Negativna strana društvenih mreža: protuupalne dijete koje svi preporučuju mogu biti prilično štetne

„Mislila sam da sam dobro, ali nisam shvaćala koliko sam zahvaćena upalom”, kaže jedna od popularnih fitness influencerica na Instagramu. „Prvi korak u borbi protiv upale je uklanjanje glutena i mliječnih proizvoda”, nastavlja druga na TikToku. I tako dalje, u istom tonu, na sve strane iskaču savjeti o „protjerivanju” upale iz tijela. Sve se to čini vrlo istinitim jer, kad vas netko gleda u oči s ekrana i kaže vam da imate ozbiljan i kroničan problem koji morate hitno početi liječiti, ljudi su skloni slušati. Pogotovo ako već traže uzroke svojih problema. Gotovo je nemoguće u posljednje vrijeme ne naletjeti na sadržaj o „protuupalnoj dijeti” na društvenim mrežama, no što je od cijele te panike istina?

Što je zapravo upala

Kao što objašnjava Angelica Cesena, nutricionistička biologinja, postoje različite vrste upala.

- To je inherentno obrambeni odgovor u našem tijelu. Aktivira se kada tijelo osjeti prijetnju (infekciju, ozljedu ili oštećenje tkiva), a njezina je svrha obuzdati problem i pokrenuti proces „popravka”. U tom smislu, to je vrijedan mehanizam – ističe stručnjakinja. No, danas se na društvenim mrežama taj izraz prvenstveno koristi za označavanje kronične upale niskog stupnja. Ta je tema prisutna i u znanstvenoj literaturi, godinama se proučava u vezi s kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom tipa 2 i raznim metaboličkim stanjima, ali zahtijeva značajno pojašnjenje.

- Mnogi online sadržaji uzimaju generičke simptome poput umora, oteklina i beživotne kože i predstavljaju ih kao dokaz upale koja se može riješiti ovom ili onom hranom ili uklanjanjem cijelih kategorija namirnica iz prehrane – objašnjava Cesena.

Kako prepoznati upalu

Postaje sve teže razlikovati ono što TikTok predstavlja kao „jasne znakove” upale od normalnih posljedica nezdravog načina života.

- Kod akutne upale, znakovi su prilično prepoznatljivi, poput crvenila, topline, otekline, boli i poteškoća s normalnim korištenjem zahvaćenog područja. To su lokalizirane manifestacije koje tijelo proizvodi kao odgovor na nešto specifično. Kronična, niska upala je nešto drugo. Tu simptomi nikada nisu tako jasni i lako se preklapaju sa simptomima stresa ili razdobljima umora. Ne postoji način da se razlikuju, a jedini istinski pouzdan alat su krvne pretrage, koje liječnik tumači u kliničkom kontekstu te određene osobe. Simptomi poput nadutosti nakon obroka, beživotne kože i općeg osjećaja umora mogu biti rezultat desetaka drugih čimbenika. Tretiranje tih simptoma bez procjene izlaže vas riziku od pogreške i neprepoznavanja, a time i neliječenja pravog uzroka – objašnjava Cesena. Napominje i da su neke osnovne pretpostavke koje se ponavljaju na društvenim mrežama točne, poput isticanja važnosti omega-3 masnih kiselina, dobrog sna i ograničavanja unosa alkohola, no sve više kreatora sadržaja ide korak dalje i potiče pratitelje da izbjegavaju gluten i laktozu.

- Eliminacija glutena i mliječnih proizvoda nije opravdana znanstvenom literaturom za osobe bez specifične dijagnoze. Postoje male i često slabe studije o tome, a postoji i velika zbrka između upale i zdravlja crijeva, što su dvije potpuno različite stvari – upozorava Cesena.

PCOS, celijakija, zdravlje crijeva, protuupalna dijeta... zar je sve isto?

Nije slučajnost da videozapisi koji se fokusiraju na protuupalnu prehranu sadrže hashtagove poput #PCOS (sindrom policističnih jajnika) i #guthealth (zdravlje crijeva). Pod krinkom ponude „općenitih” savjeta pratiteljima za zdraviju prehranu, ti sadržaji stvaraju nepostojeće uzročno-posljedične veze i banaliziraju teme koje zaslužuju puno više prostora od jednog 5-minutnog videa.

- Uzmimo konkretan primjer: za sindrom iritabilnog crijeva najproučavaniji pristup je dijeta s niskim udjelom FODMAP-a, koja uključuje privremeno smanjenje određenih fermentabilnih tvari, uključujući gluten i laktozu. Ali ne zato što one „uzrokuju upalu”, već jednostavno zbog toga što u toj fazi mogu biti neugodne za crijeva. To je specifična, privremena intervencija, koja se provodi uz podršku stručnjaka, a ne izbor načina života koji funkcionira za sve – pojašnjava Cesena.

