Što mislite da bi bio ultimativni „dobar osjećaj” vašeg djeteta? Pomislit ćete da bi ono možda željelo uživati u tome da je najpopularnije u razredu. Ili da bi možda htjelo osjetiti obožavanje ili slavu? No, stvarnost je drugačija: novo istraživanje pokazuje da se djeca, iznad svega, žele osjećati sigurno. Sveučilište Kalifornije u Los Angelesu (UCLA) objavilo je godišnje „Izvješće o vrijednostima”. To je istraživanje osmišljeno kako bi pomoglo roditeljima razumjeti koje emocionalne potrebe imaju njihova djeca. Godine 2025. anketirano je 1.500 mladih ljudi iz cijelog SAD-a, u dobi od 10 do 24 godine. Sudionici su zamoljeni da ocijene važnost emocionalnih prioriteta. Sigurnost je bila na prvom mjestu, dok su popularnost, slava i bogatstvo bili nisko na popisu. Dječja želja za sigurnošću govori o činjenici da u ovim izazovnim vremenima ono što im je istinski potrebno za emocionalni opstanak daleko nadmašuje neozbiljne stvari.
Kada nemaju osjećaj sigurnosti...
Teško je odgovoriti na pitanje zašto mladi u anketi posebno žude za sigurnošću.
- Nismo tražili od mladih da navedu specifične uzroke osjećaja nesigurnosti, tako da ne možemo ukazati na jedan faktor. Uz to, mladi često izražavaju zabrinutost zbog nasilja u školama, oružanog nasilja, klimatskih promjena i nestabilnosti okoliša te ekonomske nesigurnosti, uključujući brige za svoju budućnost i financijsku stabilnost svojih obitelji – kaže Yalda T. Uhls, izvanredna profesorica na Odjelu za psihologiju UCLA-a i glavna autorica studije, ističući da te brige mogu imati trajan negativan utjecaj.
- Uzete zajedno, te brige sugeriraju da mnogi mladi ljudi doživljavaju nedostatak sigurnosti kao kronični pozadinski stres, oblikovan velikim društvenim problemima, a ne samo neposrednim, osobnim situacijama – ističe prof. Uhls.
Ako dijete ili mlada odrasla osoba osjeća da ne može ni s kim razgovarati o svojim strahovima, to ga može učiniti još nemirnijim i nesigurnijim. Kako kaže autorica studije, za mnoge mlade ljude osjećaj sigurnosti počinje spoznajom da se njihove brige čuju i poštuju.
Izolacija tijekom pandemije dodatno je otežala situaciju
- Pandemija je smanjila društveni svijet djece, smanjujući tako svakodnevne šanse da se pojave pred drugima, grade odnose s vršnjacima, toleriraju frustracije, čitaju društvene znakove i snalaze se u sukobima. A manje vježbe znači i manje samopouzdanja i pojačan osjećaj društvene ranjivosti – kaže Pamela B. Rutledge, profesorica emerita medijske psihologije na Sveučilištu Fielding Graduate.
Komunikacija je važna za osjećaj sigurnosti
Vaše dijete možda vam želi reći da se boji, bilo općenito ili u vezi s određenom situacijom. Međutim, možda dijete nije sigurno hoćete li ga slušati. Koliko ste puta bili na telefonu, kuhali večeru ili plaćali račune dok je vaše dijete pokušavalo razgovarati s vama? Ako kao roditelj imate sklonost obavljanju više zadataka istovremeno, promijenite to kad dijete pokaže želju za razgovorom.
- Kad god se vaše dijete otvori na iskren i ranjiv način, važno je prekinuti ono što radite, posvetiti mu pažnju i dati mu do znanja da cijenite njegovu otvorenost – kaže klinička psihologinja i trenerica roditeljstva Rebecca Hershberg.
Također, korisno je reći djetetu da vam se može obratiti sa svim svojim brigama.
- Roditelji bi trebali poticati svoju djecu da izraze svoje brige i strahove sigurnim odraslim osobama kojima vjeruju i starijoj djeci, poput svoje braće i sestara. To će vam omogućiti da imate više informacija i olakšati vam da im pomognete s tim strahovima i podučite ih dobrim vještinama suočavanja i navikama koje će im ostati za cijeli život – kaže psihologinja dr. sc. Heather Wittenberg, predlažući da djetetu pokažete interes za sve što vam kaže.
- Kada djeca izraze svoje strahove, odgovorite na način koji pokazuje da ih čujete. Pokažite da ih shvaćate ozbiljno i dajte im poštovanje – savjetuje dr. sc. Wittenberg.
Postavljate li prava pitanja?
Vaš prvi korak u određivanju razine sigurnosti djeteta, prema stručnjacima, jest prikupljanje činjenica o njegovu životu.
