Hvatate zrak? Pulmologinja Huljev Šipoš objašnjava što vam tijelo poručuje ako se zadišete i kad niste u naporu

Hodanje uz nekoliko stuba, ubrzan prelazak ceste na malo većem križanju, pa čak ni žustar hod ne bi trebali nikoga ostaviti bez zraka. No, za mnoge ljude hvatanje zraka tijekom jednostavnih tjelesnih aktivnosti pomalo je postalo dio svakodnevnog života. Većina je uvjerena da tako mora biti zbog godina, slabe kondicije ili, u nekim slučajevima, srčanih problema. No, ono što često ostaje neprimijećeno jest da se pluća možda muče puno dulje nego što se pojavio neki upozoravajući znak. O disanju ljudi uglavnom rijetko razmišljaju, sve dok ne postane teško. To je razlog zbog kojeg uporno ostajanje bez daha zaslužuje pozornost. Ono nije uvijek dramatično, kao da ćete se ugušiti. Ponekad se javlja suptilno, s malo više napora pri hodanju, uz zastajanje na sredini stubišta ili osjećaj da se pluća ne pune zrakom do kraja. Te male promjene mogu otkriti mnogo više o zdravlju osobe nego što biste pomislili, a što se zapravo događa u plućima kad "hvatamo" zrak, koji su mogući uzroci i zašto to nikada ne bismo trebali ignorirati, objašnjava dr. sc. Ivana Huljev Šipoš, spec. pulmologije iz KB Dubrava u Zagrebu.

Brojni uzroci

Kako bismo shvatili zašto ne smijemo ignorirati zaduhu, prvo trebamo znati što se događa u plućima kad teško dišemo, a nismo provodili intenzivniju tjelesnu aktivnost. Osjećaj nedostatka zraka ili zaduhe (dispneje) nastaje kada dišni sustav više ne može zadovoljiti potrebe organizma za kisikom ili kada mozak dobiva signal da je za disanje potreban pojačan napor, kaže dr. sc. Huljev Šipoš.

- Kod zdrave osobe lagani hod, penjanje uz nekoliko stuba ili obavljanje svakodnevnih aktivnosti ne bi smjeli uzrokovati primjetnu zaduhu. U plućima se kisik prenosi iz zraka u krv preko milijuna sitnih plućnih mjehurića (alveola). Ako su dišni putovi suženi, plućno tkivo oštećeno ili je izmjena plinova na neki drugi način poremećena, organizam pokušava nadoknaditi manjak kisika ubrzanim i dubljim disanjem. Tada osoba ima osjećaj da ne može udahnuti dovoljno zraka ili da mora uložiti veći napor za disanje – pojašnjava pulmologinja.

Iako većina ljudi kod otežanog disanja bez napora prvo pomisli na srce, uzroci mogu biti različiti, a često su povezani s plućnim problemima. Kako kaže naša sugovornica, zaduha je jedan od najčešćih simptoma i uputnih dijagnoza s kojima se susreću u pulmološkoj ambulanti, a među plućnim uzrocima najčešći su astma, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), upale pluća i bronha, intersticijske bolesti pluća (npr. plućna fibroza, sarkoidoza, hipersenzitivni pneumonitis...), rak pluća, plućna hipertenzija, pleuralni izljev (tekućina oko pluća), plućna embolija te bolesti i slabost dišnih mišića, uključujući ošit. Naravno, uzroci mogu biti i srčani, poput zatajenja srca, koronarne bolesti srca, poremećaja srčanog ritma, bolesti srčanih zalistaka, miokarditisa i perikarditisa, a postoje i ostali uzroci poput anemije, pretilosti, loše tjelesne kondicije, bolesti štitnjače, anksioznosti i metaboličkih poremećaja. Vrlo je važno razlikovati je li zaduha nastupila naglo ili se razvijala postupno kroz tjedne ili mjesece.

