Hoćemo li uskoro moći birati kakav ćemo vid imati? Oftalmologinja Pupić-Bakrač otkriva što donosi budućnost kirurgije oka

Operacija sive mrene odavno više nije samo uklanjanje zamućene leće. Danas se prije zahvata razgovara o tome vozi li pacijent noću, provodi li dane pred računalom ili mu je najvažnije čitati bez naočala, a nove intraokularne leće omogućuju da se vid u određenoj mjeri „projektira“ prema njegovim potrebama. Istodobno stižu kirurgija s manje postoperativnih kapi, farmakološko liječenje prezbiopije i umjetna inteligencija koja već pomaže u planiranju zahvata. No, koliko smo zapravo blizu umjetnoj leći koja bi se ponašala poput mladog ljudskog oka?

O tome smo razgovarali s dr. sc. Anom Pupić-Bakrač, dr. med., specijalisticom oftalmologije s posebnim fokusom na kirurgiju katarakte te okulofacijalnu i okuloplastičnu kirurgiju. Usavršavala se na praktičnim edukacijama u SAD-u, Velikoj Britaniji, Egiptu, Španjolskoj, Bugarskoj i Sloveniji, objavila je niz znanstvenih radova u međunarodnim časopisima te djeluje kao predavačica i recenzentica stručnih publikacija. Suosnivačica je zagrebačke Poliklinike Cosmo Chirurgia, gdje je nedavno otvorena i nova oftalmološka ambulanta, a posebno područje njezina interesa predstavlja suradnja oftalmologije i maksilofacijalne kirurgije.

Je li katarakta još uvijek samo operacija zamućene leće ili danas zapravo govorimo o svojevrsnoj personalizaciji vida?

Operacija katarakte danas je puno više od samog uklanjanja zamućene leće. Prvi cilj, naravno, uvijek ostaje ukloniti mrenu i omogućiti pacijentu kvalitetan vid, ali danas možemo puno preciznije planirati kakav će taj vid biti nakon operacije.

Prije zahvata detaljno mjerimo oko, analiziramo rožnicu, astigmatizam i druge strukture oka te razgovaramo s pacijentom o njegovim potrebama. Nekome je najvažniji kvalitetan vid na daljinu i noćna vožnja, nekome rad na računalu, a netko želi čitati bez naočala. Izborom vrste intraokularne leće, ciljane refrakcije i korekcijom astigmatizma možemo napraviti svojevrstan individualni plan vida, naravno unutar onoga što nam anatomija i zdravstveno stanje oka dopuštaju.

Ne očekujem zato da će kapi jednostavno zamijeniti naočale ili kirurgiju

DARKO TOMAS CROPIX

Sve se više govori o „dropless“ kirurgiji katarakte, operaciji nakon koje pacijent ne mora koristiti klasične postoperativne kapi. Je li to budućnost ili još uvijek nije za svakoga?

„Dropless“ kirurgija zanimljiv je smjer razvoja. Ideja je primijeniti lijek tijekom ili neposredno nakon operacije, primjerice u obliku depo-preparata, kako bi se smanjila potreba za postoperativnim ukapavanjem. To bi moglo biti posebno korisno starijim pacijentima i ljudima koji žive sami i teško si sami ukapavaju terapiju. U praksi nam se događa da pacijenti zaborave koristiti kapi, a postoperativna briga vrlo je važan dio cijelog liječenja.

Ipak, još ne možemo reći da klasične postoperativne kapi više nisu potrebne. Za standardnu protuupalnu terapiju kapima postoji dobra dokazana podloga, a iako su dosadašnji rezultati „dropless“ pristupa ohrabrujući, još nije dovoljno jasno može li pružiti jednaku sigurnost i učinkovitost u kontroli postoperativne upale i prevenciji cistoidnog makularnog edema kod svih skupina pacijenata. Zato je zasad realnije govoriti o smanjenju broja kapi i individualizaciji postoperativne terapije nego o potpunom ukidanju kapi za svakoga.

