Nisu to ‘samo‘ dobacivanja: izloženost seksizmu ostavlja ožiljke na ženskom mozgu, otkriva studija

Seksizam je skup stavova, ponašanja, stereotipa ili društvenih praksi koje ljudima pripisuju različite vrijednosti, uloge ili sposobnosti na temelju njihova spola ili roda, osobito ženama. No, šale (koje uopće nisu šale), dobacivanja, uznemiravanja i očekivanja koja žene često doživljavaju kao nešto što ide ‘u rok službe‘, odnosno što im je suđeno doživljavati upravo zato što su žene, zapravo ostavljaju ožiljke na njihovim mozgovima.

Kod nejednakosti spolova žene pokazuju manju debljinu korteksa u područjima uključenima u regulaciju emocija i reakciju na stres

ANATOLIY KARLYUK/SHUTTERSTOCK

To je ‘samo šala‘? Ne, prema magnetskoj rezonanci

Međunarodna studija objavljena u znanstvenom časopisu PNAS, The Proceedings of the National Academy of Sciences, temeljena na 7876 snimki mozga prikupljenih u 29 zemalja, objašnjava povezanost između razine nejednakosti spolova i nekih strukturnih razlika u mozgu žena i muškaraca. Osobito, u nejednakijim kontekstima, žene pokazuju manju debljinu korteksa u područjima uključenima u regulaciju emocija i reakciju na stres. Međutim, tamo gdje je jednakost veća, te se razlike obično smanjuju ili nestaju. Ovo je zapanjujući rezultat na kulturnoj i emocionalnoj razini, ali ga treba pažljivo tumačiti. Studija ne pokazuje da pojedinačne epizode seksizma (jedan slučaj uznemiravanja, jedan slučaj diskriminacije na poslu, jedan ponižavajući komentar) ostavljaju izravne i vidljive promjene u mozgu, ali povezuje strukturne pokazatelje nejednakosti (kao što su Indeks rodne nejednakosti UN-a ili Globalni indeks rodnog jaza) s biološkim podacima.

Oštećenje mozga nakon dugotrajnog uznemiravanja i omalovažavanja

Ovo je drugačija razina analize, u kojoj se ne analizira pojedinačni događaj i njegove posljedice, već sustav u cjelini. I upravo ovdje znanstveni podaci postaju društveno relevantni. Ako živimo u kontekstu u kojem su mogućnosti nejednako raspoređene, gdje je pristup zaposlenju, zdravstvenoj zaštiti i moći donošenja odluka ograničen za polovicu stanovništva, tada to okruženje može generirati kronični stres. Dakle, ne epizodni stres koji utječe na „jednu osobu”, već kontinuirani, strukturni pritisak koji je predugo ostao nevidljiv. Prema istraživačkom timu, moguće je da ova vrsta produljene izloženosti utječe i na neurobiološke procese.

Utjecaj na neurobiološke procese

Do toga dolazi zato što je mozak plastičan te je stoga osjetljiv na svoju okolinu. Ako se mijenja u odnosu na društveni kontekst, onda taj kontekst nije neutralan. Nejednakosti nisu samo brojke u međunarodnim izvješćima: one se mogu prevesti u konkretne učinke na psihičko i fizičko blagostanje ljudi. Seksizam nije samo kulturno ili etičko pitanje, već može imati konkretnu, znanstvenu dimenziju, ne u smislu doslovnih ožiljaka na mozgu, već u smislu mjerljivih povezanosti između društvenog okruženja i neurološke strukture.

Ravnopravnije društvo – manji utjecaj

Konačni, i možda najvažniji, nalaz studije jest da što je društvo ravnopravnije, to se čini da je taj utjecaj manji. Iz toga slijedi da, ako kontekst doprinosi oblikovanju određenih razlika, onda pravednije politike, veći pristup resursima i smanjenje nejednakosti mogu ne samo poboljšati životne uvjete, već i smanjiti nasilje i mikroagresije koje ostavljaju trajne ožiljke.