Sve je počelo 2012. s teškom prometnom nesrećom nakon koje je 48-godišnji Splićanin Dražen Meštrović završio u komi. Bio je u komi više od 20 dana, a nakon što se probudio, trebalo mu je još dobrih deset dana da dođe k sebi jer u početku nije nikoga poznavao. No, njegovi su problemi tada tek počeli jer je u nesreći zadobio traumatsku ozljedu pleksusa brahijalisa, grupe živaca koji šalju impulse iz kralježnice u ramena, ruke i šake, koji je doslovno iščupan iz kralježnice, a posljedica su bili neljudski i neizdrživi bolovi u lijevoj ruci. Boljelo ga je, kaže, sve, ali najviše ruka, a ti su bolovi bili nezamislivo snažni. Čak mu je i liječnik koji ga je operirao rekao da je ta vrsta boli na vrhu skale intenziteta boli, čak iznad porođajnih bolova. A treba imati na umu da ti bolovi nisu trajali dan ili dva, već svakodnevno, i to godinama. Doveli su ga čak do toga da je tražio liječnike da mu amputiraju tu ruku u nadi da će se tako riješiti neizdržive boli. - Htio sam da mi odstrane lijevu ruku jer sam mislio da ću se tako riješiti bolova, ali liječnici su bili protiv jer, kako su rekli, bila ruka tu ili ne, bolovi će biti isti - kaže Dražen, koji je 11 godina pokušavao sve i svašta ne bi li nekako uklonio ili barem ublažio te bolove zbog kojih nije mogao voditi, ne normalan, nego nikakav život. Kako sam kaže, život mu se svodio na odlaske raznim liječnicima i u toplice, no pomoći nije bilo.
U potrazi za spasom
Dobivao je najsnažnije lijekove protiv bolova pa je tako neko vrijeme bio na Palexiji, lijeku namijenjenom za jaku bol u odraslih koja se može ublažiti samo opioidnim analgeticima, kao i na Lyrici, lijeku koji se koristi za liječenje epilepsije i neuropatske boli. Uzimao je i ketamin, lijek koji se inače koristi kao anestetik i može imati vrlo neugodne nuspojave, od napadaja anksioznosti i nestalnog raspoloženja do povlačenja ili disocijacije. - Stavili su me i na ketamine, koji bi mi pomogli, ali samo na dva do tri dana. Bol bi mi se od njih smanjila, ali nuspojave lijeka bile su takve da tih dana nisam bio nizašto. Mogao sam samo sjediti u kući. Išao sam čak i na neki zahvat u Austriji, gdje su mi liječnici rekli kako misle da bi mogli riješiti problem, ali nisu uspjeli. To je bilo bačenih najmanje 20.000 eura jer je i nakon tog zahvata sve ostalo kao prije, bolovi su bili jednako neizdrživi i nije bilo ni najmanjeg pomaka nabolje - priča Dražen, koji na pitanje kako je uopće izdržao tako snažne bolove tolike godine odgovara samo "Ajme, ajme meni". Teško mu je uopće riječima opisati koliko je jaka ta bol i kako izgleda takav život. - Najgori napadaji događaju se dva ili tri dana prije promjene vremena i to je najstrašnije. Onda nekoliko dana vičem i urlam od bolova, tako da sam se zbog toga s vremenom morao odvojiti od supruge pa više i ne spavamo zajedno u istoj sobi - opisuje Dražen svoje patnje, dodajući da mu je prije nekoliko godina netko rekao za jednog liječnika iz Splita koji u SAD-u izvodi zahvate kakvi bi njemu mogli pomoći. - Pronašao sam ga, čak sam s njim i razgovarao i tada sam saznao da se takvi zahvati rade i u Njemačkoj. Otišao sam u Njemačku i razgovarao s liječnikom koji to radi, ali nisam imao povjerenja u njega - priznaje Dražen kojem je, kao vjerojatno i svakom pacijentu, izuzetno važno da mu liječnik ulijeva sigurnost i povjerenje.
