Oni koji ne gledaju u telefon dok razgovaraju s nekim imaju nešto što su mnogi danas izgubili

Teško je danas pronaći osobu koja tijekom razgovora s nekim barem povremeno ne pogleda u mobitel. Ono što je uobičajena slika jest da ljudi, bilo da je riječ o prijateljima ili partnerima, sjedeći u kafiću skrolaju svatko po svom mobitelu i u „najboljem” slučaju zajedno nešto gledaju ili komentiraju.

Osobe koje ne gledaju u telefon dok razgovaraju s nekim svatko od nas želi imati u društvu

KINGA/SHUTTERSTOCK

Pogledamo li malo, kad uspijemo naletjeti na takav prizor, dvoje ljudi u razgovoru od kojih nijedan nema u ruci ni na stolu mobitel, vidjet ćemo da već na prvi pogled izgledaju drugačije: nagnuti prema sugovorniku, slušaju jedan drugoga sa zanimanjem, ubacuju se potpitanjima, oči im se šire kako se priča razvija... Ukratko, jedno drugome daju pažnju, a to je nešto što se u modernom poimanju poštovanja izgubilo. Psihološke studije pokazuju da osobe koje ne gledaju u telefon dok razgovaraju s nekim imaju ovih osam znakova poštovanja koji su za mnoge u današnje vrijeme potpuno nepoznat teritorij. Tih osam signala ne odnosi se samo na pristojnost i društveni bonton. Radi se o prepoznavanju da osoba ispred vas zaslužuje vašu punu pažnju i poštovanje, a ne fragmentiranu pažnju koja preostane nakon što uređaj dobije svoj dio. Vrijedi razmisliti o tome i možda ih pokušati vratiti u svakodnevni bonton i međuljudske odnose.

1. Cijelo tijelo okrenuto je prema sugovorniku

Ne samo njihova glava, ramena i trup, već su čak i stopala usmjerena prema sugovorniku. Istraživanja neuroznanstvenika pokazuju da ovo fizičko poravnavanje aktivira zrcalne neurone kod obje osobe, stvarajući dublju emocionalnu povezanost. Pokušajte to jednom napraviti i osjetit ćete nevjerojatnu razliku, prisutniji ste u svakom smislu, osjećate sugovornika kao i on vas.

2. Prirodni obrasci kontakta pogledom

Ljudi koji ne provjeravaju svoje mobitele tijekom razgovora s drugima održavaju ono što psiholozi nazivaju „prikladnim obrascima pogleda”. Gledaju sugovornika oko 60-70 posto vremena dok ga slušaju. Prirodno prekidaju kontakt pogledom kako bi obradili informacije, a ne kako bi pogledali obavijesti na telefonu. To stvara ritam povezanosti koji telefoni stalno prekidaju ili, točnije, ne dopuštaju da se uopće kreira. Prirodan kontakt pogledom nije moguć dok mentalno pratiš obavijesti koje pristižu na mobilni uređaj.

3. Responzivni izrazi lica

Bez ometanja u vidu uređaja, vaše lice postaje živo ogledalo razgovora. Smiješite se smiješnim dijelovima, mrštite se u zbunjujućim ili ružnim dijelovima, pokazujete iskreno iznenađenje kada ga priča izaziva, lice djeluje suosjećajno ili tužno ako sugovornik priča o nečemu tužnom... Takvi mikroizrazi lica događaju se automatski kada smo potpuno angažirani. Osobe koje tijekom razgovora s nekim provjeravaju telefon često imaju nešto što bi se moglo nazvati „licem za obavijesti”: prazan, pomalo napet izraz lica koji ostaje zamrznut bez obzira na to što se govori. Možda povremeno ti ljudi i kimnu glavom, ali njihovo lice priča neku drugačiju priču od one koju slušaju.

4. Aktivna verbalna potvrda

Ljudi koji ignoriraju svoje telefone nude bogatu verbalnu povratnu informaciju. Ne samo „da” ili „mm-hmm”, već stvarne odgovore poput „Mora da je bilo strašno”, „Kako frustrirajuće!”, „Što se onda dogodilo?”, „Kako si se osjećao/la zbog toga?”, „Nisam imao pojma da se s tim nosiš!”... Takvi odgovori pokazuju da obrađujete informacije, a ne da ih samo čujete. Pokazuju da gradite mentalni model iskustva druge osobe. Studije o aktivnom slušanju potvrđuju da ova vrsta angažmana jača odnose više od bilo kojeg drugog razgovornog ponašanja.

5. Pamćenje detalja razgovora

Svatko upućen u meditaciju zna da svjesna pažnja značajno poboljšava pamćenje, a isti princip vrijedi i za razgovore. Ljudi koji ne provjeravaju telefone dok razgovaraju s nekim pamte određene detalje razgovora i tjednima kasnije. Donijet će knjigu koju ste spomenuli, pitati vas pri idućem susretu za sastanak zbog kojeg ste bili nervozni... Tu se ne radi o tome da vaš mozak ima superiorno pamćenje, već o tome da, kada ste potpuno prisutni, vaš mozak prirodno dublje pohranjuje informacije. Razgovor postaje dio vašeg životnog iskustva, a nije samo pozadinska buka.

6. Tolerancija šutnje

Prirodni razgovori uključuju pauze. Nekome treba vremena da pronađe pravu riječ, izranjaju emocije koje zahtijevaju trenutak za obradu, dolaze ideje koje trebaju prostor za razvoj prije nego što se izgovore... Sugovornici bez telefona osjećaju se ugodno u tim kratkim tišinama. Ne žure ih ispuniti niti ih koriste kao prilike za provjeru obavijesti na telefonu. Razumiju da je tišina dio ritma razgovora, a ne neugodna praznina iz koje se traži bijeg. Oni mogu sjediti nekoliko minuta u ugodnoj tišini jer i sama ta tišina postaje oblik druženja.

7. Bolja pitanja i praćenje odgovora

Bez izlaza za bijeg koji pruža telefon i bez distrakcija u vidu stalnih obavijesti, ljudi postavljaju bolja pitanja i kopaju dublje: „Što time misliš?”, „Kako si to riješio?”, „Misliš li da bi se to dogodilo da nisi...?” Također, sjećaju se da se trebaju vratiti na nedovršene teme. Ako netko spomene problem na početku razgovora, vratit će se na njega kasnije kako bi provjerio sa sugovornikom želi li dublje o tome porazgovarati. Sve to gotovo potpuno je nemoguće održati ako je dio vaše pažnje neprekidno u vašem džepu.

8. Emocionalna prisutnost i ranjivost

Najbolji znak poštovanja možda je i najteži za izmjeriti, a to je emocionalna dostupnost. Kad netko podijeli nešto teško, sugovornik bez telefona sklon je i sam osjetiti nelagodu. Ne skreće s teme humorom niti nudi odmah rješenja. Poistovjećuje se s osjećajima sugovornika. Društvene platforme nas uče nešto posve suprotno: da brzo zanemarimo nelagodu i zaboravimo uzrok. Pravi razgovori zahtijevaju nešto drugo: da ostanemo prisutni kad stvari postanu teške.