Veze postoje, ali stvar nije tako jednostavna

Veza između zdravlja crijeva i borbe protiv upale postoji, ali to je još uvijek područje istraživanja u razvoju.

- Ono što znamo jest da je crijevo jedno od središta našeg zdravlja, i ne samo probavnog zdravlja, te da su neka upalna stanja (endometrioza, autoimune bolesti itd.) često popraćena crijevnim poremećajima. Nije slučajnost, ali mehanizam koji ih povezuje još se proučava. Ono što se s određenom sigurnošću pokazuje jest da zdravo crijevo sadrži mikrobiotu koja se uvelike koristi biljnim vlaknima (voće, povrće, mahunarke i cjelovite žitarice). Fermentacijom mikrobiota proizvodi vrijedne tvari za tijelo, uključujući kratkolančane masne kiseline poput butirata, koji ima zaštitne učinke na crijevnu stijenku. Nije slučajno da populacije s biljnom prehranom pokazuju najpovoljnije profile mikrobiote – kaže Cesena. Ističe i da su crijeva jedan od organa koji najviše zahtijeva personalizirani pristup za svakog pacijenta, pa tako netko ponekad može imati koristi od pristupa s niskim udjelom FODMAP-a, netko od specifičnih pro- i prebiotika, a netko od nečeg sasvim drugog.

Kad je riječ o PCOS-u, dr. Cesena kaže da mnoge osobe koje pate od njega imaju inzulinsku rezistenciju, metaboličku neravnotežu koja potiče nakupljanje masti u području trbuha, metabolički aktivnom tkivu sposobnom za proizvodnju proupalnih molekula.

- To stvara ciklus. Inzulinska rezistencija potiče upalu, a upala zauzvrat može dodatno pogoršati osjetljivost na inzulin. U tim slučajevima, rad na prehrani i načinu života ima smisla upravo kako bi se prekinuo taj mehanizam, ali ne i „boriti se protiv upale” kao da je izolirana meta – ističe stručnjakinja.

Protuupalna dijeta je rizičan trend

Dr. Cesena kaže da je brine široko rasprostranjena upotreba tih pojmova u raspravama na TikToku.

- Živimo u kontekstu u kojem su informacije o zdravlju, prehrani i dobrobiti obilne i često kontradiktorne. Takvi vodiči za zdravlje vrlo su uspješni jer se bave dvjema temeljnim psihološkim potrebama: kontrolom i pojednostavljenjem. Društveni mediji nam pomažu kada se osjećamo zbunjeno i bombardirani informacijama jer pretvaraju nešto tako složeno kao što je zdravlje u sustav naizgled razumljivih pravila – objašnjava klinička psihologinja Gaia Bresciani.

- Često na kraju ljudi usvajaju restriktivne prehrambene izbore. Ja sam na to posebno osjetljiva jer radim prvenstveno s ljudima s poremećajima prehrane. I znam da određeni sadržaj nije samo netočan, već i ozbiljno štetan.

Oprezno s pojednostavljenim teorijama

Često instinktivno vjerujemo naizgled naivnom sadržaju poput formata „Što jedem u jednom danu” (dnevne priče o hrani kakve pričaju influenceri i razni kreatori sadržaja). Čini se manje zahtjevnim od dubinske analize koju provode stručnjaci, a jednako korisnim.

- Kreatori sadržaja govore puno pristupačnijim jezikom od medicinskog jezika. Oni koriste osobne priče koje pomažu u stvaranju lažnog osjećaja bliskosti i povjerenja. U slučaju sadržaja poput protuupalne dijete, ono što se u psihologiji naziva efektom subjektivne validacije također dolazi do izražaja: vrlo generički i pojednostavljeni opisi predstavljaju se kao mogući znakovi problema, tako da se mnogi ljudi prepoznaju i pomisle: „To sam stvarno ja!” Ovaj mehanizam funkcionira još bolje kada je kreator zdravstveni djelatnik jer povećava percipiranu vjerodostojnost. Osim prijavljivanja onih koji šire očito iskrivljene i pojednostavljene informacije, svi se moramo naučiti tražiti složenost kada je u pitanju zdravlje. Čak, ili možda posebno, kada se profili čine vjerodostojnima. Ulog je zaista visok, a to je naša dobrobit – upozorava Bresciani.