Svaki čovjek ima svoju jedinstvenu životnu priču koja je rezultat njegovih izbora i okolnosti s kojima se suočavao tijekom života, a na koje nije mogao utjecati. Jednako tako, život svakoga od nas karakteriziraju određene faze koje sa sobom nose razvojne zadatke, unutarnje konflikte i prilike za rast. Razdoblje djetinjstva vrijeme je intenzivnog tjelesnog, kognitivnog i emocionalnog sazrijevanja te procesa socijalizacije koji nas, kao jedinke koje odrastaju u određenom društvenom i kulturnom okruženju, uči kako se uklopiti u taj sustav, odnosno cjelinu kojoj pripadamo. Kroz odgoj i obrazovanje usvajamo uvjerenja, vrijednosti i norme društva u kojem živimo te stječemo znanja i vještine koje će nam omogućiti da kao odrasle jedinke u njemu samostalno funkcioniramo.
Navedeni se procesi nastavljaju i u razdoblju puberteta i adolescencije. Pubertet donosi izražene hormonalne i tjelesne promjene koje rezultiraju onim što, s aspekta biologije, nazivamo odrastanjem i spolnim sazrijevanjem, a na njega se nastavlja adolescencija koja predstavlja psihološki i socijalni proces više određen okruženjem i društvom u kojem osoba odrasta, a manje biologijom. Često se ulazak u odraslu dob smatra završetkom značajnih bioloških i psiholoških promjena, što nije sasvim točno.
Eriksonovih osam razvojnih faza
U psihologiji se na psihološki razvoj čovjeka od rođenja do smrti gleda kao na proces unutar kojeg se jasno razlikuje nekoliko razvojnih faza. Prema teoriji psihosocijalnog razvoja Erika Eriksona, jednog od najznačajnijih razvojnih psihologa i psihoanalitičara, svaki pojedinac od rođenja do smrti prolazi kroz osam faza razvoja.
Svaka od njih postavlja nam jedno ključno pitanje, a ovisno o odgovoru do kojeg ćemo doći na temelju proživljenog iskustva, izlazimo iz nje s usvojenom vrlinom (nada, volja, svrha, kompetentnost, vjernost sebi, ljubav, briga i mudrost) koja nam omogućuje uspješan prijelaz u sljedeću razvojnu fazu ili proživljavamo tzv. krizu identiteta. Čak i kad po prvi put uspješno usvojimo neku vrlinu, ovisno o našim kasnijim iskustvima, ona može u nekim razdobljima našeg života oslabiti, ponovno se aktivirati ili dodatno razviti.
- Od rođenja do 18 mjeseci stječemo povjerenje prema okolini,
- od 18 mjeseci do treće godine izgrađujemo osobnu autonomiju,
- od treće do šeste godine dopuštamo si preuzeti inicijativu i raditi ono što želimo,
- od šeste do 12. godine stječemo osjećaj kompetentnosti i osobnog doprinosa,
- od 12. do 19. godine upoznajemo sebe i gradimo stabilan identitet,
- od 20. do 24. godine učimo se bliskosti s drugima bez gubitka osobnog identiteta,
- od 25. do 65. godine otkrivamo čime možemo doprinijeti svijetu i kako imati život ispunjen smislom te
- od 65. godine sagledavamo sebe i svoj život u cjelini s osjećajem unutarnjeg mira i spoznajom da je sve bilo baš onako kako je trebalo biti.
Većinu našeg života, od 25. do 65. godine, traje razvojna faza koja se bavi pitanjem osjećaja učinkovitosti, postignuća i smisla u životu. Upravo to je razdoblje života u kojem donosimo i ostvarujemo najvažnije odluke vezane uz posao i karijeru, partnerske odnose i roditeljstvo, ali i međuljudske odnose općenito te ono što vidimo kao naš jedinstveni doprinos svijetu u kojem živimo.
Četrdesete nisu nove dvadesete!
Ne krećemo se svi jednakim tempom niti jednako pravocrtno kroz ta četiri desetljeća. Nekim je ljudima lakše definirati svoj poslovni put i kroz njega zadovoljiti potrebu za postignućem i smislenim životom, dok drugi s više lakoće odabiru partnera i donose odluke o roditeljstvu te se kroz te uloge osjećaju ostvarenima i uspješnima.
Negdje na polovini tog razvojnog razdoblja ulazimo u tzv. srednje godine. Srednja odrasla dob započinje ulaskom u četrdesete i traje do ranih šezdesetih godina. To je vrijeme kada provodimo svojevrsnu reviziju dosadašnjeg života i pitamo se napredujemo li ili stagniramo.
