Osječanin Ivan Vargek živio je zdravim životom, bez cigareta i alkohola, uz uravnoteženu prehranu i redovito rekreativno bavljenje nogometom i boksom te vježbanje u teretani, i s 28 godina života i nekoliko mjeseci prije vjenčanja na kraj pameti mu nije bilo da bi ga mogao pogoditi moždani udar, nije čak ni poznavao nikoga tko je doživio to hitno medicinsko stanje. Ipak, dogodilo mu se upravo to.
Sve je počelo u siječnju 2024. na skijanju na Jahorini, kada je ozlijedio lijevo koljeno – iskočila mu je patela, pa su se drugi dan vratili kući. Po povratku u Hrvatsku postavili su mu imobilizaciju, tri dana je imao gips, a nakon skidanja su utvrdili da treba raditi punkciju koljena, jer je bilo natečeno, sa sukrvicom, pa su htjeli smanjiti otok. U srijedu su mu skinuli gips, a u petak mu se dogodio ishemijski moždani udar. Kako su mu kasnije objasnili liječnici, zbog ozljede se u koljenu stvorio krvni ugrušak koji se aktivirao kad se Ivan počeo kretati.
Rupica u srcu
- Pokazalo se da imam rupicu u srcu, urođeno stanje, veliku samo dva milimetra, kroz koju je ugrušak prošao i kroz krvne žile doputovao do mozga. Nisam ni znao da je imam, niti sam ranije osjećao bilo kakve srčane tegobe, čak ni u naporu – govori Ivan koji je u trenutku udara bio kod kuće, upravo se spremao za posao. Radio je tada od kuće, bio je voditelj tima telefonske prodaje, a smjena mu je počinjala u podne.
Dan je počeo uobičajeno, no malo prije 12 sati javili su se simptomi – povraćanje, dezorijentiranost, nepovezan govor, slabost u lijevoj strani tijela, gubitak svijesti. Srećom, kod kuće je bila i Ivanova majka koja je vidjela da se s njezinim sinom nešto ozbiljno događa i brzo ga je odvezla u bolnicu. Na Hitnoj nisu odmah posumnjali na moždani udar, nakon trijaže uputili su ga na CT koji nije dao jasne rezultate, onda i punkciju likvora, no tek su na magnetskoj rezonanci otkrili moždani udar na desnoj strani.
Nakon toga su hitno krenuli s postupkom trombektomije kako bi izvadili ugrušak iz mozga, no pokazalo se da bi njome učinili više štete nego koristi – ugrušak je bio na teško dostupnom mjestu, okružen mnoštvom krvnih žilica, pa je postojala velika opasnost da bi tijekom zahvata moglo doći do krvarenja. Odustali su od zahvata i prešli na trombolizu, terapiju otapanja ugruška lijekovima. Ivana su smjestili na odjel intenzivne skrbi.
Nije prepoznao mamu
- Vrijeme prije i poslije udara i danas mi je u magli i uopće se ne sjećam što se događalo otkad su počeli simptomi, pa do nekoliko dana nakon udara. Rekli su mi da nisam prepoznao ni mamu ni baku. Nakon tri dana na intenzivnoj premjestili su me na odjel neurologije, a isprva uopće nisam ni znao zašto sam u bolnici, mislio sam da je razlog ozljeda koljena. Kad su mi rekli da je razlog moždani udar, bilo mi je jako čudno, jer sam ranije smatrao da je to bolest starijih ljudi, i pitao sam se kako se to baš meni dogodilo, budući da tada još nisam znao uzrok – kaže Ivan koji se morao suočiti i s posljedicama moždanog udara.
Kako je udar bio na desnoj strani, tako mu je slabost pogodila lijevu stranu tijela. I najmanje radnje bile su mu nevjerojatno teško za obaviti, pored toga je imao problema s jedenjem, a najviše s hodom, što je još pogoršavala ozljeda koljena sa skijanja. Mučilo ga je kratkoročno pamćenje i prepoznavanje lica, pa poslije podne ne bi prepoznao liječnike koji su bili ujutro u viziti, a osjećao je i teškoće s govorom.
- Nisam ni bio svjestan koliko su mi teškoće s govorom bile izražene, sve dok nisam poslušao glasovnu poruku koju sam poslao prijatelju. Zgrozio sam se kako je to zvučalo – iskreno kaže Ivan koji se u sljedećem razdoblju potpuno usredotočio na oporavak, jer se u prvih godinu dana, rekli su mu liječnici, može najviše postići na svim poljima.
- U bolnici sam proveo mjesec dana, zatim sam nastavio vježbati s fizioterapeutom i odmah predao zahtjev za rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama. Proveo sam tamo sedam-osam tjedana i to mi je stvarno pomoglo. Radio sam ondje s logopedom, psihologom, imao sam robotsku rehabilitaciju za pokrete..., a puno je pomoglo tijekom cijelog oporavka i to što sam prije moždanog udara bio aktivan, u dobroj formi i bez rizičnih faktora. Nastavio sam nakon povratka kući rehabilitaciju privatno s fizioterapeutom, jer sam htio se vratiti u što bolje stanje, cijeli je život bio preda mnom i jednostavno se nisam mogao pustiti. Posvetio sam se i vježbama za mozak, od pamćenja nizova nepovezanih riječi do matematičkih zadataka, i mogu reći da su vrlo korisne - kaže.
