težak PROCES

Umirovljenica izgubila spor protiv kćeri oko povrata stana, priča je mučna: ‘Ubilo me! Kraj ovoga živa neću dočekati!‘

Piše:

Piše Mirela Goreta

Objavljeno: 8. rujna 2025. 20:38

Filipina Jeličić: Mene je više sve ovo psihički ubilo! Ne mogu više trpjeti nemoć i bolove. Ja kraj svega ovoga neću živa dočekati

Jakov Prkić/Cropix

Već je u šestu godinu ušao sudski proces u kojemu 87-godišnja splitska umirovljenica Filipina Jeličić vodi pravnu bitku oko povrata stana ostavljenog kćeri (identitet poznat redakciji) s kojom je potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nakon što se prije dvije godine putem medija javno požalila na dugotrajnost postupka početkom ove dobila je presudu splitskog Općinskog suda - u cijelosti je odbijen njezin tužbeni zahtjev protiv kćeri od koje je sudskim putem zatražila povrat stana zbog neispunjavanja uvjeta ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Sud je zaključio kako je kćer, koja je do prošle godine živjela u drugom stanu, tik do vrata majčinoga, ugovoreno uzdržavanje odmah nakon sklapanja ugovora 2018. u svemu ispunjavala. Od čišćenja, popravaka, odlazaka po lijekove, zajedničkih ručkova... Ugovor je, stoji u presudi, izvršavan do lipnja 2020. kada je majka, "iz neobjašnjivih razloga počela odbijati kontakt nakon povratka sa zajedničkog boravka na otoku Prviću i prvi put spominjati želju za raskidom ugovora". Kćer je, navodi se, i nakon toga pokušala komunicirati porukama, odazivala se na pozive za pomoć kada ih je bilo, te je na takav način bila onemogućena u izvršavanju ugovora.

Splićanka koja traži od kćeri da joj vrati njezin stan povukla je očajnički potez: ‘Nemam se više čega sramiti...‘

Splićanka koja se bori za povrat stana ostavljenog kćeri odustala od očajničkog čina: ‘Javila se sutkinja...‘

Čeka se potez suda

"Predmetnim ugovorom nije bila ugovorena zajednica života i stranke su živjele, svaka u svom stanu, jedna pored druge i imale ključeve stanova. Nije bila ugovorena niti financijska pomoć tužiteljici jer je, dokazano je, imala redovan prihod i ušteđevinu. Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio je samo formaliziranje već postojećeg stanja i skladnog odnosa majke i kćeri koji je postojao znatno prije potpisivanja ugovora. Tužena na niti jedan način nije doprinijela raskidu ugovora”, stoji u presudi na koju se odvjetnik Filipine Jeličić iz Odvjetničkog društva Ljubičić&Vrdoljak žalio, pa se sada čeka potez Županijskog suda u drugom gradu u čijoj je nadležnosti ovaj slučaj.

"Za traženje raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neizvršavanja obveza potrebno je da jedna od ugovornih strana svjesno izbjegava izvršavanje svojih preuzetih obveza u namjeri da bi ih se lišila što u ovom konkretnom slučaju nikako nije slučaj. Tužiteljica je bezrazložno počela odbijati kontakt s tuženom i pomoć koju joj je do tada pružala, a spremna ju je pružati i dalje. Subjektivno nezadovoljstvo jedne ugovorne strane ne može biti razlog za raskid u smislu članka 583. stavak 3. ZOO-a. Potrebno je ispunjenje objektivnih okolnosti neispunjenja preuzetih obveza bez krivnje suprotne strane, što nije slučaj", piše u presudi prema kojoj je umirovljenica dužna kćeri podmiriti parnični trošak u iznosu od 10.562,80 eura sa zateznim kamatama i zatražiti brisanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju, koja se odnosi na sporni stan.

- Mene je više sve ovo psihički ubilo! Mene na sudu nisu htjeli saslušati... Usto, ne mogu više trpjeti nemoć i bolove. Ja kraj svega ovoga neću živa dočekati - iscrpljena bolešću i dugogodišnjim sudskim postupkom, započetim njezinom tužbom podignutom 11. kolovoza 2020. godine, govori Filipina Jeličić.

U protekle dvije godine, otkako je izašla u javnost sa svojom pričom ("to me najviše koštalo na sudu") još se više razboljela - uz polineuropatiju dijagnosticiranu joj 2018. u međuvremenu je postala i onkološki bolesnik.

Onkološka bolesnica

- Kćer je prošle godine iznajmila svoj stan i otišla sa suprugom živjeti u njihov drugi stan u Splitu. Nema više ni kamere iznad vrata njihova stana, koju je bila postavila dok je tu živjela... Moj odvjetnik je koncem kolovoza poslao već treću požurnicu Županijskom sudu, da, uz zamolbu za razumijevanje, ubrza s donošenjem odluke s obzirom da sam rođena 1938. i 80-postotni invalid, a uz to i onkološka bolesnica – kaže Filipina Jeličić.

