Pet savjeta psihologa: Kako razgovarati s djecom o sjećanju na preminule osobe

Dan Svih svetih za mnoge je obitelji vrijeme prisjećanja na preminule članove obitelji i druge bliske osobe. Odlazak na groblje, paljenje svijeća, polaganje cvijeća i razgovor o preminulima dio su običaja koji djeci često mogu pomoći u razumijevanju obiteljske povijesti i značenja sjećanja. Međutim, takvi trenutci mogu biti emocionalno osjetljivi te mogu otvoriti i brojna pitanja koja djeci treba znati iskomunicirati na adekvatan način primjeren dobi.

S obzirom na to da je riječ o iznimno emotivnoj i osjetljivoj temi, odraslima često nije lako razgovarati s djecom o tome te imaju puno nedoumica kako to učiniti. U Psihološkom centru Carpe Diem ističu nekoliko smjernica koje roditeljima mogu pomoći prilikom razgovora s djecom o smrti.

* Izbjagavajte laganje

Prije svega, izravno laganje djeci je nešto što bi trebalo izbjegavati. Naime, djetetu je povjerenje u roditelja iznimno bitno i narušavanje tog povjerenja do kojeg može doći kada dijete shvati da mu je roditelj lagao može imati negativne posljedice na djetetovu dobrobit, osjećaj sigurnosti, kao i na sam odnos roditelja i djeteta. Također, izrazi poput „zaspao je” ili „otputovao je” mogu kod neke mlađe djece izazvati zbunjenost i strah, primjerice od spavanja ili putovanja. Stoga je smrt potrebno objasniti jasno i smireno, uz uvažavanje djetetove razvojne faze, sposobnosti razumijevanja, kao i spremnosti da prihvati informacije.

Često želimo zaštititi dijete od tuge, straha i boli, ali djeci je najviše potrebna iskrenost, osjećaj sigurnosti i blizina odrasle osobe kojoj vjeruju.

vedrana2701/Shutterstock

* Dopustite da izraze osjećaje

Iznimno je bitno dopustiti djeci da izraze svoje osjećaje bez očekivanja da će ih izražavati na određeni način. Gubitak i sjećanje su nešto što svaka osoba, pa i dijete, proživljava na različit način. Neka djeca će svoje osjećaje intenzivnije izraziti, neka slabije. Neka će imati veću želju razgovarati o tome, neka manju. Ta razlika ne mora značiti da im je više ili manje teško. Kod djece je osobito bitno da nikada ne osjeti osudu ili negativne reakcije zbog onoga što osjeća ili zbog gubitka koji se dogodio.

- Za djecu je ključno imati pored sebe odrasle osobe koje će im biti oslonac i koji su spremni saslušati ih, razgovarati s njima i pružiti im osjećaj sigurnosti i ljubavi. Važno je da dijete zna kako smije postavljati pitanja, izraziti tugu na vlastiti način te govoriti o osobi koja je preminula, bez straha da će time uznemiriti odrasle ili učiniti nešto zbog čega treba osjećati bilo kakvu krivnju – kaže Domagoj Dalbello, voditelj Psihološkog centra.

* Pitajte i slušajte

Prilikom razgovora najbolje je postaviti otvorena pitanja te pažljivo slušati što dijete ima za reći i kako ono shvaća situaciju što može biti dobar temelj za nastavak razgovora. Osobito je bitno slušati djetetove emocije te postaviti odgovarajuća potpitanja kako bi ih dijete razjasnilo i samim time bolje proradilo osjećaje. Naravno, takav razgovor ne treba forsirati te djetetu, ukoliko mu je to potrebno, treba dati vremena i prostora da samo odluči kada je spremno nastaviti razgovor, uz poruku da se uvijek može obratiti odrasloj osobi kada osjeti potrebu te mora biti uvijek svjesno da će pritom dobiti razumijevanje i punu podršku.

Ne morate imati odgovor na svako pitanje. Sasvim je u redu reći: ‘Ne znam, ali možemo zajedno razmišljati o tome.‘

Victoriia Palii/Shutterstock

* Ne skrivajte svoje emocije

U situacijama gubitaka i sjećanja, roditelji često skrivaju vlastite emocije od djece kako bi ih zaštitili. Međutim, to ne trebaju činiti već prije svega treba naučiti djecu da je izražavanje emocija normalno i prirodno te da nije nešto čega se itko treba sramiti. Naravno, i te vlastite emocije trebaju znati djetetu objasniti na dobno primjeren način na koji ona mogu razumjeti.

* Kada potražiti stručnu pomoć

Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na djeci kod koje su emocionalne reakcije na gubitak osobito teške, dugotrajne, intenzivne ili značajno utječu na svakodnevno funkcioniranje. U takvim situacijama preporuča se potražiti podršku psihologa ili drugog stručnjaka koji može pomoći djetetu i obitelji u suočavanju s gubitkom i pronalaženju primjerenih načina podrške.

- Razgovor o smrti nije isključivo razgovor o gubitku, već i prilika da djecu učimo o suočavanju s emocijama, zatim bliskosti, obiteljskim odnosima i važnosti međusobne podrške i prisutnosti, kao i o temeljnim ljudskim vrijednostima - poručuju iz Psihološkog centra Carpe Diem.