Napokon rješenje
Srećom, naišao je na dr. Ivicu Radoša iz KBC-a Osijek, koji je dosad stimulatore kralježnične moždine ugrađivao u torakalnu kralježnicu, tako da je Dražen Meštrović prvi pacijent kojem su elektrode s baterijom ugrađene u vrat. - Onda sam slučajno došao do dr. Ivice Radoša, koji me prošle godine u lipnju snimio, napravio sve preglede i rekao da on to nije nikada radio, ali da misli da bi bilo najbolje takav zahvat obaviti tu kod nas, u Hrvatskoj, točnije u Osijeku. On je taj zahvat već izvodio, ali samo za kukove, leđa i slično, no ne i za ruku. Ali ja sam u dr. Radoša imao povjerenja od prvog trenutka i odmah sam znao da je to - to. Smiren je, sposoban i kad te primi, ne pušta te dok te ne riješi. Tako je on stupio u kontakt s liječnikom iz Londona koji rutinski radi takve zahvate i napravio s njim plan kako će meni ugraditi stimulator. Bili su stalno u vezi i tijekom operacije. Naime, dr. Radoš je imao posebne naočale koje su snimale postupak i prenosile ga kolegi u London, tako da je i on mogao pratiti tijek zahvata - opisuje Dražen, koji je zahvatu ugradnje stimulatora kralježnične moždine podvrgnut 1. veljače u KBC-u Osijek.
Zahvat je trajao tri sata i odmah sutradan Dražen je pušten kući. Kakve je bolove trpio godinama, možda će najbolje dočarati činjenica da je zahvat izveden bez narkoze. - Da, bio sam bez narkoze, no bol koju sam osjećao nije ništa prema bolovima kakve svakodnevno trpim već godinama. Ionako sam stalno bio pod takvim bolovima da mi ovo nije bilo ništa posebno. Najvažnije je da je aparat koji mi je ugrađen riješio bol - kaže Dražen.
Četvrti slučaj u Hrvatskoj
Iako je, kako je on naziva, "obična svakodnevna" bol prošla, ona najjača meteoropatska bol koja se javlja s promjenama vremena je ostala, to se nije promijenilo. - Bio sam od operacije već dva puta u Osijeku i rekli su mi da će mi u svibnju programer opet podesiti aparat, odnosno frekvenciju. A frekvencija ima na tisuće i među njima trebamo pronaći onu odgovarajuću - kaže Dražen, ističući da mu je sada ipak mnogo bolje. - Otkad su mi to stavili, čim osjetim bol, uključim aparat i bol prođe. Uz taj sam aparat dobio i neki uređaj nalik na mobitel kojim se može uključiti i isključiti, podešavati snaga i slično. U svakom slučaju, ovi svakodnevni bolovi su riješeni i već mi je to promijenilo život nabolje. Na primjer, prije sam spavao po sat i pol, a sada nakon ugradnje aparata spavam po šest sati. Spasilo me to. Sada mi je život ipak puno lakši i podnošljiviji, a bit će i još bolji kad mi riješe i meteoropatske bolove. Uostalom, kad sam išao na operaciju, rekli su mi da neće odjednom sva bol nestati i da će možda trebati i godinu dana da se sve sredi - objašnjava Dražen, koji za SCS, jedan od najkompliciranijih i najskupljih zahvata u medicini boli, nije morao platiti ništa jer se u KBC-u Osijek to obavlja na uputnicu. - Ja sam četvrti slučaj u Hrvatskoj kojem je otkinut pleksus brahijalis. Zato sam i htio ispričati svoju priču jer znam da bi i ove druge koji imaju taj problem ovakav zahvat spasio - poručuje Dražen.
Sve o ovom zahvatu i tko su kandidati za njega čitajte u novom Doktoru u kući, na kioscima je od četvrtka, 4. svibnja.
