Gledate li utakmicu seniorki Odbojkaškog kluba Ivanić Grad, nikada ne biste pomislili da je među igračicama koje zdušno i energično serviraju, brzo izmjenjuju pozicije, odražavaju se visoko u zrak, smečiraju ili blokiraju protivnice na mreži djevojka kojoj je transplantirano srce. Svakim as servisom, svakom dobro primljenom loptom i svakim moćnim smečiranjem petnaestogodišnja Maša Pavlić pokazuje da u njezinoj glavi nema prepreka, da je prihvatila novu situaciju i da će iz nje uvijek nastojati dobiti najviše.
Do ljeta 2023. Maša je bila zdrava djevojčica, sportašica, vesela, snažna i puna energije. U kolovozu se počela osjećati loše, a kada su joj 15. kolovoza počele oticati noge, majka Iskra i otac Robert odvezli su je na hitnu u KBC Zagreb gdje je odmah podvrgnuta brojnim pretragama.
Srce na 28 posto
- Smjestili su je na intenzivnu, jer je situacija bila vrlo ozbiljna. Mašino je srce radilo samo 28 posto. Rekli su nam tada da je transplantacija zadnja opcija, no sada mislim da su nas takvim pristupom smirivali i pripremali za tu mogućnost koja je zapravo bila vrlo izvjesna od samog početka - i danas se Iskri stegne grlo dok govori o najtežim i najneizvjesnijim danima svoje obitelji.
Mašina bolest došla je poput udarca maljem, a nastala je, kako su roditeljima objasnili liječnici, zbog promjena na određenom genu koje su dovele do kardiogenog šoka, kritičnog stanja u kojem srce više ne može pumpati dovoljne količine krvi. Ta se genska promjena dogodila samo kod Maše i kod nikog drugog u obitelji, a kada se dogodila i što ju je pokrenulo, nije poznato.
Nakon deset dana na intenzivnoj Mašu su prebacili na odjel, cijelo je vrijeme intravenozno primala lijekove. Na listu za transplantaciju stavili su je 14. rujna, a 24. rujna je preko Eurotransplanta stiglo novo srce. Zahvat je počeo oko pola noći.
Dana koji su prethodili operaciji Maša se slabo sjeća. Nije puno toga osjećala, kaže, jer je bila na lijekovima, a i bolje da je tako. Roditelji su kod nje mogli biti takoreći po cijeli dan dok se čekala transplantacija i to je obitelji donosilo neko smirenje.
- Sve ostalo obavljali smo kao roboti. Morali smo se isključiti da bismo mogli sve podnijeti i biti tu za Mašu - kaže Iskra.
Nakon uspješno provedene transplantacije uslijedio je dugačak oporavak tijekom kojeg je Mašin najveći strah bio da joj liječnici neće dopustiti povratak odbojci. Obožava taj sport, a ljubav je počela još dok je kao mala djevojčica gledala stariju sestru Lenu, sada 19-godišnjakinju, kako trenira i igra odbojku. U sportu je Maša od šeste godine i okušala se u mnogo toga, no uvijek se vraćala odbojci.
U prvo vrijeme poslije operacije i bolničkog oporavka bila je dosta fizička slaba i lako se umarala, no ipak joj je najteže od svega pala karantena. Morala je, naime, osam mjeseci provesti u kućnoj karanteni, dok se nije oporavila i dok se presadak nije stabilizirao, i za to vrijeme nije smjela nikamo ići niti su joj smjeli dolaziti prijatelji. Srećom, sve se dobro razvijalo i Maša je u svibnju 2024. napokon sjela u klupe osmog razreda.
Najsretniji trenutak
- Jedva sam dočekala povratak u normalu, ali ipak, najsretniji mi je trenutak bio onaj kad mi je kardiologinja na Rebru tog ljeta rekla da se mogu vratiti odbojci. Najveća briga time je nestala. Sada sam zadovoljna - imamo treninge tri puta tjedno, a vikendima igramo utakmice. Samo mi je žao što u Ivaniću odbojka nije baš popularna među djevojkama i nema nas puno u klubu - rekla nam je Maša koja sa svojih 15 godina, što je dob kadetkinja, igra za seniorke.
Mama Iskra potvrdila je da je njezina mlađa kći nakon povratka odbojci jednostavno procvjetala, a i trenerica Zrinka Šmuljić dobro zna koliko ova hrabra djevojka uživa u odbojci i nadmetanju preko mreže. Poznaje je od malih nogu, jer nije bilo moguće ne primijetiti u klubu marljivu, perspektivnu i odgovornu djevojčicu koja se igrački odlično razvijala. Nakon što je, pridržavajući se liječničkih uputa poslije transplantacije, vratila tjelesnu formu, Maša je opet počela redovno trenirati te je od rujna u timu koji trenira Zrinka.
