Izvana uspješni, iznutra prazni: Zašto nas plaća iz snova i uspješna karijera ne čine nužno sretnima?

Živimo u vremenu u kojem se uspjeh često mjeri onime što možemo pokazati - plaćom, automobilom, kućom, poslovnom pozicijom, putovanjima i načinom života. Što više imamo, čini se da smo uspješniji, a što smo uspješniji, trebali bismo biti zadovoljniji. Ipak, u terapijskom radu često susrećem ljude koji su izvana ostvarili mnogo toga što su željeli, a iznutra osjećaju nemir, pritisak, prazninu, tjeskobu, teškoće sa spavanjem ili stalnu potrebu za novim dokazivanjem. Tada se otvara važno pitanje: što ako problem nije u tome što nemamo dovoljno, nego u tome što vjerujemo da ćemo tek kada imamo dovoljno napokon biti mirni?

Kada „želim više“ zapravo znači „želim se osjećati sigurnije“?

Kada razgovaram s klijentima o njihovim ciljevima, često se pokaže da želja za novcem, boljim poslom ili većim uspjehom skriva neku dublju potrebu. Netko želi veću plaću zbog sigurnosti. Netko uspjehom želi dokazati vlastitu vrijednost. Netko vlastitim poslom traži slobodu, a netko životnim stilom želi priznanje drugih. Zato nije dovoljno pitati samo što želimo, nego i što očekujemo da će nam to donijeti.

Problem nastaje kada vjerujemo da ćemo biti sigurni tek nakon određenog iznosa, dovoljno dobri tek nakon određene pozicije ili mirni tek kada završimo još jedan projekt. Tada se granica stalno pomiče. Ostvarimo ono što smo željeli, ali umjesto zadovoljstva vrlo brzo dolazi novi zahtjev – još više, još bolje, još dalje.

Zašto zapravo želimo više?

Često kažemo: „Želim zarađivati više“, „Želim bolji posao“ ili „Želim uspješnu karijeru“. I to je sasvim u redu. Ali rijetko zastanemo i pitamo se: što zapravo želim da mi taj novac, posao ili uspjeh omoguće? Novac sam po sebi teško može biti konačni cilj. On je sredstvo koje nam može donijeti sigurnost, slobodu, vrijeme i mogućnost da biramo kako ćemo živjeti.

Zato nije isto reći: „Želim zaraditi više“ i „Želim zaraditi dovoljno da imam više slobode i vremena za svoj život“. U prvom slučaju novac postaje cilj koji se uvijek može povećavati. U drugom je sredstvo za ostvarenje šireg životnog cilja. Možemo željeti slobodu pa graditi posao koji nam je može omogućiti. Možemo željeti financijsku sigurnost pa težiti određenoj razini prihoda. Možemo željeti više vremena s obitelji pa tražiti način rada koji će nam to omogućiti. Kada znamo zašto nešto želimo, lakše možemo procijeniti vodi li nas ono što radimo zaista prema životu koji želimo živjeti. Ako ne znamo zašto nešto želimo, možemo cijeli život skupljati ono što smo mislili da želimo, a tek na kraju shvatiti da nam to nije donijelo ono čemu smo se nadali.

Svaki cilj ima svoju cijenu

Svaki cilj traži vrijeme, energiju i pažnju. Kada ih sve više ulažemo u posao i postizanje uspjeha, nešto drugo neizbježno dobiva manje prostora. Ponekad je to odmor, ponekad zdravlje, a ponekad ljudi koji su nam najvažniji. Zato uz pitanje „Što želim postići?“ vrijedi postaviti i drugo: „Što sam spreman žrtvovati da bih do toga došao?“

Nije problem u tome što nešto želimo postići. Problem nastaje kada više ne uspijevamo vidjeti cijenu tog cilja ili kada je ona veća od vrijednosti onoga što pokušavamo dobiti.

Možemo godinama graditi karijeru kako bismo jednog dana imali više vremena. Ali ako putem izgubimo zdravlje, odnose ili godine koje se ne mogu vratiti, vrijedi se zapitati jesmo li doista ostvarili ono zbog čega smo krenuli.

Kada cijenu uspjeha plaća i obitelj

To posebno postaje vidljivo kada govorimo o roditeljstvu. Mnogi roditelji ulažu ogromnu količinu vremena i energije u posao kako bi djeci osigurali financijsku sigurnost, bolje obrazovanje i više mogućnosti. Ta je namjera razumljiva i često proizlazi iz ljubavi.

Roditelj može godinama raditi kako bi obitelji omogućio više, a pritom propustiti dio djetetova odrastanja koji se više nikada neće vratiti. Prvi dan škole, razgovore nakon vrtića, njihove male pobjede i velike tuge, zajedničke večere i pitanja koja postavljaju dok još traže svoje mjesto u svijetu. Dijete ne pamti samo što smo mu kupili. Pamti i jesmo li bili prisutni, jesmo li ga slušali i imali vremena za njega. Naravno, život nije uvijek moguće organizirati idealno i mnogi roditelji rade puno upravo zato što moraju. Ovo nije poziv na odricanje od karijere, ambicija ili financijske sigurnosti.

To je pitanje prioriteta: koliko vrijedi cilj ako putem izgubimo vrijeme s ljudima zbog kojih smo ga uopće postavili? Novac možemo ponovno zaraditi. Propušteno vrijeme ne možemo vratiti.

