Zašto uvijek privlačimo iste tipove ljudi - kako izaći iz začaranog kruga?

Ponekad se u životu možemo naći u odnosima koji, unatoč različitim okolnostima i partnerima, imaju vrlo sličnu emocionalnu dinamiku. Partner je drugačija osoba, ali ponovno se pojavljuju emocionalna nedostupnost, nesigurnost, potreba za dokazivanjem, pretjerano prilagođavanje ili teškoće u postavljanju granica. Takvo ponavljanje najčešće nije svjesna odluka. Na naše partnerske izbore utječu ranija iskustva, način na koji smo naučili doživljavati bliskost, vlastite emocionalne potrebe i uvjerenja o tome što ljubav i odnos trebaju biti.

Kako nastaju emocionalni obrasci?

Način na koji doživljavamo sebe i druge počinje se oblikovati vrlo rano. Dijete koje odrasta u emocionalno dostupnom i sigurnom okruženju uči da su njegove potrebe važne i da je moguće biti blizak drugoj osobi bez gubitka vlastite autonomije. S druge strane, ako su emocionalne potrebe često bile zanemarene, ako je bilo mnogo kritike, hladnoće, nepredvidivosti ili potrebe za stalnim prilagođavanjem, osoba može razviti uvjerenje da ljubav treba zaslužiti. Takva uvjerenja kasnije mogu postati dio načina na koji doživljavamo partnerske odnose. Osoba može biti sklona pretjeranom ugađanju, izbjegavanju konflikta ili stalnom traženju potvrde da je voljena. Pritom vlastite potrebe mogu postati manje važne od partnerovih.

Zašto nam je poznato ponekad privlačno?

Jedan od razloga zbog kojih se određeni obrasci ponavljaju jest činjenica da nam poznata emocionalna dinamika može biti predvidljivija od one koju još nismo iskusili. Ako je osoba tijekom odrastanja iskustvo bliskosti povezivala s nepredvidivošću, emocionalnom distancom ili potrebom za stalnim dokazivanjem, takva dinamika u odrasloj dobi može djelovati poznato, iako nije nužno zdrava. To ne znači da osoba svjesno traži patnju ili emocionalno nedostupnog partnera. Naprotiv, često iskreno želi stabilan odnos. Međutim, stabilnost može djelovati neobično ako osoba nije imala dovoljno iskustva sa sigurnom i zdravom bliskošću. Zbog toga snažnu privlačnost ne treba automatski poistovjećivati s emocionalnom kompatibilnošću. Intenzitet osjećaja nije uvijek pokazatelj kvalitete odnosa.

Potisnute emocije i unutarnji obrasci

Tijekom života neke emocije učimo potiskivati jer smo ih doživjeli kao neprihvatljive, opasne ili nepoželjne. Netko može teško izražavati ljutnju, potrebu za bliskošću, tugu ili ranjivost. Nepriznate i neprerađene emocije mogu utjecati na način na koji doživljavamo sebe, druge i emocionalne situacije. Osoba koja teško prepoznaje vlastitu ljutnju može dugo tolerirati ponašanja koja joj smetaju, a zatim reagirati vrlo intenzivno kada se granice konačno prijeđu.

Slično tome, osoba koja teško prepoznaje vlastite potrebe može se neprestano prilagođavati partneru, a istovremeno osjećati nezadovoljstvo, frustraciju i emocionalnu prazninu. Zbog toga je važno razvijati sposobnost prepoznavanja i prihvaćanja vlastitih emocija, umjesto da ih automatski potiskujemo.

Projekcija i idealizacija partnera

U partnerskim odnosima ne vidimo uvijek drugu osobu potpuno objektivno. Našu percepciju mogu oblikovati očekivanja, prethodna iskustva, želje i strahovi. Posebno na početku odnosa možemo idealizirati partnera. Određenim osobinama pridajemo veće značenje, dok znakove koji nam ne odgovaraju zanemarujemo ili opravdavamo. Tada se možemo vezati ne samo za osobu kakva ona jest, nego i za sliku onoga što mislimo da bi mogla postati. Nadamo se promjeni, vjerujemo da će se partner s vremenom otvoriti ili da će naš trud konačno dovesti do odnosa kakav želimo. Problem nastaje kada stvarnost dugo ignoriramo zbog vlastitih očekivanja. Zdrav odnos zahtijeva sposobnost da drugu osobu vidimo realno - s njezinim kvalitetama, ograničenjima, odgovornostima i načinom na koji se stvarno ponaša prema nama.