Do četrdesetih godina većina ljudi se profesionalno afirmirala ili shvatila da treba promijeniti posao, odnosno napraviti zaokret u karijeri. Također, većina ih je ostvarila barem jednu značajniju partnersku vezu ili brak te donijela odluku o tome žele li imati djecu ili ne. Od dvadesetih do četrdesetih smo na vlastitom iskustvu i u realnom vremenu utvrđivali svoje prioritete i testirali važne, ali i svakodnevne, naizgled beznačajne odluke. Ulaskom u srednje godine postajemo svjesniji svog zadovoljstva ili nezadovoljstva dosad proživljenim.
Popularno je nazivati četrdesete novim dvadesetima, ali one to nisu i ne trebaju biti. Ipak, ono što ih povezuje jest činjenica da upravo u četrdesetima često preispitujemo odluke koje smo donijeli u dvadesetima i ponovno si postavljamo neka ista pitanja o sebi, drugima i životu. Otuda proizlazi i pojam krize srednjih godina jer preispitivanje sebe i svog života nosi u sebi specifičnu težinu te poziva na preuzimanje odgovornosti za ono što smo proživjeli, kao i za ono što bi tek moglo biti. U četrdesetima, za razliku od dvadesetih, u svoje odgovore na pitanja o smislu i vrijednosti našeg života možemo utkati životno iskustvo koje smo u međuvremenu stekli na „lakši“ ili „teži“ način.
Žene se suoćavaju s biološkim promjenama
Ova psihološki zahtjevna faza kod žena se dodatno često preklapa sa značajnim biološkim promjenama, odnosno promjenama u razinama hormona estrogena i progesterona. One nastupaju u ranim četrdesetima, a ponekad i krajem tridesetih, te se nazivaju perimenopauzom. Promjenjive razine hormona mogu utjecati na funkcioniranje živčanog sustava čineći ga općenito osjetljivijim, ali i na neke njegove specifične funkcije poput koncentracije i pamćenja te raspoloženja. Neke se žene po prvi put u životu susreću sa simptomima tjeskobe ili depresije koje ne mogu jasno povezati s nekim objektivnim životnim okolnostima. Fluktuacija u razini hormona može narušiti san i cirkadijanski ritam te utjecati na regulaciju tjelesne temperature, zbog čega žene u perimenopauzi osjećaju tegobe poput naleta vrućine ili noćnog znojenja.
Na neki način moglo bi se reći da je život u četrdesetima za ženu puno sličniji razdoblju puberteta i adolescencije nego dvadesetim godinama, jer se paralelno s pitanjima osobnog identiteta, ostvarenih postignuća, kvalitete međuljudskih odnosa i zadovoljstva životom u cjelini, odvijaju i biološke promjene koje mogu biti intenzivne, zbunjujuće i neugodne.
Zbog preklapanja tegoba koje mogu biti prouzročene perimenopauzom i krizom srednjih godina, može biti teško razlikovati koji su simptomi isključivo posljedica prirodnih bioloških promjena, a koji su biokemijski odraz stanja u kojem smo se zatekli zbog proživljavanja osobne krize psihičke naravi. Ako smo u četrdesete zakoračili s osjećajem zanemarenih prioriteta, neispunjenih očekivanja i nezadovoljstva važnim životnim odlukama koje smo donosili prethodnih godina, onda dodatno preispitivanje koje dolazi s ulaskom u srednje godine može biti značajan izvor akutnog stresa.
Pitanje zdravlja
U slučaju da ništa ne poduzimamo i naše nezadovoljstvo potraje, doživljaj stresa može postati kroničan. U tom će slučaju razina hormona kortizola biti trajno povišena, što djeluje nepovoljno na naše tijelo i može dovesti do propadanja stanica i bržeg starenja organizma, deaktivacije imunološkog sustava, ispadanja kose, suhoće kože, tahikardije, problema sa štitnjačom i probavom, migrene, tikova, artritisa, stezanja u prsima, nesanice, bezvoljnosti, problema s koncentracijom i pamćenjem te socijalne izolacije.
Pogrešno pripisivanje nekih od ovih simptoma perimenopauzi i pretpostavljanje da će sami od sebe s vremenom nestati može dugoročno i trajno narušiti zdravlje.
U menopauzi se nastavljaju promjene kojima se žena treba prilagoditi da bi i u godinama koje će tek doći očuvala tjelesno i mentalno zdravlje. Neke od njih odnose se na funkcioniranje metabolizma i raspodjelu masnog tkiva, smanjenje gustoće kostiju, gubitak elastičnosti kože i sluznica te veću osjetljivost živčanog sustava na stresne situacije.