- Članica je prve postave i uvijek igra utakmicu. Cijelo vrijeme pratim kako djevojke podnose napore tijekom susreta, pa je iz opreza izvadim nešto ranije iz igre - kaže Zrinka koja je cijeli život u odbojci, ranije kao igračica, a sada kao predsjednica OK Ivanić Grad i trenerica starijih uzrasta, što joj je dodatni angažman uz redovni posao nutricionistice. Dodaje da je Maša nenametljiva i samozatajna osoba, ali da u igri rastura: ima visok odraz, smečira, lako pohvata situaciju na terenu i brzo dolazi do poena.
Maša je visoka 171 centimetar, pa smo očekivali da će biti među nižima u ekipi, ali nije. Djevojke su otprilike te visine, najviša ima 180 centimetara, no manjak centimetara nadoknađuju srčanošću, dobrom fizičkom spremom i tehnikom, kaže trenerica. Igraju u Trećoj hrvatskoj ženskoj odbojkaškoj ligi - regija Sjever, skupina Jug, a u trenutku našeg razgovora bile su treće na ljestvici s dvanaest klubova. Na susrete putuju mini busom u Veliku Goricu, Petrinju, Kutinu..., a s prijevozom uskoče i roditelji. Nadaju se još boljem plasmanu do završetka sezone, možda i prelasku u viši rang natjecanja.
- Zašto ne, prošle godine smo bile druge - kaže Maša koja voli igrati utakmice i u svakoj uživa, a odlično se osjeća i na treninzima. - Volim svaki segment susreta, a najdraže mi je, naravno, osvajati poene. Jedino se umaram malo brže od ostalih i moram paziti da ne padnem na prsa, no drugih ograničenja nemam.
Dvije želje
Naša mlada sugovornica ide u drugi razred ekonomskog smjera Srednje škole Ivan Švear u Ivanić Gradu i odlična je učenica. Ranije je planirala upisati srednju školu u Zagrebu kako bi joj bilo lakše trenirati u nekom jačem klubu, no nakon transplantacije to više nije bila opcija - zbog opasnosti od infekcija izbor nisu ni svakodnevna duga putovanja autobusom ili vlakom ni kolektivni život u učeničkom domu.
Naviknula se Maša na činjenicu da sada živi s novim srcem, no kaže da se ipak osjeća pomalo drugačije, jer ima iskustva koja druga djeca nemaju. Osim onoga što je već proživjela, tu su i svakodnevni koraci - na imunosupresivnoj će terapiji biti cijeli život, uzima lijekove prema rasporedu, odlazi na kontrole. Zbog svega toga osjeća se odgovornijom i ozbiljnijom od većine.
- Povratak odbojci stvarno mi je donio radost, jer sport mi je uvijek bio utjeha. Kad bi mi bilo teško ili bi me nešto mučilo, uvijek bi mi nakon treninga ili utakmice bilo lakše. Tako je i danas, sport mi predstavlja užitak i mislim i dalje igrati - kaže Maša koja bistre glave živi novo poglavlje svog života, uz svijest da novo srce nije zauvijek. U bolnici je istovremeno s njom bila i žena koja je prošla drugu transplantaciju srca, zbog čega je i Maša počela razmišljati o tome što je čeka, no time se, kaže, više ne opterećuje. U bolnici je stekla i prijateljicu, 18-godišnju djevojku iz Zagorja kojoj je također presađeno srce, i puno joj znači što ima osobu s kojom se može u potpunosti razumjeti.
Nudili su joj psihološku pomoć dok je bila u bolnici, ali nije ju prihvatila, razgovarala je puno s mamom i prijateljicama i došla je u ravnotežu. Danas živi uobičajeni život srednjoškolke - uči, ide u školu i na treninge koji su uvijek navečer pa se kući vraća oko 23 sata, ali to joj ne pada teško. Nema puno slobodnog vremena, druži se s prijateljicama i prijateljima uživo i preko mreža. Voli glazbu, a najbolje se opušta uz Olivera Dragojevića i Zdravka Čolića. S druge strane, voli i ono što danas vole mladi, pa se izbor vrti i oko trapa.
Maša ima dvije velike želje: imati jednog dana djecu koja neće imati njezine zdravstvene probleme i obrazovati se na području zdravlja i raditi posao u kojem će pomagati ljudima kao što su drugi ljudi pomogli njoj. Sigurni smo da će ih i ostvariti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....