Osjećaj nedostatka zraka ili zaduhe mnogi pokušavaju objasniti srčanim problemima

BRIZMAKER /SHUTTERSTOCK

Ne ignorirajte

Iako uzroci mogu biti vrlo ozbiljne bolesti, ljudi su skloni ignorirati otežano disanje pri normalnom hodu i jednostavno ga pripisati starenju te prihvatiti kao normalnu pojavu. Naša sugovornica s time se svakodnevno susreće u ambulanti.

- Pacijenti često i nesvjesno postupno prilagođavaju aktivnosti simptomima. Počinju sporije hodati, koriste dizalo umjesto stuba, češće zastaju tijekom šetnje ili odustaju od rekreativnih aktivnosti i druženja. Budući da se promjene razvijaju polako, mnogi ih pripisuju starenju, manjku kondicije ili višku kilograma. Posebno je zanimljivo objašnjavanje zaduhe "uobičajenim pušačkim problemom". Upravo zbog toga, neke plućne bolesti, osobito KOPB i intersticijske bolesti pluća, mogu ostati neprepoznate mjesecima ili godinama – upozorava.

Napominje i da kada se jednom kod minimalne aktivnosti, poput laganog hoda, pojavi otežano disanje, to može značiti, iako ne nužno, da pluća već dulje vrijeme pate. Razlog je u tome što se mnoge kronične plućne bolesti razvijaju postupno i organizam dugo uspijeva kompenzirati poremećaj. Ipak, postoje i situacije u kojima se zaduha može pojaviti naglo, primjerice kod plućne embolije, upale pluća, pneumotoraksa (kolapsa pluća), akutnog popuštanja srca ili infarkta miokarda. Takva stanja zahtijevaju hitnu medicinsku obradu.

- Kada se pojave pritisak u prsima, nelagoda ili nedostatak zraka, većina ljudi prvo pomisli na srce. To je razumljivo jer i srčane i plućne bolesti mogu uzrokovati vrlo slične simptome. S druge strane, kronični kašalj, iskašljavanje, piskanje u prsima ili postupno smanjenje tolerancije napora često se zanemaruju ili se smatraju "normalnim" dijelom starenja. U praksi često viđamo pacijente koji su već napravili EKG, ergometriju ili ultrazvuk srca, a plućna obrada još nije počela – kaže dr. Huljev Šipoš, ističući da jednostavne pretrage poput rendgena pluća i spirometrije često mogu vrlo brzo usmjeriti dijagnostiku prema plućnom uzroku.

"Normalan" umor

Jedan od razloga zbog kojih bolesti dišnog sustava često prolaze neprepoznate je to što nam se rani simptomi mogu činiti kao normalni. Osoba može kriviti zagađen zrak, neispavanost, pretrpanost obavezama ili manjak kondicije za ostajanje bez daha, no rijetko kad tijelo ostaje bez daha bez dobrog razloga. Obično sve počinje s blago otežanim disanjem, koje mnogi u ranoj fazi ignoriraju ili pomišljaju na uzroke povezane sa srcem, dok one povezane s plućima zanemaruju. No, postoje simptomi koji bi vas, ističe naša sugovornica, trebali navesti na to da odete na liječnički pregled. To su zaduha koja traje dulje od nekoliko tjedana, uporan kašalj koji se postupno pogoršava, javlja se pri sve manjem naporu i remeti svakodnevne aktivnosti.

- Posebnu pozornost liječnika zahtijevaju simptomi poput dugotrajnog kašlja (duljeg od četiri tjedna), iskašljavanja krvi, učestalih respiratornih infekcija, piskanja (sviranja) pri disanju i neobjašnjivog gubitka tjelesne težine. S druge strane, u slučaju naglog nastajanja zaduhe, akutno nastale boli ili pritiska u prsima, plavičaste boje usana ili kože, gubitka svijesti ili iskašljavanja veće količine krvi, treba potražiti hitnu medicinsku pomoć – upozorava dr. sc. Huljev Šipoš.