- Budite znatiželjni. Kao roditelji, skloni smo popravljanju i uvjeravanju, ali ako prebrzo odemo u tom smjeru, mogli bismo propustiti ključne informacije. Što uzrokuje da se vaše dijete osjeća nesigurno? Je li čulo nešto u školi? Nakon što dobijete informacije, važno ih je potvrditi. Možete reći „Potpuno razumijem zašto se osjećaš nesigurno i vidim da je to za tebe jako teško.” A potom ponudite rješenja. Ako su strahovi vašeg djeteta utemeljeni na stvarnosti, primjerice ako ga nasilnik uznemirava u razredu, dajte mu konkretno objašnjenje što ćete učiniti kako biste to spriječili ili ograničili opasnost. Možete reći nešto poput „Razgovarat ću s tvojim učiteljem i nastaviti provjeravati dok se ne osjetiš opet sigurno.” Završite razgovor tako što ćete dijete naučiti da se osjeća sigurno u trenutku. Možete ga zamoliti da se prvo usredotoči na osjećaj da su mu noge na tlu. Zatim ga zamolite da se usredotoči na svoja osjetila: što vidi, čuje, miriše, dodiruje ili kuša. To će mu pomoći da mu misli prestanu juriti. Vaše dijete može koristiti ovaj alat za „uzemljenje” kad god mu je potrebno osjetiti mir – savjetuje Wittenberg.
Ono što stalno treba primjenjivati
Da bi se vaše dijete osjećalo sigurno, morate ostati angažirani i proaktivni. Dr. Rutledge nudi sljedeće strategije koje možete koristiti:
- Izbjegavajte krajnosti
Ne želite umanjivati strahove djeteta, ali niti ih preuveličavati. Reći „Dobro si” ili „To je zastrašujuće” može povećati njihovu nesigurnost. Umjesto toga, pitajte dijete „Što te navelo na takav osjećaj?” ili priznajte njegove osjećaje rečenicom poput „Vidim zašto to može biti zastrašujuće za tebe”.
- Naučite dijete samopotvrđivanju
Neka vaše dijete vježba govoriti naglas „Ja sam ljubazan/ljubazna, sposoban/sposobna sam, ne zaslužujem da se prema meni loše postupa” ili „Ono što netko drugi kaže ili učini ne određuje tko sam”.
- Pomozite mu da se oslobodi strahova koji su izvan njegove kontrole
Za egzistencijalne strahove, poput klimatskih promjena ili političke nestabilnosti, pomozite djeci da razlikuju ono na što mogu utjecati od onoga na što ne mogu. Naučite dijete da se takve brige mogu usmjeriti u djelovanje, poput pomaganja drugima ili angažiranja u raznim skupinama i udrugama.
- Osmislite plan
Za situacije koje bi mogle predstavljati stvarnu fizičku opasnost, ključno je podučiti dijete važnim radnjama, poput toga kako da napusti neku situaciju ili gdje da potraži pomoć. Naučite dijete da bude svjesno situacije i da vjeruje svojim instinktima kad mu se čini da nešto nije u redu. Iznad svega, dajte svom djetetu do znanja da ste uvijek tu za njega.
- Djeca se brže oporavljaju kad znaju da im odrasla osoba čuva leđa. Kad kažete „Zajedno ćemo ovo riješiti”, prenosite poruku da ima podršku – ističe dr. Rutledge.
Znakovi da se vaše dijete ne osjeća sigurno
UNICEF navodi sljedeća ponašanja na koja treba obratiti pozornost kao na pokazatelje da vaše dijete reagira na stres:
Dob od 0 do 3 godine
- prianjanje, neodvajanje od vas
- vraćanje ponašanju koje su prerasli
- novi obrasci spavanja i prehrane
- razdražljivost
- hiperaktivnost
- povećani strahovi
- povećani zahtjevi
- prekomjerno plakanje
Dob od 4 do 6 godina
- prianjanje, neodvajanje od vas
- vraćanje ponašanju koje su prerasli
- novi obrasci spavanja i prehrane
- razdražljivost
- smanjena koncentracija
- hiperaktivnost ili smanjena aktivnost
- gubitak interesa za igru
- ponašanje kao „mini odrasla osoba”
- izbjegavanje razgovora
- tjeskobnost i zabrinutost
Dob od 7 do 12 godina
- povlačenje u sebe
- zabrinutost za druge ljude
- novi obrasci spavanja i prehrane
- pojačana uplašenost
- razdražljivost
- često agresivno ponašanje
- nemir
- problemi s pamćenjem i koncentracijom
- zamišljena bolest ili fizički simptomi
- ponavljajuće rečenice
- krivnja ili samooptuživanje
Dob od 13 do 17 godina
- osjećaj intenzivne tuge
- pretjerana briga za druge ljude
- osjećaj krivnje i srama
- prkošenje autoritetu
- rizično ponašanje
- agresija
- autodestruktivno ponašanje
- osjećaj beznađa
Prema stručnjacima, stalno iskazivanje straha i brige može ukazivati na anksioznost i depresiju. Vaše dijete može imati i poteškoća sa spavanjem ili imati glavobolje ili bolove u trbuhu te bi ga trebao pregledati liječnik. Ako vaše dijete internalizira svoje strahove, možda nećete shvatiti da je anksiozno ili depresivno, a to je još jedan razlog više zašto je važno pokušati razumjeti njegove osjećaje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....