Splitska umirovljenica, inače rodom iz imućne otočne obitelji, ranije nam je ispričala kako je kćeri, s kojom je potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju, ukupno darovala 25.000 m² zemljišta na Srimi, otočiću Zmajanu, otoku Prviću i obližnjem otočiću Lupac, kao i stan od 75 m2 u Prvić Luci, te je sporni splitski stan od 62,29 m², čija je vrijednost u trenutku potpisivanja ugovora bila procijenjena na 590.000 kuna, zapravo bio "žunta" - dodana vrijednost na sve ono prethodno što joj darovano.

- Smatrala sam da svi u obitelji mogu biti zadovoljni i da ima dovoljno za sve. Zašto sam ovoj kćeri, s kojom sam sada u sudskom sporu, darovala najviše?! Jednostavno zato što je živjela vrata do mojih vrata. Računala sam na njezinu pomoć...

Do podizanja tužbe za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sve joj je račune, kaže, plaćala njezina kći ("ali samo fizički”) jer je bila opunomoćena na njezinu mirovinu.

Pokušaj nagodbe

- Do tada se brinula u meni ovoliko i ovako: nikad mi nije kupovala hranu jer nije bilo ni potrebe. Imam prijatelja J. već 16 godina, s kojim sam tada redovito odlazila u kupovinu, a on mi je donosio i povrće iz vlastita vrta. I danas mi je ogromna podrška... Tu je i M., kćerina bivša prijateljica, koja mi od 2018. do danas pomaže u kućanskim poslovima. Danas mi je osobna asistentica. Ručak nikada nisam jela kod kćeri jer je kasno poslijepodne dolazila s posla, pa tek onda kuhala ili tek završavala poluzgotovljeni ručak. Meni je bilo kasno za ručati, oko 16 sati... Čišćenje?! Svo ovo vrijeme meni druge, plaćene osobe čiste stan. Ja sam ih plaćala i plaćam ih, svojim novcem. Pa je li bilo potrebno da mi, pored vlastite kćeri, tik do ulaznih vrata, netko dolazi usisati stan? Zašto nije rekla: "Ja ću" - govorila je, što tvrdi i danas, Filipina Jeličić, koja je, prije tužbe za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju s kćeri pokušala ostvariti nagodbu i u ugovor dodati aneks.

U jednoj joj je kći ponudila usluge pomoći u vrijednosti tadašnjih 500 kuna, a u drugoj 750 kuna. Kad ni na tu nije htjela pristati, 29. ožujka 2020. poslala joj je pismo.

"Isključivo i samo želim raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ti stan nisi zaslužila sama, želim da poslije moje smrti ostane na tri jednaka dijela, jer ja sam imala troje djece, a od moje pokojne kćeri ostali su nasljednici", napisala joj je, među ostalim.

Nakon toga uslijedila je tužba i sudski postupak, koji traje već šestu godinu.

Drastična mjera

Splitska umirovljenica nije krila da je, želeći privući pažnju na svoj problem, jednom legla u fotelju na hodniku i dežurala kako bi se uvjerila ide li njezina kći na posao ili vani ili je uistinu bolesna, jer se nije pojavila na zakazanom ročištu na sudu. Zvala je tada i policiju i Centar za socijalnu skrb nadajući se kako će i oni to moći provjeriti, ali i kako bi imala svjedoke. Na njezinoj adresi proteklih su godina njihovi djelatnici uredovali u više navrata, a o svemu je pisala i pučkoj pravobraniteljici.

Kobni trenutak

- Sve je počelo 11. lipnja 2020., kad su me kći i zet na jedvite jade poveli na Prvić, jer sam izrazila želju još jednom u životu obići grobove najmilijih. No, dobro sam se osjećala, pa sam počela malo čeprkati po pitarima oko kuće, na što su se kći i njezin suprug ljutili. Htjeli su da ležim i mirujem, a ne da se vrtim okolo i susrećem s poznatim mi i dragim ljudima. Tada sam bila na nogama, u dobrom stanju, vratila mi se snaga... Posvađale smo se, ali nekako sam izdržala do povratka kući. Kad smo došli u stan u Split, rekla mi je da ću ići u dom ili na psihijatriju ili ću umrijeti sama, bez igdje ikoga svoga - ispričala je prije dvije godine Filipina Jeličić dodajući kako je u tom trenutku shvatila kako se ne može oslanjati na kćer.

Dva mjeseca poslije ponovno je pokušala s njom razgovarati, uključio se i unuk, a oboje su, kaže, bili ustrajni u svojim komentarima kako joj trebaju psihijatar i antidepresivi. Taj je mučan događaj, kazala je, bio okidač za podizanje tužbe. Počela je strahovati kako je kći želi proglasiti psihički neuračunljivom i poslati u dom, a u jednom je od članaka ugovora o doživotnom uzdržavanju striktno naznačila kako ni pod kojim uvjetima ne želi biti smještena u dom za starije i nemoćne osobe. U svojemu javnom istupu prije dvije godine potvrdila je i kako je samostalno išla i kod psihijatra i kod psihologa, a oni su joj, kazali da je "primjereno svojoj dobi, normalna stara gospođa i samo puno povrijeđena majka".