Posebnu pozornost liječnika zahtijevaju simptomi poput dugotrajnog kašlja, iskašljavanja krvi, učestalih respiratornih infekcija, piskanja pri disanju i neobjašnjivog gubitka tjelesne težine, navodi dr. sc. Huljev Šipoš

Darko Tomaš/Cropix

Kod pulmologa

U obradi bolesnika sa zaduhom prvi korak je detaljan razgovor s pacijentom i klinički pregled. Posebno je važno utvrditi kada je zaduha počela, je li nastupila naglo ili postupno, postoji li kašalj, iskašljavanje ili bol u prsima, postoje li srčane bolesti ili pušački staž ili, pak, plućne bolesti u obitelji, je li osoba bila izložena zaraznim bolestima (npr. TBC) te postoji li profesionalna ili okolišna izloženost inhalacijskim štetnostima (prašina, dim, kemikalije, boje, azbest, silicijeva prašina, ptičji izmet, sijeno, vlaga u stambenom prostoru, organska prašina, lijekovi i dodaci prehrani u slobodnoj prodaji...).

- Nakon toga slijedi osnovna dijagnostička obrada koja uključuje laboratorijske pretrage, određivanje zasićenosti krvi kisikom, po potrebi arterijska plinska analiza te EKG i rendgen pluća – navodi pulmologinja. - Početna pulmološka obrada najčešće uključuje spirometriju, bronhodilatacijski test, mjerenje difuzijskog kapaciteta pluća i testove plućnih volumena, ali se, ovisno o nalazima, obrada može proširiti i tada se mogu obaviti i ultrazvuk srca, ergometrija, CT pluća, ventilacijsko-perfuzijska scintigrafija pluća, CT angiografija plućnih arterija te spiroergometrija (CPET) koja može biti korisna kada ni nakon detaljne obrade nije jasno proizlazi li zaduha prvenstveno iz plućnog, srčanog ili metaboličkog uzroka.

Za očuvanje zdravlja pluća preporučuje se redovita tjelesna aktivnost, održavanje zdrave tjelesne mase, cijepljenje protiv gripe, pneumokoka i drugih respiratornih infekcija, izbjegavanje izloženosti duhanskom dimu i onečišćenom zraku, korištenje zaštitne opreme pri radu s prašinom, kemikalijama ili drugim inhalacijskim štetnostima, pravodobno liječenje respiratornih infekcija te redovite kontrole kod osoba s kroničnim plućnim bolestima. Za kraj, možda je najvažnije upamtiti da otežano disanje nikada ne bi trebalo shvaćati kao nešto s čime treba "naučiti živjeti".

- Važno je naglasiti da se na otežano disanje kod inače zdravih i fizički aktivnih ljudi ne treba navikavati. Ono nije normalan dio starenja i uvijek zaslužuje objašnjenje. Što se ranije otkrije uzrok zaduhe, veća je mogućnost uspješnog liječenja i očuvanja kvalitete života – poručuje dr. sc. Huljev Šipoš.

Mnogi ljudi počnu paničariti ako iznenada ne mogu uhvatiti zrak, u tom slučaju disanje se može dodatno pogoršati

PHEELINGS MEDIA SHUTTERSTOCK

Što ako iznenada ostanete bez daha

Mnoge ljude uhvati panika ako iznenada ne mogu uhvatiti zrak. No, panika može pogoršati stanje te dodatno otežati disanje. Ako ostanete bez zraka, najbolje je odmah prekinuti aktivnost i odmoriti se.

- Kako biste stabilizirali disanje, sjednite uspravno, pokušajte biti smireni i kontrolirano disati. Usredotočite se na sporo disanje. Lagano udišite kroz nos i zatim polako izdišite kroz napućene usne. To je vrlo korisna tehnika kod astme i KOPB-a – savjetuje dr. sc. Huljev Šipoš.

Ostale mjere su oslobađanje vrata od odjeće, smještanje u dobro prozračen prostor, korištenje inhalatora ako ga je liječnik propisao i izbjegavanje fizičkog napora dok se simptomi ne ublaže. Ako se jave simptomi poput bolova u prsima, plavkaste boje usana ili lica, jakog piskanja, konfuznosti ili nesvjestice, potražite hitnu medicinsku pomoć jer mogu ukazivati na ozbiljan manjak kisika i medicinski hitna stanja.