Hoće li pacijenti uskoro moći birati leću gotovo kao što danas biraju naočale - prema tome žele li savršen vid na daljinu, za računalo ili mobitel?

Intraokularnu leću već danas možemo birati prema potrebama pacijenta, ali ne možemo je birati baš poput naočala iz kataloga. Prije svega, moramo procijeniti anatomiju i zdravlje oka, rožnicu, makulu i druge strukture te tek onda uzeti u obzir vidne potrebe i životni stil pacijenta.

Danas postoje standardne i poboljšane monofokalne leće, EDOF te multifokalne odnosno trifokalne leće. EDOF leće proširuju dubinu fokusa i omogućuju kontinuiraniji raspon dobrog vida od daljine prema srednjoj udaljenosti, dok multifokalne i trifokalne mogu omogućiti veći stupanj neovisnosti o naočalama na različitim udaljenostima. Ali svaka od njih ima svoje prednosti i ograničenja i nije svaka leća dobar izbor za svako oko.

Prezbiopija je desetljećima značila: „Trebaju vam naočale za čitanje.“ Hoćemo li je u budućnosti liječiti kapima umjesto naočalama ili operacijom?

Farmakološko liječenje prezbiopije već postoji. Postoje određene kapi koje mogu privremeno poboljšati vid na blizinu, najčešće tako što povećavaju dubinu fokusa.

Međutim, važno je razumjeti da te kapi ne mogu „pomladiti“ prirodnu leću niti joj vratiti izgubljenu fiziološku akomodaciju. Učinak je privremen, terapija nije prikladna za svakoga, a kod određenih pacijenata mogu postojati i nuspojave ili ograničenja. Ne očekujem zato da će kapi jednostavno zamijeniti naočale ili kirurgiju. Vjerojatnije je da ćemo u budućnosti imati sve više mogućnosti - naočale, kontaktne leće, farmakološke i kirurške opcije – a izbor će ovisiti o dobi, stanju oka i potrebama konkretnog pacijenta.

Umjetna inteligencija vjerojatno će imati sve veću ulogu u analizi dijagnostičkih podataka, planiranju zahvata i izračunu leća,

DARKO TOMAS CROPIX

Koliko je danas teško reći pacijentu: „Ova leća je najbolja za vas“, a koliko je izbor zapravo kompromis između kvalitete vida i slobode od naočala?

Upravo je riječ o kompromisu. Današnje EDOF i multifokalne leće mogu omogućiti vrlo širok raspon funkcionalnog vida, ali još nemamo umjetnu leću koja u potpunosti oponaša mladu prirodnu leću i njezinu sposobnost akomodacije, odnosno prirodnog mijenjanja fokusa s daljine na blizinu.

Kod postojećih leća uvijek postoji određeni odnos između raspona vida, kvalitete slike, kontrastne osjetljivosti i mogućih optičkih fenomena poput haloa i blještanja. Zato nije najvažnije koja je leća najnovija, nego koja najbolje odgovara konkretnom oku, životnom stilu i očekivanjima pacijenta.

Primjerice, kod osobe koja mnogo vozi noću posebno ćemo paziti na svjetlosne fenomene. Nekome tko cijeli dan radi za računalom važna je srednja udaljenost, dok je nekome drugome prioritet vid na blizinu. Ne postoji jedna najbolja leća za sve.

Umjetna inteligencija ulazi u gotovo svaki dio medicine. Može li AI jednog dana bolje od liječnika predvidjeti koji će pacijent biti zadovoljan određenom lećom ili rezultatom operacije?

Umjetna inteligencija već se koristi u pojedinim područjima oftalmologije, među ostalim u analizi podataka i izračunu jakosti intraokularnih leća.

