Mama, počele su rasti naše zvjezdice!
Taj me poziv svake godine jednako razveseli. Iz vrta prema našoj kamenoj kućici stižu moje djevojčice s košaricama punim zelenih, mesnatih grančica. Za njih su to zvjezdice. Za mene je to tušt (Portulaca oleracea) – biljka koju mnogi ne bi ni primijetili, a kamoli pozvali za stol.
Tušt raste uz samu zemlju, poput malog zelenog tepiha. Njegove nježne crvenkaste stabljike nose sitne, mesnate listiće koji u sebi čuvaju vlagu i pomažu mu izdržati snažno ljetno sunce. Voli toplinu i suha mjesta, pa ga često susrećemo uz vrtne staze, između kamenih ploča, na rubovima povrtnjaka i uz stare zidove. Pojavljuje se tijekom toplijih mjeseci, od ljeta pa sve do jeseni, dok mu vremenski uvjeti dopuštaju. Zato ga i u listopadu još možemo pronaći mladog i sočnog, osobito nakon toplih dana.
Zgušnjava jela
Tušt je jedna od biljaka koje su se nekada podrazumijevale na seoskom stolu. Nije se uzgajao zbog ljepote niti mu je trebalo posebno mjesto u vrtu. Brao se ondje gdje je sam niknuo, dodavao salatama, juhama i varivima, a mlade grančice jedu se i sirove. U nekim se krajevima čuvao i za zimu, ukiseljen poput drugog samoniklog povrća. Njegov blago kiselkast, osvježavajući okus lijepo se slaže s rajčicom, maslinovim uljem, češnjakom i sirom – jednostavnim namirnicama kakve su nekada činile osnovu ljetnog obroka.
Zanimljivo je da tušt kuhanjem dobiva još jednu korisnu osobinu. Njegovi listovi i stabljike sadrže sluzave tvari koje pri kuhanju daju jelu određenu punoću i gustoću. Zato se tradicionalno dodavao juhama i varivima upravo kako bi ih zgusnuo, bez brašna ili drugih dodataka.
Pun antioksidansa
No, tušt nije bio cijenjen samo u kuhinji. U narodnoj se medicini tradicionalno koristio na različite načine – svjež, kao čaj ili za vanjsku primjenu. Pripisivala su mu se svojstva koja su se koristila za umirivanje tegoba probavnog sustava, a svježi listovi služili su i kao jednostavan kućni pripravak za kožu. Danas na takvu tradicionalnu uporabu gledamo s više opreza, ali zanimljivo je koliko se iskustvo naših predaka često poklapa s onim što suvremena analiza biljke otkriva o njezinu sastavu.
Tušt je među rijetkim kopnenim biljkama koje prirodno sadrže omega-3 masne kiseline, a uz njih i vitamin C, beta-karoten, vitamin E te minerale poput magnezija, kalija i željeza. Sadrži i biljne spojeve antioksidativnog djelovanja. Upravo zato njegovu vrijednost možda najbolje možemo sačuvati vrlo jednostavno – ne komplicirajući. Ubrati ga dok je mlad, oprati i pojesti svježeg, uz ono što već imamo u vrtu.
Volim biljke koje ne traže mnogo. Tušt nije stigao iz dalekih krajeva niti traži posebno mjesto u vrtu. Sam je pronašao svoj put do naših kamenih zakutaka i stolova. Možda su naše bake znale ono što mi danas ponovno otkrivamo – da se dobro jelo ne mora uvijek roditi u urednom redu gredica. Ponekad nikne samo od sebe, tik uz ono što smo posadili.
Kao i svaku samoniklu biljku, i tušt treba upoznati s poštovanjem. Osobe sklone oksalatnim bubrežnim kamencima trebaju biti umjerene u njegovoj konzumaciji, a kod branja je važno birati čista mjesta, udaljena od prometnica i površina tretiranih kemikalijama.
Salata od tušta i vrtnog povrća
Za salatu svježi tušt pomiješajte s rajčicama, krastavcem, feta sirom i nekoliko maslina. Dodajte maslinovo ulje, malo limunova soka, soli i papra. Jednostavno jelo koje u sebi nosi sunce, vrt i onu malu radost koju osjećamo kada uberemo nešto što nismo posadili, a ipak nam je priroda sačuvala za naš stol.
Do našeg idućeg biljnog susreta,
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....