Pitali smo dr. Anicu Badanjak kolika je mogućnost nasljeđivanja dijabetesa ako je on prisutan u obitelji

Često se može čuti da je šećerna bolest jedna od najčešćih bolesti današnjice i da će se broj oboljelih i dalje povećavati. Istovremeno se govori da je možemo spriječiti i liječiti. Zanima me kako je možemo spriječiti ako je nasljedna. Nedavno sam čula zastrašujuću rečenicu: "Svatko može oboljeti od šećerne bolesti". Moja majka ima "starački dijabetes". Jesam li i ja u opasnosti da ga dobijem?

• Slavica O., Zagorje

Odgovara dr. Anica Badanjak, internist - endokrinolog, Zagreb

Šećerna bolest je kronična (dugotrajna) bolest karakterizirana povišenim vrijednostima šećera u krvi, a razlikujemo nekoliko tipova. Tip 2 šećerne bolesti, nekad nazivan "starački dijabetes", najčešći je i od njega boluje više od 90 posto osoba s dijabetesom, a problem je neučinkovitost inzulina (hormona koji regulira šećer u krvi) zbog inzulinske rezistencije. Odavno tip 2 nije samo "starački", pojavljuje se u sve mlađih osoba, nažalost sve češće i kod djece i adolescenata. Broj oboljelih stalno se povećava, osobito u zemljama u razvoju.

Tip 1 šećerne bolesti, poznat i pod nazivom juvenilni, mladenački, javlja se u 5-10 posto oboljelih, a uzrok je potpuni nedostatak inzulina. Iako se najčešće javlja kod djece i adolescenata, može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, premda rjeđe. Broj oboljelih se povećava, ali sporije nego kod tipa 2.

Bez obzira na uzrok i tip šećerne bolesti povišen šećer u krvi može dovesti do razvoja opasnih komplikacija (bolesti srca i krvnih žila, sljepoće, zatajenja bubrega, amputacija donjih okrajina).

Iako još ne možemo izliječiti šećernu bolest, možemo dobro kontrolirati sve tipove, jer bolje razumijemo nastanak bolesti, imamo učinkovite lijekove i veliku pomoć tehnologije u primjeni lijekova i kontroli šećera u krvi.

Još uvijek ne znamo točan uzrok šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2, ali znamo čimbenike koji povećavaju rizik za njen nastanak. I za tip 1 i za tip 2 možemo reći da se radi o interakciji genetske predispozicije (sklonosti) i okolišnih čimbenika.

Tip 1 je autoimuna bolest (organizam sam uništava stanice koje luče inzulin). Postoji genetska predispozicija, ali za pokretanje nastanka potrebni su i okolišni čimbenici (virusi, hladna klima…). Utjecaj genetike je izraženiji u razvoju tipa 2 šećerne bolesti nego u tipu 1. Okolišni čimbenici koji utječu na razvoj šećerne bolesti tipa 2 odnose se na prekomjernu tjelesnu masu i pretilost, tjelesnu neaktivnost (sedentarni način života), a sve više se spominju i društvene odrednice zdravlja (siromaštvo, nezaposlenost, slabo obrazovanje, nedostupnost zdravstvene skrbi...).

Tko je sve sklon dijabetesu?

Osobe s dijabetesom se pitaju hoće li ga imati i njihova djeca, a djeca osoba s dijabetesom trebala bi biti upoznata sa svojim rizikom za nastanak ovog stanja. Važno je razmotriti koliko genetika (nepromjenjivi čimbenik) utječe na razvoj šećerne bolesti, a koliko ostali čimbenici na koje možemo utjecati. Djeca roditelja s dijabetesom tipa 1 imaju povećanu vjerojatnost razvoja dijabetesa.

• Ako majka s dijabetesom tipa 1 rodi dijete poslije 25. godine, vjerojatnost da će njezino dijete razviti dijabetes tipa 1 iznosi 1 od 100. Vjerojatnost se povećava na 1 od 25 ako je mlađa od 25 godina kada rodi dijete.
• Ako majka i otac imaju dijabetes tipa 1, vjerojatnost da će dijete razviti dijabetes tipa 1 povećava se na negdje između 1 od 10 i 1 od 4. Važno je napomenuti da se vjerojatnost udvostručuje ako su razvili dijabetes prije 11. godine.
• Ako otac ima dijabetes tipa 1, dijete ima otprilike 1 prema 17 šanse da oboli.
• Ako ga roditelji nemaju, ali ima jedan brat ili sestra, postoji oko 5 posto šanse da drugi dobije tip 1 dijabetesa.

Da genetska predispozicija ne mora uvijek biti dovoljna da netko razvije dijabetes tipa 1, potvrđuju slučajevi jednojajčanih blizanaca od kojih jedan razvije bolest, a drugi ne. To se objašnjava utjecajem okoliša. Okolišni čimbenici koji mogu doprinijeti uključuju perinatalne (razdoblje oko rođenja) čimbenike poput djetetove porođajne težine, povijesti virusnih infekcija, djetetove rane prehrane. Dijabetes tipa 1 rjeđi je kod osoba koje su majke dojile i kod onih koje su prvi put jele krutu hranu u kasnijoj dobi.

Ako dijabetes tipa 1 ima jedan jednojajčani blizanac, šanse mogu biti i do 50 posto da ga dobije i drugi.

Dijabetes tipa 2 je posljedica kombinacije genetskih i okolišnih čimbenika. Rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 veći je kod djece ako majka ima dijabetes. Ako otac ima dijabetes tipa 2, rizik je oko 30 posto. Ako oba roditelja imaju dijabetes, rizik se povećava na oko 70 posto.

U usporedbi s nekim tko nema obiteljsku predispoziciju, ljudi čija majka ili otac imaju dijabetes tipa 2 imaju otprilike 1,7 puta veću vjerojatnost da će razviti dijabetes tipa 2 tijekom života.

Oko 40 posto ljudi s dijabetesom tipa 2 ima barem jednog roditelja s tom bolešću.

Može li se spriječiti?

Važno je znati da je moguće odgoditi ili spriječiti dijabetes tipa 2 kod djece ili mladih pridržavanjem zdravog načina života, bez obzira na to što je utjecaj nasljeđa veći nego kod tipa 1.

Tvrdnja da svatko može dobiti dijabetes čini se istinitom - postoje još neki tipovi dijabetesa nastali zbog bolesti gušterače, upotrebe nekih lijekova, drugih endokrinih bolesti, nakon transplantacije organa te monogenski dijabetes, čiji su uzroci poznati.

Budući da majka boluje od šećerne bolesti tipa 2, vi imate predispoziciju za razvoj istog stanja. Rizik je veći s godinama (na što ne možete utjecati) te ako ste pretili, tjelesno neaktivni, pušite, imate loše prehrambene navike, povišen krvni tlak (čimbenici na koje možete utjecati). Zdrav način života i redovita laboratorijska provjera šećera u krvi mogu spriječiti ili bar odgoditi pojavu šećerne bolesti. Ako se bolest ipak pojavi, rano učinkovito liječenje može spriječiti razvoj opasnih dugotrajnih komplikacija.

Svoja pitanja šaljite na e-mail adresu: [email protected]. Odgovore objavljujemo u magazinu Doktor u kući, koji izlazi svaki prvi četvrtak u mjesecu te na našem portalu živim.hr.