Tijekom perimenopauze i menopauze žena proživljava promjene u tijelu koje zahtijevaju više brige i posvećenosti da bi u godinama koje slijede bila zdrava i osjećala se dobro, dok kriza srednjih godina poziva na redefiniranje odnosa prema sebi i svemu što nas okružuje. Kad to osvijestimo, s jasnom namjerom krenemo u proces preispitivanja i uspješno ga okončamo, onda osjećaje praznine, razdražljivosti, umora i besmisla zamjenjuje sposobnost sagledavanja šire slike svog dosadašnjeg i budućeg života, smisla, ispunjenosti i zrelosti. Naravno da sve žene neće biti jednako izložene svim simptomima perimenopauze i menopauze niti će svaka žena ulaskom u srednju dob nužno prolaziti kroz krizu.
Kako razlikovati kada se radi o očekivanim simptomima ulaska u perimenopauzu, a kada o tegobama koje odražavaju psihičko stanje?
Simptome perimenopauze obilježava nepredvidljivost, često se pojavljuju neočekivano i naglo, bez jasnog povoda, i jednako tako nestaju. Žena se ne osjeća dobro unatoč tome što joj je život posložen i ona je zadovoljna njime. Ključna je regulacija tjelesnih funkcija i stanja povezanih sa simptomima.
S druge strane, kada se radi o tegobama koje proizlaze iz pritiska da uspješno prođemo psihološku razvojnu fazu, onda se one obično postupno javljaju i pojačavaju s vremenom. Jasno ih možemo povezati s nekom temom, odnosno područjem života s kojim nismo zadovoljni i dolaze s pitanjima osobnih očekivanja i granica, prioriteta, autentičnosti i smisla života. Nerijetko ih je moguće sažeti u jedno pitanje koje glasi: „Je li ovo život koji želim živjeti i u godinama koje slijede?“ Za njihovo uklanjanje ključna je promjena koja može biti više unutarnja (nova uvjerenja, vrijednosti, prioriteti, osobne granice i sl.) ili vanjska (novi posao, raskid postojećeg ili novi partnerski odnos), a obično su nužne obje.
Zbog vremenskog preklapanja perimenopauze, menopauze i krize srednjih godina, četrdesete i početak pedesetih mogu biti vrlo izazovno razdoblje za žene jer veća osjetljivost živčanog sustava uslijed hormonskih promjena može pojačati emocije i stanja koja odražavaju psihičku nelagodu koja proizlazi iz razvojne krize, jednako kao što unutarnji konflikti i nedoumice mogu smanjiti kapacitet za nošenje s neugodnim tjelesnim simptomima koji nastaju kao posljedica djelovanja hormona.
U želji da srednju dob proživimo što kvalitetnije i iz nje izađemo mudrije i mirnije, perimenopauzu, menopauzu i krizu srednjih godina poželjno je promatrati kao međusobno isprepletene procese biološke i psihološke transformacije. Također, da bismo imali cjelovitu sliku svog života u toj dobi i znali donijeti dobre odluke, trebamo uvažiti i sve one značajne događaje pozitivnog ili negativnog predznaka koji će im se pridružiti, a bit će vrlo specifični samo za naš život. Nije ista situacija ako smo u četrdesetima prvi put postale majka, nosimo se s izazovima odgajanja tinejdžera ili su nam djeca već samostalna i ne žive više s nama. Jednako tako, neke će se žene u toj dobi suočiti s ozbiljnom bolešću, gubitkom roditelja ili partnera, mobingom na radnom mjestu, dok će druge ostvariti vrhunac karijere ili potpuno promijeniti svoje profesionalne interese i fokus. Zbog takvih stvari, svačija životna priča je drugačija, iako su određene biološke i psihološke razvojne faze univerzalne.
Povezivanje sa ženama svoje dobi
Da bi kroz srednju dob prošle što bezbolnije i lakše te očuvale svoje tjelesno i mentalno zdravlje, poželjno je informirati se što sve možemo očekivati i kako si možemo pomoći, a po potrebi potražiti i stručnu pomoć. Jedna od korisnih stvari u ovom razdoblju jest osvještavanje i normalizacija iskustva kroz koje prolazimo. Jedan od načina je i povezivanje s drugim ženama svoje dobi.
Online klub „Vrijeme za mene“ predstavlja siguran prostor ispunjen razumijevanjem i povjerenjem namijenjen ženama od 40 do 55 godina. Program se temelji na pružanju međusobne podrške, razmjeni iskustava i edukaciji s ciljem da žene lakše osvijeste i razumiju promjene kroz koje prolaze te usvoje resurse za očuvanje mentalnog zdravlja i dobrobiti. Saznajte više o samom Klubu i prijavite se putem prijavnog obrasca. Prvi susret održat će se u utorak, 3. veljače 2026. godine s početkom u 19.00 sati.
Mr. sc. Tihana Malenica Bilandžija psihologinja je, sistemska konstelatorica, coach i trenerica koja se bavi područjem osobnog razvoja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....