u jednom dahu ovaj važan dio obiteljskih odnosa, na koje mnoge LGBTIQA+ osobe nemaju sreće računati.
Mama, gošća u podcastu
Duje je imao sreće, barem kada je razumijevanje obitelji u pitanju. I zato, ali ne samo zbog toga, želi jako pomoći osobama iz svoje zajednice. Mama Maja, koja je ujedno bila i prva gošća na prvi rođendan njegova podcasta ove godine to je sažela:
- Tvoj je podcast dobra stvar jer govoriš istinu o sebi i na taj način pomažeš drugim mladim ljudima - rekla je o svome hrabrom sinu koji javno, imenom i prezimenom, istupa u ime mnogih koji zbog svoga identiteta žive u strahu.
S Dujom Kovačevićem razgovaramo u povodu njegova vrlo važnog projekta koji je prije godinu dana pokrenuo s fotografkinjom Enom Dragičević, a riječ je o najvećem digitalnom projektu promicanja vidljivosti LGBTIQA+ osoba u Hrvatskoj "I ja sam kao ti - prihvaćam sebe, mijenjam svijet". Upravo u "mjesecu ponosa" od subote, 1. lipnja, na Dujinu i Eninu Instagram profilu, kao i na profilu partnerske udruge "Dugine obitelji", sukcesivno će izlaziti priče ukupno 13 osoba koje će o svojoj svakodnevici progovoriti s pozicija gay dečki i muškaraca, bi žena, lezbijki, transrodnih i nebinarnih osoba, parova i prijatelja zajednice. Broj sudionika je, s prošlogodišnjih šest, ove godine, dakle, udvostručen.
- U fokus stavljamo prije svega ljude koji imaju neka svoja iskustva, prepreke, snove, želje, određene seksualne identitete, ali su povrh svega osobe. Na LGBTIQA+ pokret, kao i na feministički pokret, jako često se gleda ili kroz istaknute ličnosti ili kroz nekakve opskurne elitističke krugove koji su odnarođeni, udaljeni od drugih ljudi - prepričava naš sugovornik. Ideja projekta, kaže, i bila je ispričati priče o običnim ljudima, o ljudima koji su dio zajednice, o onima prema kojima žele usmjeriti podršku, za čija se prava žele boriti, dati im do znanja da nisu sami.
- Na koncu, to su ljudi prema kojima su usmjereni diskriminacija, mržnja, uvrede. Nažalost, šira javnost tako se prema njima postavlja često iz neznanja jer uopće ne poznaju te ljude, nisu s njima nikada razgovarali. Ne znaju da se iza ovog akronima kriju osobe koje se razlikuju po tome koga vole ili ne vole, mislim u romantično-seksualnom smislu, ali su puno sličniji svim onim ljudima koje smatramo tipičnima i običnima. Slični su po tome što i oni imaju neku dosadnu tetku koja ih "smara" na obiteljskim proslavama, dijele iste egzistencijalne probleme kao i svi drugi ljudi, moraju plaćati režije, tražiti posao...
Bez deklariranja
Ove godine predstavljaju se ljudi koji nisu aktivisti, koji nisu nužno autani, koji nisu navikli na takvu vrstu angažmana.
- Htjeli smo baš takve ljude izvući vani. Ono što još mogu otkriti jest da se nitko od njih ni u jednom trenutku ne deklarira. Uspjeli smo okupiti nevjerojatnu raznolikost jer imamo ljude koji su transmuškarci, transžene, nebinarne osobe, lezbijski parovi, gay dečki, gay stariji muškarci, queer osobe, osobe koje su prijatelji zajednice, ali nitko od njih se ni u jednom trenutku neće direktno autati baš zato što u prvi plan želimo staviti poruku da su oni ljudi, osobe. Iz priče će to biti jasno, ali poanta je u tome da ne želimo lijepiti etikete koje oni sami za sebe ne žele reći. Jedna naša sudionica je transdjevojka koja ima 19 godina, što je nevjerojatna hrabrost i odvažnost. Ona će se obratiti svojim transsestrama, ali neki drugi neće. Neki će u svojim pričama dati do znanja i reći kome daju podršku, a neke od poruka bit će usmjerene na proces autanja, obznanjivanja svijetu da si drukčije seksualne orijentacije ili netipičnog rodnog identiteta - otkriva Duje još neke pojedinosti koje će ova zajednica, ali i šira javnost, imati prilike pratiti od 1. lipnja.
U najavi projekta autori su naveli kako "vam ovi sudionici neće reći ni jednu lošu riječ. Ni jednu kritiku. Neće istaknuti ni jedan problem. Neće tražiti ništa zauzvrat. Podržat će vas. Čvrsto vas uhvatiti za ruku. Zagrliti". Pitamo Duju znači li to da je gay zajednica u Hrvatskoj ipak postigla određeni napredak i afirmaciju da u prvi plan nije nužno stavljati probleme s kojima se, nema sumnje, i dalje susreću...
