Neurologinja Lovrenčić-Huzjan upozorava: I nasilni partneri povećavaju rizik za moždani udar kod žena

Rizični čimbenici za moždani udar brojni su kod oba spola te uključuju tradicionalne čimbenike i one povezane sa stilom života, a uz njih i čimbenike specifične prema spolu, kao i niz netradicionalnih i često neprepoznatih rizika. Zbog njihove međusobne isprepletenosti, ukupni rizik za moždani udar kod žena često je veći i složeniji nego kod muškaraca.

Prvog petka u veljači obilježava se Dan crvenih haljina, Nacionalni dan borbe protiv moždanog udara kod žena te se provodi nacionalna javnozdravstvena akcija čiji je cilj podizanje svijesti o moždanom udaru kod žena. Tim je povodom pokretačica akcije, prof. dr. sc. Arijana Lovrenčić-Huzjan, spec. neurologije, pročelnica Poliklinike Klinike za neurologiju KBC-a Sestara milosrdnica u Zagrebu, za naše čitateljice i čitatelje navela i objasnila rizike kojima su izložene žene, od onih dobro poznatih i zajedničkih za oba spola, kao što je primjerice visoki krvni tlak, preko promjena u menopauzi, pa do onih na koje se rijetko pomišlja, a uopće, nažalost, nisu rijetki, kao što je nasilje u vezi.

Tradicionalni čimbenici rizika

Tradicionalni čimbenici rizika za moždani udar jednaki su kod žena i muškaraca te uključuju arterijsku hipertenziju, šećernu bolest, dislipidemiju (povećane razine masnoća u krvi), pretilost, fibrilaciju atrija i druge srčane bolesti, pušenje te stariju životnu dob. Njihova učestalost raste s godinama, a u žena su osobito značajni u postmenopauzalnom razdoblju.

Utjecaj stila života

Na razvoj moždanog udara značajno utječu i čimbenici stila života, poput nedovoljne tjelesne aktivnosti, nezdrave prehrane, pušenja, prekomjerne konzumacije alkohola i kroničnog stresa. Ovi čimbenici ne samo da izravno povećavaju rizik, već i pogoršavaju kontrolu tradicionalnih rizičnih stanja, poput hipertenzije i dijabetesa.

Veći utjecaj na žene

Iako su mnogi čimbenici zajednički za oba spola, njihov učinak kod žena može biti izraženiji. Primjerice, fibrilacija atrija u starijoj dobi nosi veći rizik moždanog udara kod žena nego kod muškaraca. Također, od tradicionalnih rizika, hipertenzija i dijabetes melitus značajnije utječu na žene. U zadnje se vrijeme krhkost, koja je osobito izražena u žena, sve više prepoznaje kao rizik za nastanak moždanog udara, za pogoršavanje ishoda moždanog udara te za dodatno povećavanje rizika za nastanak novog moždanog udara.

Prof. dr. sc. Arijana Lovrenčić-Huzjan ističe da mnogi tradicionalni čimbenici rizika za moždani udar značajnije utječu na žene

JOSIP BANDIĆ/CROPIX

Netradicionalni čimbenici rizika

Među netradicionalne čimbenike rizika ubrajaju se migrena (osobito migrena s aurom), autoimune bolesti (poput sistemskog lupusa eritematosusa i reumatoidnog artritisa), maligne bolesti te poremećaji zgrušavanja krvi. Ovi čimbenici su češći kod žena i povezani su s kroničnom upalom, endotelnom (stanice koje oblažu unutarnje stijenke krvnih žila) disfunkcijom i povećanom sklonošću trombozi, čime značajno podižu rizik od moždanog udara.

Čimbenici rizika specifični za žene

Posebnu skupinu čine čimbenici vezani isključivo uz ženski spol. Trudnoća i postporođajno razdoblje povezani su s fiziološkim promjenama u zgrušavanju krvi i krvnom tlaku, što povećava rizik od moždanog udara. Stanja poput preeklampsije i eklampsije ne samo da povećavaju rizik tijekom trudnoće, već su i snažan prediktor moždanog udara kasnije u životu. Nepovoljni ishodi trudnoće, uključujući mrtvorođenje i preuranjeni porod, također su povezani s povećanim dugoročnim rizikom.

