Ako pijete ove lijekove za želudac, provjerite vitamin B12: liječnik upozorava na moguću anemiju

Piše Goran Dorčić, dr. med. spec. nefrologije, KB Sveti Duh

Mnogi kao kroničnu terapiju uzimaju lijekove za zaštitu sluznice želuca (IPP - inhibitore protonske pumpe). No, rijetko se spominje da oni mogu sniziti razine vitamina B12 u krvi te time uzrokovati neželjene zdravstvene posljedice. Kako dolazi do toga?

Vitamin B12 je topiv u vodi, a njegovi su prehrambeni izvori perad, meso, riba i mliječni proizvodi. Budući da sadrži mineral kobalt, zove se cijanokobalamin. Potreban je za razvoj i stvaranje živčanih ovojnica te normalnu funkciju središnjeg živčanog sustava, za formiranje zdravih crvenih krvnih stanica i sintezu osnovne genetske upute za sve stanice u tijelu - DNK.

Tko je skloniji nedostatku

Nedostatak vitamina nije česta pojava, no ljudi koji se pridržavaju stroge veganske prehrane su mu skloniji jer biljna hrana ne sadrži vitamin B12. Starije osobe i one s bolestima probavnog trakta koje utječu na apsorpciju hranjivih tvari također su sklonije nedostatku. Sisavci ne sintetiziraju vitamin B12, stoga je unos prehranom jedini prirodni način da ga dobijemo. Vitamin B12 dodaje se nekim namirnicama, poput obogaćenih žitnih pahuljica. U slučaju utvrđenog nedostatka dostupno je više formulacija za njegovu nadoknadu - oralni dodatak prehrani, depo injekcije koje se primaju jednom mjesečno te u obliku spreja.

Lijekovi IPP skupine su u širokoj primjeni, a većina pacijenata uzima ih i dulje od godinu dana. Najčešće indikacije su gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) i čir na želucu, a uzimaju se i za prevenciju ulkusa izazvanih analgeticima (nesteroidnim protuupalnim analgeticima i acetilsalicilnom kiselinom). Koriste se i u kombinaciji s antibioticima za iskorjenjivanje bakterije Helicobacter pylori i za profilaksu ulkusa kod hospitaliziranih bolesnika.

Perniciozna anemija

Lijekovi IPP skupine smanjuju lučenje želučane kiseline potrebne za odvajanje vitamina B12 iz hrane te se time smanjuje koncentracija vitamina pogodnog za apsorpciju. Tako se njihovo dugotrajno uzimanje može povezati i s tzv. pernicioznom anemijom koja nastaje zbog nemogućnosti adekvatnog stvaranja crvenih krvnih zrnaca. Takva anemija ne reagira na liječenje željezom jer je problem u manjku - vitamina B12. l

Od manjka pati od tri do petnaest posto populacije i treba se liječiti

Procjenjuje se da oko tri posto odraslih osoba starijih od 50 godina ima niske serumske razine vitamina B12, prema podacima iz američkog Nacionalnog istraživanja o zdravlju i prehrani. U određenim studijama zabilježen je nedostatak ovog vitamina u 5 do 15 posto populacije.

U apsorpciji sudjeluju želudac, gušterača i tanko crijevo. Vitamin B12 unesen hranom oslobađa se u gornjem probavnom traktu uz pomoć želučane kiseline i enzima pepsina, a potom se veže uz protein kojeg ima u slini i želučanim tekućinama. U dvanaesniku enzimi gušterače oslobađaju vitamin B12 što omogućuje njegovo apsorbiranje u tankom crijevu.

Ako dugo uzimate lijekove koji smanjuju lučenje želučane kiseline, zamolite svog liječnika da vas pošalje na provjeru razine vitamina B12. Tako ćete spriječiti neželjene nuspojave lijekova, a ako je potrebno, liječnik će vam uvesti nadoknadu vitamina formulacijom koja vam najviše odgovara.

Stručnjaci pišu za vas

U svakodnevnoj kliničkoj praksi liječnici svjedoče rastućem broju kroničnih nezaraznih, autoimunih te malignih bolesti koje velikim dijelom nastaju, razvijaju se i kompliciraju uslijed nutritivnih deficita. Nutritivni deficiti razvijaju se kroz duži period, nerijetko u ranim stadijima ne daju jasne simptome niti dovode do akutnih životno ugrožavajućih stanja, ali, tako prikriveni, polako dovode do mnogih metaboličkih, imunoloških i endokrinoloških poremećaja, narušavanja funkcije organskih sustava, razvoja bolesti i ubrzanog starenja.

Potreba za edukacijom o najnovijim znanjima s područja nutricionizma, o indikacijama i načinima primjene suplemenata i dodataka prehrani, o preventivnoj i terapijskoj medicini, o pravilnom odabiru ključnih nutrijenata u određenim fazama života, stanjima, bolestima i procesima liječenja, te potreba za osnaživanjem suradnje među specijalistima i subspecijalistima različitih područja medicine rezultirala je osnivanjem Hrvatskog društva za suplementaciju u medicini.