- Naravno da ne. Ipak, moram reći da smo kao društvo dosta napredovali u zadnjih 20 godina. To možemo zahvaliti prije svega aktivistima, Prideu, feministicama koje su stajale uz LGBT pokret i predvodile ga u trenucima kad ga nitko drugi nije mogao predvoditi, jer nije bilo snage. Ono u čemu danas nismo dobri jest što nismo prestali iz etiketa koje lijepimo ljudima izvlačiti neke nevjerojatno radikalne zaključke o tim istim ljudima i čitavim skupinama ljudi. Također, iako na papiru imamo relativno dobre zakone, dobru legislativu, koliko god imali pravo na životno partnerstvo, prepoznati smo kao udomitelji, nema ni prepreka za procjenu za posvajanje, imamo jako dobar Zakon o suzbijanju diskriminacije... - stvarnost je nešto posve drugo. Sve to na papiru vrijedi, ali u praksi zaostajemo jer ljudi nisu dovoljno educirani ni kroz formalno obrazovanje, a često postoje i velike regionalne razlike, odnosno rekao bih prije svega razlike u načinu života u malim sredinama i velikim gradovima, gdje je društvena klima ipak nešto liberalnija - prepričava Duje.
Naravno, LGBTIQA+ zajednica često je izložena i onim najradikalnijim izljevima mržnje, doživljavaju javne napade, premlaćivanja, iznimno je teško osobito transrodnim osobama koje izbacuju iz stanova, mnogi žive u siromaštvu, nerazumijevanju obitelji:
Zločin iz mržnje
- U legislativi se dogodilo da je LGBTQ zajednica došla iz građana petog reda u građane, ajmo reći, i dalje drugog reda. Ali, oni radikalni primjeri nisu nestali i vjerojatno nikad neće. Međutim, pitanje je kako mi kao društvo, država, institucije, na to reagiramo. Ako nekoga napadnete na ulici samo zato što je gay osoba, velika je šansa da će to završiti presudom za kršenje javnog reda i mira. Ali, to nije kršenje javnog reda i mira, nego zločin iz mržnje. Udarac na pripadnika zajednice kojoj pripadam nije samo njegova razbijena glava i njegova psihološko-emocionalna trauma, nego i moja, mojih prijateljica i prijatelja. Na kraju, ako ih pravosuđe, policija i naše institucije tretiraju kao nekoga tko krši javni red i mir, kao nekoga tko samo urla na cesti, onda imamo situaciju ne da smo počinitelje ohrabrili, nego kao da smo ih potapšali po leđima i rekli: "Ma nema veze, nije to ništa strašno." A to jest strašno - nema dvojbi za mladog Trogiranina Duju, koji, srećom, dosad nije imao takvih tragičnih momenata.
Duje je još u osnovnoj školi u Trogiru, negdje s 14 godina, "skužio" da mu se osim cura sviđaju i dečki, a svoju je seksualnost definitivno razotkrio u srednjoj školi kada se zaljubio u svog prvog dečka, koji mu je do tada bio prijatelj. To mu je i priznao, jer, kaže, nikada nije želio živjeti u laži. Ni spoznaja vlastite seksualnosti za njega nije značila dramu.
- Moje autanje je zapravo bilo dosta interesantno. To mi je bila još jedna stvar koju sam taj dan o sebi naučio. Kao ono, kad odrasteš i počneš voliti paštafažol, a nisi ga volio kao dijete - kroz smijeh govori Duje.
- Dalmatinski grad poput Trogira jako je interesantna pozadina, definitivno okruženje koje nema najviše razumijevanja za ljude koji su drukčiji na bilo koji način. Ipak, svim prijateljima kojima sam se tamo autao, a bila je to probrana ekipica, alternativci, to je bilo skroz "fajn". Da, bilo je ljudi koji su od prvog dana srednje škole prepoznali da sam gay i nisu nikada propustili priliku da mi nešto ružno dobace, da mi se unesu u facu, a to su uglavnom bili ljudi koji nikad nisu imali sa mnom nikakvu drugu konverzaciju osim te - prisjeća se Duje, koji je onaj pravi osjećaj slobode udahnuo dolaskom u Zagreb, a atmosferu tolerancije i prihvaćanja još je više osjetio u Budimpešti koja je "sve to na steroidima".
Danas, kada je u Hrvatskoj na vlast došla nešto desnija vlada, Duje Kovačević kaže da se ne boji regresije društva u smislu suspendiranja pravne stečevine i zakona. Ali pribojava se promjene društvene klime:
- U trenutku kad na vlast dođu ljudi koji su u kampanji i izvan nje izražavali takve radikalne stavove koji su na granici mržnje prema nacionalnim manjinama, feministicama, LGBTIQA+ zajednici, onda se bojim da bi to moglo ohrabriti ljude u društvu koji dijele ta ista mišljenja i koji su možda nasilni - iznosi crne slutnje mladi aktivist.
Rušenje svjetova
Ali, kaže, to ga neće obeshrabriti u borbi za pripadnike svoje zajednice i njihovu veću vidljivost. Svoje poruke završava u duhu ljubavi, a ima i poruke za roditelje djece koja su možda "izvan kalupa" u kojima su ih vidjeli:
- Volite svoju djecu zbog onoga što jesu, volite ih čak i kada se ne slažete s njima i ako ne možete sve "prožvakati". U redu je biti iznenađen, u redu je trebati vremena da nešto prihvatiš. Ljudi smo, ne možemo pobjeći od toga da imamo neka svoja očekivanja, neke svoje percepcije, a pogotovo o svojoj djeci i bližnjima. Kada se ta percepcija promijeni, da, to može izgledati kao da se ruši svijet koji smo si izgradili u glavi. Ali rušenje svijeta koji smo izgradili u glavi nikad nije razlog za rušenje svijeta koji stvarno postoji - poruka je ovog mladića kojega prati ono što i drugima iz svoje zajednice priželjkuje - ljubav i razumijevanje roditelja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....