Što je bolje pitanje, to će biti bolji odgovor! Kad govorimo o razumijevanju sebe i drugih ljudi, naše djece, partnera, prijatelja, naših problema i naših želja. A ono što je najvažnije u tome jest da puno, puno više naučimo u procesu traženja tog odgovora, tijekom te obrade i potrage nego u samom odgovoru. Znamo i sami, kad vježbamo matematiku, ništa ne naučimo od samog rezultata, ali na putu do njega naučimo kako se dijeli ili rješava jednadžba. Zašto profesori, učitelji, psihoterapeuti puno više postavljaju pitanja nego što daju odgovore - zato što, tražeći taj odgovor, po putu pokupimo još puno toga. Pojave se nova pitanja, drugi smjerovi.
Također ne bismo trebali podcijeniti moć postavljanja pitanja samima sebi. Iako ta pitanja svakako jesu različita po svom sadržaju i formi pa i cilju i svrsi, svako od tih samopostavljenih pitanja dovest će nas do nekog kutka u nama samima.
Duboki uvidi
Evo nekih pitanja koja bismo si mogli postaviti:
Što ja to toliko želim da sam spremna proći sito i rešeto kako bih to ostvarila?
Svašta se može naučiti iz tog pitanja, a sigurno će iz njega nastati i neka potpitanja. Želim li ja to stvarno toliko? Zašto baš to? Što mislim da će biti drugačije ako ostvarim baš to? Čega neće više biti kad to ostvarim? Jesam li spremna i patiti da to ostvarim? Jesam li spremna razočarati druge da to ostvarim? Koje sam rizike spremna preuzeti da to ostvarim? Kome će ostvarenje te moje želje također pomoći? Hoću li time pomoći drugima? Hoće li se netko naljutiti i odbaciti me? Bez čega sve mogu ostati ako to ostvarim? Što me sve čeka na tom putu? Kakva ću osoba postati kad se to ostvari? Što će se sve tada promijeniti u mom životu? S kojim ću se sve svojim strahovima suočiti na tom putu? Koje vještine još moram naučiti? Koje ću vještine najvjerojatnije razviti na tom putu? Koliko će me to koštati - materijalno, emocionalno, energetski? Kakve pogreške i padove mogu očekivati? Postoji li ijedna greška ili neuspjeh koji bi me mogli odvratiti s tog puta?
Kad bih znala da život nije med i mlijeko, nego da tu ima svega, i boli i neuspjeha i pogrešaka, koje bih neuspjehe i boli izabrala svjesno?
Ovo pitanje zvuči pomalo autodestruktivno, ali u procesu odgovaranja na njega učimo dosta o sebi, primjerice: Što je ono za što mislim da sam stvoren, koja je moja svrha? Tko ja trebam biti da bih ostvarila tu svrhu? Kad bih imala sve što želim, uz pristajanje na tu "svjesno odabranu muku", što bih činila sa svojom energijom, svojim vremenom, svojim novcem. Primjerice, da pristajem na to da nešto nemam u životu, možda poslovni ili akademski uspjeh i da se tu nikad ne ostvarim, ali imam puno novca i dragih ljudi oko sebe, što bih radila? Ili da nemam novca, ali imam sve ostalo, kako bih iskoristila svoje vrijeme i energiju? Što me to uči o meni? Tko sam ja? Što bih bila kad ne bih više razmišljala o zaradi jer znam da je nikad neće biti? Što me najviše čini neispunjenom u životu? Što je ono što ja želim ovom svijetu darovati - vrijeme, proizvod, pozitivnu energiju, ideale...?
Što je ono zbog čega mi se dogodi da ne jedem ili ne spavam?
E, ovdje ćemo po putu naići na potpitanja poput: Na što se najviše žalim u životu - na novac, ocjene, roditelje, djecu, partnera, izgled? Što je u mom životu trenutno vrijedno osmijeha? Što me trenutno čini tužnom? Sjećam li se kad sam bila najsretnija u životu? Što bih prvo željela da se popravi u mom životu? Što bih najviše željela da u mom životu zauvijek dobro funkcionira? Za što se to pretvaram da ne znam o svom životu i sebi? Koju to bol iz prošlosti još uvijek vučem sa sobom iako me priječi u nekoj vrsti napretka?
Koji je trenutak u mom životu bio takav da mogu reći da me na neki način obilježio ili definirao?
Ovdje možete biti i malo pjesnički raspoloženi i pitati se kako biste u jednoj rečenici, naslovu filma primjerice, definirali svoj život? Što je ono što želim da drugi znaju o meni? Što je ono što ne želim da drugi znaju o meni? Što bih ostavila u svom životu, a što izbacila iz tog scenarija? Što u životu radim, eto, samo zato što moram? Zbog čega se osjećam sjajno, a vezano je uz mene? Za što sam najviše zahvalna u svom životu? Što mi je najveća vrijednost? Koji konflikt još nisam razriješila, u sebi ili s nekim i oko nekoga?
Očekivanja i samoprihvaćanje
Kako trenutno definiram uspjeh - za sebe i za druge, npr. za svoju djecu, sadašnjeg ili budućeg partnera?
Kojih se očekivanja moram riješiti? Koja očekivanja su tu, zašto su tu? Od sebe i od drugih? Za što ja to ne želim preuzeti odgovornost iako nekako znam da bih trebala? Kakve oklope stavljam da se zaštitim, od neuspjeha, od ljudi, od srama? Kako se izoliram od drugih, kako se skrivam - humorom, samoćom, agresijom? Za što ću sve reći "ne mogu"? Što sam sve spremna učiniti za druge - sad i kad bih imala sve resurse poput vremena, novca, energije? Što je najgore što trenutno činim sebi? A što najbolje? A drugima - svojoj djeci, roditeljima, partneru, prijateljima? Što ima najveću moć nada mnom? Kako bih mogla vratiti tu moć? Kome zavidim? Bih li mogla sebi ikako omogućiti to na čemu zavidim toj drugoj osobi?
Za čiji bih se život rado mijenjala?
Ako pjevač odmah primijeti da netko ima dobar glas, a frizer primijeti kvalitetnu kosu, što ja prvo primijetim? Na ljudima i oko sebe? Što baš cijenim na sebi? Što je na meni nepromjenjivo - takvo je, kakvo je? Što toliko volim raditi da bih to pretvorila u svoje zanimanje? Što najčešće čujem u tišini, kad sam sama? Što mi moj unutrašnji glas govori? Ohrabruje li ili kritizira i zastrašuje?
I zadnje...
Da sam netko drugi, koji bih savjet dala sebi?
Profesorica Armela Gradac savjetodavni je terapeut za djecu i adolescente
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....