Vjenčanje prema planu
Liječnici su Ivanu rekli da se možda neće moći nastaviti baviti nekim od sportova koje voli, nije se s tim mogao pomiriti i još se jače motivirao za oporavak. Naprijed je išao metodom postavljanja malih ciljeva – isprva mu je bilo teško prijeći i sto do dvjesto metara, no nakon što je to postigao, prešao je na petsto metara, pa na kilometar hoda, pa sve više i više... Procjenjuje da je do danas vratio oko 85 posto prijašnjih tjelesnih mogućnosti.
- Ostao mi je tinitus, šum u uhu koji čujem neprekidno, kao i poremećaj termoregulacije i osjeta na lijevoj strani. Ne osjetim, primjerice, lijevom rukom je li šalica topla ili hladna, je li rublje suho ili mokro. Srećom, dešnjak sam. Hoće li se to s vremenom ispraviti nitko mi ne može reći, jer radi se o tome da negdje na putu signala koji mozak odašilje postoji kratki spoj, pa signal ne može proći. Malo se teže snalazim u prostoru nego ranije, i prije moždanog sam s tim znao imati određenih problema, a i neke složenije riječi teže izgovaram, ali to nije baš izraženo – opisuje naš sugovornik s kakvim posljedicama danas živi.
Srećom, Ivanov je oporavak dobro tekao, pa nije moralo doći do odgađanja vjenčanja. Kako je i planirano, sa svojom Marinom vjenčao se 1. lipnja iste te godine. U to vrijeme već je pomalo počeo i voziti automobil, ali samo po Dalju, gdje je tada živio. Osjećao se dobro i bio je spreman početi se vraćati uobičajenom životu, pa iako je preporuka bila da bude na bolovanju godinu dana, na posao se, u dogovoru s liječnicom, vratio već u rujnu.
Uskoro na zahvat
Cijelo je vrijeme na terapiji, uzima antikoagulans i još neke lijekove, a priprema se i za skori zahvat zatvaranja rupice na srcu, odnosno otvora u pregradi između dviju pretklijetki (lat. foramen ovale), budući da mu se arterijska i venska krv ipak u malom postotku miješaju. Ivanova liječnica, doc. prim. dr. sc. Ružica Palić Kramarić, neurologinja na KBC-u Osijek, u dogovoru je s kolegama s KBC-a Zagreb koji će izvesti zahvat, kako se planira, početkom 2027. godine. Doc. Palić Kramarić je i predsjednica Udruge cerebrovaskularnih bolesnika (CEREBRO) u Osijeku čiji su ciljevi primarna i sekundarna prevencija moždanog udara i smanjenje cerebrovaskularnih bolesti te pružanje podrške oboljelim osobama i njihovim obiteljima.
Ivan na podršci i pomoći zahvaljuje supruzi i obitelji i svima u KBC-u Osijek koji su mu olakšali boravak ondje, oporavak i liječenje, od spremačica, preko medicinskih sestara, laboranata, logopeda, fizioterapeuta, psihologa, do svih liječnika, doktora Ivana na Hitnoj i njegove liječnice, doc. Palić Kramarić. Danas, gotovo tri godine nakon moždanog, osjeća se odlično i zdravo, a vratio se i rekreativnom sportu. U međuvremenu je dao otkaz i trenutno ne radi. Po struci je magistar međunarodnih poslova i diplomacije, svjestan je da u Osijeku nema puno posla u njegovoj struci, no cijeli život mu je u Osijeku i ne planira odlaziti.
- Ponovno treniram u teretani i boksam, živim normalnim i urednim životom, ali s nekim posljedicama koje sam prihvatio. Ostao mi je tinitus protiv kojeg sam sve pokušao - injekcije, tablete na biljnoj bazi, infracrvene slušalice... - ali bez uspjeha. Ostale su mi razlike u funkcioniranju lijeve i desne strane koje se ne vide, ako netko gleda sa strane, ali ja ih osjećam. Kad sam shvatio što mi se dogodilo, šok je bio golem, ali ostao sam pozitivan, nisam padao psihički i nijednom nisam pomislio da se neću moći oporaviti – važnost optimističnog pristupa ističe 30-godišnji Ivan i u povodu Svjetskog dana moždanog udara, koji se obilježava 29. listopada, poručuje: Svima koji se nađu u sličnoj situaciji želim reći da ne odustaju. Uz dovoljno rada na sebi oporavit će se, iako se na prvu to uopće tako ne čini. Važno je krenuti malim koracima i tako stići, malo po malo, do većeg uspjeha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....