Kada sigurnost počne stvarati strah

Jedan od najvećih paradoksa uspjeha jest da ono što smo željeli kako bismo se osjećali sigurnije ponekad počne stvarati još više straha. Što više imamo, ponekad imamo i više toga za izgubiti. Tada se pojavljuju pitanja: Što ako izgubim posao? Što ako više ne budem dovoljno dobar? Što ako netko drugi bude bolji? Što ako izgubim ono što sam godinama gradio? Čovjek može početi stalno provjeravati rezultate, razmišljati o poslu nakon radnog vremena, teško se isključivati ili se buditi tijekom noći razmišljajući o odlukama i problemima. Izvana sve može izgledati kao uspjeh, a iznutra se događa suprotno. Umjesto sigurnosti dolazi stalna pripravnost, umjesto zadovoljstva nova napetost, a umjesto odmora osjećaj krivnje kada ne radimo. Tada više ne radimo samo zato što nešto želimo stvoriti, nego zato što se bojimo stati.

Problem nastaje kada uspjeh postane dokaz naše vrijednosti. Tada svaki neuspjeh više nije samo neuspješan projekt, nego doživljaj vlastite nedovoljnosti

Lana Đurđek/CROPIX

Kada uspjeh postane mjera vlastite vrijednosti

Zdravo je željeti uspjeh, razvijati se, imati ambiciju i težiti financijskoj sigurnosti. Problem nastaje kada uspjeh postane dokaz naše vrijednosti. Tada svaki neuspjeh više nije samo neuspješan projekt, nego doživljaj vlastite nedovoljnosti. Umjesto da kažemo „ovo nije uspjelo“, počinjemo razmišljati: „Ja nisam dovoljno dobar.“ A to nije isto.

Neuspjeh može biti informacija. Plan nije bio dobar, nešto nismo znali ili trebamo pokušati drugačije. Ali ne mora govoriti ništa o našoj vrijednosti kao osobi. Čovjek nije njegov posao, plaća, titula ni bankovni račun. Kada svoju vrijednost počnemo mjeriti onime što postižemo, svaki novi cilj postaje prilika da sebi i drugima dokazujemo da vrijedimo. Tada zadovoljstvo često traje kratko jer se vrlo brzo pojavljuje novi cilj koji treba ostvariti.

Čiji život zapravo pokušavamo živjeti?

Još jedno važno pitanje jest: je li cilj koji pokušavamo ostvariti doista naš? Ponekad godinama slijedimo sliku uspjeha koju smo preuzeli od roditelja, društva ili okoline. Trebali bismo imati određeni posao, zarađivati određeni iznos, živjeti na određeni način i stalno napredovati. A tek kada sve to ostvarimo, pitamo se zašto nismo sretni.

Zato vrijedi postaviti jednostavno, ali možda neugodno pitanje: „Da nitko drugi ne zna što sam postigao, bih li i dalje želio ovaj život?“ Ako je odgovor da, možda smo zaista pronašli nešto svoje. Ako je odgovor ne, možda nam ne treba još jedan cilj, nego više iskrenosti prema sebi. Jer ono što izvana izgleda kao uspjeh ne mora nužno biti ono što nama iznutra znači ispunjen život.

Što nam zapravo znači uspjeh?

Kada znamo što nam je zaista važno, lakše možemo novac i uspjeh staviti na njihovo pravo mjesto. Financijska sigurnost važna je za kvalitetan život. Novac nam može dati više mogućnosti, slobode i sigurnosti. No što za nas zapravo znači uspjeh? Za nekoga je to velika karijera i financijska neovisnost. Za drugoga vlastiti posao, više vremena za obitelj, sloboda ili mirniji život. Ono što jednoj osobi predstavlja ostvarenje, drugoj možda uopće nije važno. Zato vrijedi zastati i pogledati što se događa dok ostvarujemo ono što želimo. Jesmo li zbog toga postali slobodniji ili sve opterećeniji? Imamo li više mogućnosti ili sve manje vremena za ono što nam je važno? Možemo li uživati u onome što smo postigli ili odmah moramo krenuti prema sljedećem cilju? Možemo imati uspješnu karijeru, a biti emocionalno iscrpljeni. Možemo imati mnogo novca, a živjeti u stalnom strahu da ćemo ga izgubiti. Možemo ostvariti ono čemu smo godinama težili, a tek tada shvatiti da to nije ono što nam je trebalo. Zato možda pravo pitanje nije samo: „Koliko želim postići?“ nego: „Kakav život želim da mi ono što postižem omogući?“

Što ostaje kada prestanemo juriti za „još“?

Ako znamo kakav život želimo, onda „više“ više ne mora značiti samo više novca, veći uspjeh ili još jedan ostvareni cilj. Možda je bogatstvo i imati vrijeme, kvalitetne odnose, zdravlje, znanje, slobodu reći „ne“ i ljude kojima možemo vjerovati. To je i imati dovoljno unutarnje sigurnosti da ne moramo stalno dokazivati svoju vrijednost. Nije pogrešno željeti više. Važno je znati što za nas znači to „više“ i možemo li ga ostvarivati, a da pritom ne izgubimo ono što nam je već važno.

U tome važnu ulogu imaju i naše mentalno zdravlje i poznavanje sebe. Poznavati sebe znači znati što nam je važno, što nas ispunjava, gdje su naše granice i što nas iscrpljuje. Znači prepoznati vlastite potrebe i vrijednosti te razlikovati ono što zaista želimo od onoga što mislimo da bismo trebali željeti. Jer što nam vrijedi ostvariti sve što smo zamislili ako pritom više ne prepoznajemo sebe u životu koji smo izgradili?

Pravi uspjeh nije samo ono što smo ostvarili, nego i ono što smo uspjeli sačuvati dok smo ostvarivali ono što smo željeli.

A gdje ste vi danas? Živite li život koji gradite ili samo gradite život za koji se nadate da ćete ga jednom živjeti?

Mirella Rasic Paolini, holistička terapeutkinja za mentalno zdravlje i licencirana hipnoterapeutkinja