Autoironija ili sposobnost smijanja na račun vlastitih nesavršenosti je umijeće koje vam može promijeniti život nabolje. Nije tu riječ samo o tome da se ne shvaćate previše ozbiljno niti o čistom humoru: autoironija je sposobnost ublažavanja vlastitih mana i njihova pretvaranja u snagu. Ona djeluje kao „emocionalni tampon”: smanjuje anksioznost, stvara empatiju i čini vas mentalno fleksibilnijima. Ali, kao i svaki psihološki alat, može postati mač s dvije oštrice ako se koristi za potkopavanje sebe ili skrivanje krhkosti.
- Autoironija je dragocjen emocionalni resurs koji ima svoje prednosti i rizike i koji možemo njegovati u svakodnevnom životu – ističe Lara Pelagotti, psihologinja i psihoterapeutkinja specijalizirana za kliničku psihologiju i edukaciju.
Dijeljenje vlastitih nesavršenosti
- Autoironija je intimnija od ironije. Dok ironija označava smijanje stvarima u svijetu oko sebe, autoironija pokazuje naša ograničenja i omogućuje nam da se smijemo njima. To nije samo šala o sebi, već i dijeljenje onoga što nas čini nesavršenima - pojašnjava dr. Pelagotti, ističući da je autoironija izvrstan alat za unutarnju snagu. Oni koji su skloniji samokritici imaju stabilno samopoštovanje i mogu se smijati vlastitim manama a da se ne raspadnu.
- Autoironija smanjuje anksioznost, stvara povezanost s drugima, pa čak može biti i iscjeljujuća. U terapiji to smatram znakom iscjeljenja - kaže psihologinja.
Rađamo li se samokritični?
Iako neki imaju prirodnu predispoziciju za samokritičnost, ona se može i njegovati. To nije vještina koja se razvija u prvim godinama života, ali se razvija kako odrastamo.
- Mnogo toga ovisi i o okolini. Život u obiteljima ili društvenim kontekstima koji umanjuju dramu pomaže. Ako roditelji pokazuju autoironiju, njihova djeca uče bolje se nositi s pogreškama i manama. To je oblik otpornosti koji se prenosi primjerom - objašnjava dr. Pelagotti, napominjući da postoje i psihološke vježbe koje pomažu staviti misli u perspektivu i olakšati ih, potičući autoironiju.
Tanka granica samoponižavanja
Možda bismo se mogli zapitati jesu li današnje generacije manje sklone autoironiji, no psihologinja ističe da to nije toliko stvar generacije koliko različitih pristupa.
- Autoironija je danas prilično raširena na društvenim mrežama. No, iako je raširena, manje je intimna i ponekad riskira da se pretvori u samoponižavanje s ciljem dobivanja odobravanja – kaže dr. Pelagotti, ističući da je važno prepoznati granicu između autoironije i samoponižavanja.
- Zdrava autoironija podiže raspoloženje i stvara nove povezanosti, dok negativna autoironija obezvređuje i postaje stalna. Ako se stalno rugate sami sebi, a da se ne cijenite, to više nije resurs, to je samosabotaža – upozorava psihologinja.
Mnoge koristi
Prava, zdrava autoironija korisna je u mnogim kontekstima. U vezama ublažava napetost, na poslu vas čini ljudskijima, učvršćuje prijateljstva i utire put novima.
- No, potrebna je emocionalna inteligencija jer nisu sve situacije ili ljudi spremni shvatiti je i prihvatiti. U nekim slučajevima može se činiti površnom, a može nositi i određene rizike ako postane maska za skrivanje problema ili način izbjegavanja suočavanja s njima. Ili pak ako se krivo protumači jer ponekad je ljudi zamijene za slabost – kaže dr. Pelagotti.
Razlike među kulturama
Zanimljivo je da u vezi s autoironijom postoje i kulturne razlike.
- Mediteranske kulture sklonije su autoironiji, dok u Aziji prevladava ozbiljnost. U Velikoj Britaniji to je suptilnije i sarkastičnije. Općenito, treba imati na umu da ono što je smiješno u jednoj zemlji možda neće biti shvaćeno u drugoj – kaže dr. Pelagotti, koja svima koji bi željeli razviti sposobnost autoironije savjetuje da nauče staviti svoje misli u perspektivu jer nije sve što mislimo istina.
- Pričanje svojih strahova ili mana kao da su zabavne priče pomoći će vam da se distancirate i smanjite anksioznost. I što je najvažnije, vježbajte svoju autoironiju s ljudima kojima vjerujete. Smijati se sebi s ljudima za koje ste sigurni da ste im prirasli srcu najbolji je način da to učinite s lakoćom i opuštenošću – poručuje psihologinja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....