Peckaju nas, bockaju, šušte... Mozak voli mjehuriće, evo kako ugljični dioksid iz pića aktivira naša osjetila

Šampanjac, kola, mineralna voda... pjenušava i gazirana pića (uz napomenu da mjehurići u šampanjcu nastaju fermentacijom, a ne dodavanjem plina) vjerojatno ne bi bila ni približno toliko voljena kada ne bi sadržavala mjehuriće. Štoviše, bila bi tada nešto posve drugo – sjetite se samo kole koja malo dulje stoji u čaši ili mineralne čiju ste bocu otvorili prekjučer. Njihova privlačnost leži upravo u mjehurićima ugljikova dioksida, odnosno u njegovoj sposobnosti da aktivira sva naša osjetila.

- Mjehurići privlače našu pažnju dok oživljavaju tekućinu, čineći je živom i dinamičnom, za razliku od mirnih pića. Također nam stimuliraju sluh – zvuk otvaranja boce šampanjca, šištanje otvaranja limenke, šumeći zvuk mjehurića koji se dižu u čaši. Sve to pridonosi senzornom iskustvu – rekao je neuroznanstvenik Gabriel Lepousez s Pasteurova instituta u Parizu, iz Jedinice za percepciju i pamćenje, koji se među ostalim pozabavio i time zašto ljudski mozak voli mjehuriće.

CO2 aktivira stanice koje detektiraju kiselinu na jeziku

PEOPLEIMAGES/SHUTTERSTOCK

Male eksplozije

Lepousez, naime, proučava olfaktornu senzornu percepciju i njezine zdravstvene implikacije, posebno na mentalno zdravlje i komunikaciju tijela i mozga. Iako se ne usredotočuje isključivo na CO2, priznaje njegovu ulogu kao olfaktornog podražaja. Kaže kako je CO2 jedan od mnogih senzornih podražaja, ali nije predmet specifičnog istraživanja. Ipak, neuroznanost ima što za reći o skakutavim mjehurićima.

- Oni čine više od ugodnog prizora i zvuka. Primjerice, stimuliraju naše nosove, jer svaki put kada mjehurić dođe do površine pića i pukne, njegova eksplozija pokreće širenje mikroaerosola u zrak, pa mikrokapljice mirisne tekućine lete prema našim nosnicama i deseterostruko povećavaju isparavanje mirisa u zraku. Takva prekomjerna senzorna stimulacija izravno aktivira naš mozak i udeseterostručuje osjećaj intenziteta, što se može vidjeti u funkcionalnom snimanju mozga kušača – objasnio je Lepousez i dodao da je CO2 nadražujući plin koji stimulira iste receptore kao i senf. - Zbog toga osjećamo kako nas peče.

Receptor senfa

Stimulira tako ankirin 1, receptor prolaznog receptorskog potencijala, poznat i kao receptor senfa ili wasabija, koji detektira nadražujuće spojeve i igra ulogu u boli i upali, a snažno je izražen u živčanim završecima trigeminalnog živca koji inervira usnu i nosnu šupljinu. Kada su izloženi otopini bogatoj CO2, ovi živčani završeci se aktiviraju i prenose signale boli u mozak. Taj se fenomen može proučavati in vitro korištenjem neuronskih kultura, što omogućuje preciznu kontrolu nad molekularnim interakcijama i izravno snimanje njihovih učinaka.

Mikroskopske pukotine

Mjehurići također pridonose teksturi, stvarajući pjenu koja dodaje punoću između jezika i nepca. Osim toga, CO2 aktivira stanice koje detektiraju kiselinu na jeziku.

- Je li gazirana voda kiselija ili bolje osvježava od mirne vode? Taj osjećaj nastaje zbog kemijske reakcije između CO2 i vode na površini naših okusnih pupoljaka, pri čemu se stvaraju vodikovi ioni koji izazivaju kiselkast okus. Jednostavna molekula CO2 jedinstvena je, dakle, po sposobnosti djelovanja na svih naših pet osjetila: njuh, okus, dodir, vid i sluh. Pravi je multisenzorni pojačivač – naglasio je Lepousez.

Zanimljivo je da stvaranje mjehurića u piću potiču nečistoće na površini stakla, poput prašine, mikrovlakana i mikroskopskih pukotina, koje služe kao točke nukleacije i stvaranja stupaca mjehurića. Ako biste gazirano piće natočili u savršeno čistu, glatku čašu, možda uopće ne biste mogli vidjeti mjehuriće, rekao je neuroznanstvenik.