Posebno bi zanimljivo bilo kada bismo mogli povezati sva objektivna mjerenja koja radimo prije operacije s velikim brojem podataka o postoperativnim rezultatima. AI bi nam tada mogao dodatno pomoći u predviđanju ishoda i odabiru leće za pojedinog pacijenta. Ali zadovoljstvo pacijenta ne možemo matematički izračunati. Na njega utječe mnogo faktora. Umjetna inteligencija može postati iznimno vrijedan alat koji će liječniku pomoći pri donošenju odluke, ali ne može zamijeniti liječnika i razgovor s pacijentom.

Kod okuloplastike, gdje završava medicina, a počinje estetika? Može li se postići rezultat koji izgleda prirodno, a da nitko ne primijeti da je pacijent imao operaciju?

U okuloplastici se medicina i estetika vrlo često preklapaju. Spuštena vjeđa, odnosno ptoza, višak kože ili promijenjen položaj vjeđa mogu utjecati na vidno polje, zatvaranje oka, suzni film i zaštitu površine oka. Istodobno, sve te promjene utječu i na izgled cijelog lica.

Zato dobar rezultat nije samo estetski lijep rezultat. Vjeđa mora pravilno funkcionirati, oko se mora dobro zatvarati, a rezultat treba izgledati prirodno i biti skladan s ostatkom lica. Cilj nije stvoriti „operiran“ izgled, nego postići prirodan rezultat uz očuvanje funkcije oka i vjeđa.

Što je danas najveći mit o okuloplastičnim zahvatima koji biste voljeli jednom zauvijek razbiti?

Jedan od najvećih mitova jest da blefaroplastika znači samo odrezati višak kože na vjeđama. Prije zahvata potrebno je procijeniti puno više: položaj obrva, količinu kože i masnog tkiva, funkciju mišića koji podiže vjeđu, položaj ruba vjeđe, odnos prema zjenici, stanje suznog filma i površine oka. Pacijent ponekad vidi samo višak kože, a zapravo može postojati spuštena obrva ili prava ptoza vjeđe. U tom slučaju samo uklanjanje kože neće riješiti problem.

S druge strane, pretjerano uklanjanje tkiva može narušiti i izgled i funkciju vjeđe te izazvati komplikacije. Dobra okuloplastična operacija zato ne znači ukloniti što više, nego napraviti upravo onoliko koliko je potrebno uz maksimalno očuvanje normalne anatomije i funkcije vjeđa.

U kojem će se smjeru ovo područje medicine razvijati kroz sljedećih pet do deset godina? Čekaju li nas regeneracija leće, novi materijali, lijekovi, robotika, AI ili potpuno novi načini liječenja?

U kirurgiji katarakte sigurno možemo očekivati nove vrste intraokularnih leća i još naprednije optičke dizajne. Jedan od najvećih ciljeva ostaje razviti umjetnu leću koja bi što vjernije oponašala prirodnu akomodaciju mladog oka – sposobnost da prirodno mijenja fokus s daljine na blizinu. To današnje EDOF i multifokalne leće još ne mogu postići.

Umjetna inteligencija vjerojatno će imati sve veću ulogu u analizi dijagnostičkih podataka, planiranju zahvata i izračunu leća, a razvijaju se i novi načini primjene lijekova koji bi mogli pojednostavniti postoperativno liječenje.

Mislim da će najveći napredak ipak biti u personalizaciji. Cilj više neće biti samo tehnički savršeno izvesti operaciju, nego je što preciznije prilagoditi svakom pojedinom oku, životnom stilu i potrebama pacijenta.

Što je vas osobno privuklo upravo oftalmologiji?

Oftalmologija je specijalizacija u kojoj vrlo konkretno i često vrlo brzo možete nekome promijeniti kvalitetu života. Pacijent dođe s velikim problemom i značajno narušenim vidom, operirate mu mrenu, a kada nakon zahvata pogleda oko sebe, vidite njegovu reakciju, vama je toplo oko srca.

Taj izraz na licu pacijenta kada ponovno dobro vidi - za mene je neprocjenjiv. To su zahvati kojima nekome u vrlo kratkom vremenu možete napraviti ogromnu promjenu nabolje. I upravo je to jedan od razloga zbog kojih toliko volim oftalmologiju.