Kada se aktiviraju stara iskustva

Neka ponašanja u sadašnjem odnosu mogu aktivirati snažne emocionalne reakcije koje nisu povezane samo s trenutnom situacijom. Emocionalna distanca partnera može probuditi strah od napuštanja. Kritika može pokrenuti osjećaj manje vrijednosti. Šutnja nakon konflikta može izazvati snažnu nesigurnost. U takvim trenucima reakcija može biti intenzivnija nego što bi sama trenutna situacija zahtijevala. Sadašnje iskustvo može podsjetiti osobu na nešto što je već ranije doživjela, zbog čega se aktiviraju stari osjećaji i načini reagiranja. Važno je zato razlikovati ono što se događa sada od onoga što pripada prošlosti. Kada prepoznamo tu razliku, možemo početi reagirati na sadašnju situaciju, a ne samo na prethodna iskustva koja su se ponovno aktivirala.

Zašto je teško prekinuti obrazac?

Prepoznavanje obrasca ne znači automatski i njegovu promjenu. Osoba može biti svjesna da ponovno ulazi u sličan odnos, ali ipak imati velike teškoće u izlasku iz njega. Takvi obrasci povezani su s duboko usvojenim načinima razmišljanja, emocionalnim reakcijama i potrebama. Ako osoba vjeruje da mora biti savršena kako bi bila voljena, može dugo pokušavati zadovoljiti partnera. Ako se boji napuštanja, može tolerirati ponašanja koja joj štete samo kako ne bi ostala sama. Ako je navikla potiskivati vlastite potrebe, možda ih neće ni prepoznati sve dok nezadovoljstvo ne postane izrazito. Zato promjena zahtijeva više od odluke da ćemo sljedeći put izabrati „drugačiju osobu“. Potrebno je razumjeti vlastiti obrazac i ono što ga održava.

Razumijevanje sebe kao put prema promjeni

Rad na sebi može pomoći osobi da bolje razumije svoje emocionalne reakcije, iskustva koja su oblikovala njezin odnos prema bliskosti i obrasce koji se ponavljaju u partnerskim odnosima. Kroz takav rad moguće je razvijati veću emocionalnu svjesnost, bolje prepoznavati vlastite potrebe i granice te razlikovati zdravu bliskost od odnosa koji se temelje na strahu, kontroli ili stalnom dokazivanju. Važan dio promjene jest i razvijanje drugačijeg odnosa prema sebi. Kada vlastitu vrijednost više ne povezujemo isključivo s tuđim prihvaćanjem, postaje lakše izraziti neslaganje, postaviti granicu, napustiti odnos koji nam šteti i prepoznati što nam je zaista potrebno. Unutarnji terapeutski rad pritom nije traženje krivca u prošlosti. Njegov je cilj razumjeti kako su određeni obrasci nastali, kako danas utječu na naše izbore i kako možemo razviti drugačije načine reagiranja.

Prekidanje začaranog kruga

Pitanje „Zašto uvijek privlačim iste ljude?“ može biti početak važnog unutarnjeg istraživanja. Međutim, često nije riječ o tome da određene ljude jednostavno „privlačimo“, nego o tome da nesvjesno sudjelujemo u izborima i relacijskim obrascima koji su nam poznati. Kada počnemo primjećivati što nas privlači, što toleriramo i na koji način reagiramo kada se osjećamo ugroženo ili odbačeno, otvaramo prostor za drugačije izbore.

Promjena ne znači da ćemo odjednom prestati imati stare emocionalne reakcije. Ona znači da ćemo ih sve ranije prepoznavati i da više nećemo morati postupati prema njima automatski. U zdravom partnerskom odnosu vlastita vrijednost ne ovisi o tome koliko smo sposobni zadovoljiti partnerova očekivanja. Postoji prostor za bliskost, ali i za individualnost, izražavanje potreba, postavljanje granica i otvorenu komunikaciju.

Ono što smo naučili kroz ranija iskustva može snažno utjecati na naše odnose, ali ne mora određivati njihovu budućnost. Kada razvijamo veću svijest o vlastitim obrascima, stvaramo mogućnost da prestanemo automatski ponavljati ono što nas povređuje i počnemo donositi drugačije, svjesnije izbore u odnosima.

Mirella Rasic Paolini, hipnoterapeutkinja s licencom za djelatnosti hipnoterapije i educirana praktičarka u području mentalnog zdravlja