Hormonska terapija, uključujući hormonsku kontracepciju i hormonsku nadomjesnu terapiju u menopauzi, može povećati rizik, osobito ako sadrži estrogen i ako su prisutni dodatni čimbenici poput pušenja, hipertenzije, migrene s aurom ili dijabetesa. Rizik se značajno povećava s istodobnom prisutnošću više čimbenika. U zadnje se vrijeme i endometrioza sve više prepoznaje kao spolno specifični rizik za nastanak moždanog udara.

Trajanje reproduktivnog razdoblja ima važnu ulogu. Rana menopauza, bilo prirodna uslijed preuranjene disfunkcije jajnika, bilo izazvana medicinskim zahvatima poput ooforektomije (uklanjanje jajnika) ili radioterapije, povezana je s većim rizikom za moždani udar, pri čemu je rizik veći s ranijim nastupom menopauze. Menopauza je dodatno obilježena padom razine estrogena, što dovodi do ubrzanog razvoja ateroskleroze, hipertenzije i poremećaja metabolizma lipida. Vrući valovi, tzv. valunzi, osobito oni izraženi i dugotrajni, sve se češće prepoznaju kao mogući marker povećanog kardiovaskularnog rizika.

Organizatorice Dana crvenih haljina (s lijeva): Dinah Vodanović, Zdravka Poljaković Skurić, Svjetlana Šupe, Arijana Lovrenčić-Huzjan, Andreja Pasarić, Marina Roje Bedeković i Vesna Matijević

ZVONIMIR FERINA

Perimenopauza i menopauza

Perimenopauza i menopauza obilježene su pojavom vazomotornih simptoma, osobito vrućih valova, koji su jedna od glavnih karakteristika perimenopauze. Ipak, nemaju sve žene jednake simptome, niti se oni javljaju u isto vrijeme ili s istim intenzitetom. Kod nekih žena počinju vrlo rano, čak pet do deset godina prije posljednje menstruacije, ali se najčešće smiruju ili prestaju oko vremena završetka menstrualnih ciklusa. Druge žene prve vruće valove dožive tek nakon posljednje menstruacije, odnosno u razdoblju postmenopauze. Postoji i skupina žena koje nikada ne iskuse vruće valove ili imaju tek nekoliko blagih i kratkotrajnih simptoma pred sam kraj prijelaza u menopauzu. S druge strane, otprilike jedna od četiri žene srednje životne dobi pripada skupini tzv. superflasherica, kod kojih vrući valovi počinju relativno rano, nastavljaju se i nakon menopauze te mogu trajati i petnaest ili više godina.

Ranija istraživanja pokazala su povećani rizik od moždanog udara kod žena koje su koristile hormonsku nadomjesnu terapiju, pri čemu se pokazalo da su vazomotorni simptomi, osobito vrući valovi, važan modifikator tog rizika. Pojava vrućih valova imala je ključnu ulogu u odnosu između primjene hormonske terapije i kardiovaskularnih ishoda u randomiziranim istraživanjima. U velikom istraživanju koje je uključilo više od tri tisuće žena različitih rasa i etničkih skupina, praćenih dulje od deset godina, pokazalo se da su žene s dosljedno izraženim vazomotornim simptomima ili s njihovim ranim početkom imale deblji kompleks intime-medije (slojevi stijenki krvnih žila) karotidne arterije, što se smatra surogatnim markerom ateroskleroze. Vazomotorni simptomi objašnjavali su veću varijabilnost u debljini intime-medije nego bilo koji drugi standardni čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti. Rani početak vazomotornih simptoma ostao je povezan s višim srednjim i maksimalnim vrijednostima kompleksa intime-medije i nakon prilagodbe za demografske i kardiovaskularne čimbenike rizika. Učestali i dugotrajni vrući valovi bili su povezani s povećanim rizikom od smrtonosnih i nesmrtonosnih kardiovaskularnih događaja.

I loša kvaliteta sna jedan je od osnovnih simptoma menopauze, a vrući valovi imaju važnu ulogu u poremećajima spavanja kod žena srednje životne dobi. Vazomotorni simptomi, osobito oni koji se javljaju tijekom sna, povezani su s povećanim hiperintenzitetom bijele tvari mozga vidljivim na magnetskoj rezonanci, što se smatra pokazateljem vaskularnog oštećenja mozga.

Lokalna primjena estrogena nije pokazala povećan rizik od moždanog udara. Zbog toga recentne smjernice za prevenciju moždanog udara ne ograničavaju primjenu hormonske nadomjesne terapije ako je liječenje započeto prije šezdesete godine života, unutar deset godina od nastupa menopauze, te ako žena nema značajne vaskularne čimbenike rizika niti pozitivnu anamnezu karcinoma dojke. Ovisno o prisutnosti čimbenika rizika, primjena hormonske terapije procjenjuje se prema takozvanom semaforu, kojim se terapija svrstava u kategoriju nepreporučene terapije, terapije s povećanim rizikom ili terapije niskog rizika.

Trajanje reproduktivnog razdoblja ima važnu ulogu, kaže neurologinja Lovrenčić-Huzjan

ZVONIMIR FERINA

Neprepoznati i zanemareni čimbenici rizika

Posebno važnu, ali često zanemarenu skupinu čine psihosocijalni čimbenici, nasilje intimnog partnera, socioekonomska deprivacija i slaba zdravstvena pismenost. Oni djeluju dugotrajno, međusobno se pojačavaju te izravno i neizravno povećavaju rizik za moždani udar.

Kronični psihosocijalni stres, kojem su žene često izloženije zbog višestrukih životnih uloga i emocionalnih opterećenja, dovodi do trajne aktivacije stresnih hormona, što rezultira povišenim krvnim tlakom, metaboličkim poremećajima, vaskularnom upalom i povećanom sklonošću trombozi.

Nasilje intimnog partnera ima snažan učinak na zdravlje žena. Većina je ozljeda u području glave i vrata te mogu ostati neprepoznate, a najčešće su posljedica gušenja i udaraca u glavu tupim predmetom. Zbog gušenja dolazi do smanjene opskrbe mozga kisikom, kako generalizirano, tako i lokalno, te može nastati moždani udar embolijom iz oštećene stijenke krvne žile. Udarci u glavu mogu izazvati krvarenje u stijenku krvnih žila mozga. Dugoročno, nasilje je povezano s depresijom, anksioznošću, posttraumatskim stresnim poremećajem te rizičnim ponašanjima, kao i otežanim pristupom zdravstvenoj skrbi.

Socioekonomska deprivacija i slaba zdravstvena pismenost dodatno povećavaju rizik, jer ograničavaju mogućnost provođenja preventivnih mjera, pravodobnog prepoznavanja simptoma i adekvatnog liječenja kroničnih bolesti.

Zajednički učinak ovih čimbenika rezultira „nevidljivim”, ali značajnim povećanjem rizika za moždani udar kod žena te naglašava potrebu za holističkim pristupom prevenciji koji, uz medicinske mjere, uključuje i rješavanje društvenih, psiholoških i obrazovnih nejednakosti.

Zvonimir Ferina

Transrodne osobe

Transrodne i rodno raznolike osobe često nemaju jednak pristup zdravstvenoj skrbi, što se odražava i na rizik od moždanog udara. Istraživanja upućuju na to da transrodne žene koje koriste hormonsku terapiju mogu imati povećan rizik od moždanog udara, dok se takav rizik zasad nije uočio kod transrodnih muškaraca, koji su u prosjeku mlađi.

Dostupni podaci su ograničeni i ne omogućuju jasan zaključak o uzrocima tog rizika niti o mogućoj prevenciji. Zdravstvena istraživanja često ne uključuju podatke o rodnom identitetu, a većina studija obuhvaća samo osobe koje koriste hormonsku terapiju i vrlo mali broj starijih osoba. Osim bioloških čimbenika, važnu ulogu mogu imati i društveni čimbenici poput stresa i diskriminacije, zbog čega su potrebna daljnja, kvalitetnija istraživanja.