Ohrabrujućim vijestima najavljen je ovogodišnji Dan crvenih haljina, javnozdravstvena akcija kojom se osmu godinu zaredom podiže svijest javnosti o specifičnostima, uzrocima i posljedicama moždanog udara u žena. Priopćeno je, naime, da su prema posljednjim analiziranim podacima, onima iz 2023. godine, cerebrovaskularne bolesti pale na četvrto mjesto kao uzrok svih smrti u Hrvatskoj. Još 2018. bile su na drugom mjestu, s udjelom od 11,6 posto u ukupnoj smrtnosti: među muškarcima odnijele su tada 9,9 posto, a među ženama čak 13,3 posto života. Novi podaci pokazuju da se njihov udio u ukupnoj smrtnosti spustio na 6,3 posto i niži je za oba spola, pa je kod muškaraca pao na 5,6, a kod žena na 7,1 posto smrti od svih uzroka.
Što bismo svi trebali znati o moždanom udaru, koje su specifičnosti moždanog udara kod žena i što se priprema za Dan crvenih haljina, rekla nam je prof. dr. sc. Zdravka Poljaković Skurić, spec. neurologinja, subspec. intenzivne medicine, pročelnica Zavoda za intenzivnu neurologiju i cerebrovaskularne bolesti KBC-a Zagreb, predsjednica Hrvatskog neurološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora. Naša je sugovornica i članica organizacijskog odbora ove vrijedne kampanje koja se obilježava prvog petka u veljači, a taj je dan Hrvatski sabor proglasio Nacionalnim danom borbe protiv moždanog udara u žena.
Što je zaslužno za navedene pomake?
- Do pomaka je dovela slagalica od milijun parametara. Sasvim sigurno zaslužne su metode liječenja, koje su danas vrlo uspješne, posebno kod moždanih udara koji nastaju kao posljedica začepljenja krvne žile (ishemijski), a njih je oko 80 posto, dok krvarenja u mozgu izazivaju oko 20 posto udara (hemoragijski). Metode uklanjanja krvnog ugruška, tj. njegovo rastapanje ili vađenje, davanjem lijeka (tromboliza), odnosno mehanički, danas se provode rutinski i značajno pridonose poboljšanom ishodu i smanjenoj smrtnosti nakon moždanog udara. Važne su i preventivne mjere, među kojima su javnozdravstvene akcije koje upozoravaju na čimbenike rizika za nastanak moždanog udara i potrebu njihova boljeg kontroliranja. Ponosni smo što je i Dan crvenih haljina dio tog mozaika. Kao treće, stoji činjenica da danas puno uspješnije otkrivamo uzroke nastanka moždanog udara, što definitivno utječe na prevenciju ponovljenih, težih oblika moždanog udara i na smrtnost. Zadnja je karika, koju još nismo do kraja uspješno razvili, neurorehabilitacija. Naravno, ona se provodi u Hrvatskoj i posljednjih je godina itekako napredovala što se tiče i metoda i robotike, no njezini su kapaciteti jednostavno premali za broj bolesnika.
Možemo li se pohvaliti i time da se smanjio broj moždanih udara?
- Učestalost jest malo manja. Ovisno o regiji, prosjek je bio između 110 i 150 moždanih udara na 100.000 stanovnika. Sada je malo niži, ali još je znatno lošiji od prosjeka zapadnoeuropskih zemalja koji se kreće između 70 i 80 moždanih udara na 100.000 stanovnika. Razlog za to je, rekla bih, prvenstveno prevencija. Tu imamo još jako puno posla jer kod nas svjesnost o čimbenicima rizika za moždani udar i njihovoj kontroli apsolutno nije na zadovoljavajućoj razini i to vidimo svaki dan na odjelima.
U čemu smo najslabiji?
- Na prvom je mjestu nerazumijevanje potrebe liječenja i kontrole visokog tlaka - da pitam deset ljudi, od kojih su neki i medicinske struke, treba li liječiti tlak od 140/90, mnogi bi rekli da ne bi trebalo, a nerijetko se čuje i da se takav tlak može tolerirati u starijoj dobi. Takav tlak itekako treba liječiti jer su te vrijednosti već hipertenzija. Naići ćete i na ljude koji imaju tlak 150/95 i kažu: ‘Dobro je to za moje godine‘. Ali to nije dobro ni za jedne godine, ni za dvadesete ni za sedamdesete. Nismo dovoljno svjesni i ne znamo dovoljno o tome kako visoki tlak utječe na nas. Drugi je šećer. I danas čujemo da ljudi govore: ‘Šećer mi je između sedam i osam, to je odlično za moje godine, to je taj ‘starački‘ šećer‘. Treba shvatiti da ne postoji ni starački ni mladenački šećer - povišeni šećer u krvi je povišeni šećer u krvi. Još će više naštetiti starijim krvnim žilama nego mlađim. Nadalje, gotovo nitko i ne zna kakve vrijednosti masnoća ima, a ako i znaju da imaju povišene masnoće, onda ne bi uzimali statine jer njih prati negativni predznak, ali znanstveno potpuno neutemeljen. Svaki drugi pacijent koji ima povišene masnoće reći će da mu statini izazivaju nuspojave, ali to nije točno jer znanstveni podaci iz studija, ali i iz praćenja u stvarnom životu, govore o maksimalno 10 do 15 posto nuspojava tih lijekova koje bi bile prepreka uzimanju. Dakle, to je neka psihološka barijera zbog koje ljudi misle da će im statini više štetiti nego koristiti, no to, uglavnom, nije istina. To su samo tri osnovna faktora rizika. Nadalje, imamo pretilost - po njoj smo među vodećima u Europi, i to ponajprije u mlađoj životnoj dobi, a i nedovoljan se postotak populacije bavi zdravom fizičkom aktivnošću iako to je danas nešto bolje. Cijeli niz netočnih stavova još je vrlo duboko ukorijenjen.
Teško je mijenjati stare navike.
- Točno, zato i pokušavamo djelovati putem javnozdravstvenih akcija koje ne ističu previše rezultate istraživanja, nego nastojimo istaknuti ono što je logično i lako popravljivo u životu. Tu dosta zaostajemo za zapadnom Europom. Spomenimo i pušenje, koje je doista znatno smanjeno, ali i dalje nam dođu pacijenti koji puše dvije-tri kutije cigareta dnevno. Iznenađujuće je koliko toga još ima. Istina je da mi vidimo one teže slučajeve, kojima je zdravlje zbog toga pogođeno, ali postotak je još velik i treba ga smanjivati.
Koje su specifičnosti moždanih udara kod žena?
- Kad gledamo učestalost moždanog udara prema spolu, onda kod žena imamo dva istaknuta perioda: u mlađoj životnoj dobi neki oblici moždanih udara češći su kod žena, u srednjoj ima više muškaraca koji obolijevaju, a kada dođemo u stariju životnu dob, opet obolijeva više žena. Ulogu u tome imaju hormoni, ali i još mnogo toga. U mlađoj dobi prvenstveni su razlog anatomske promjene na krvnim žilama, prirođene, koje tada počnu dolaziti do izražaja. Žene su tome sklonije - češće imaju aneurizme, promjene stijenke krvnih žila, kao i nasljedne poremećaje koagulacije koji se možda nikada ne bi manifestirali da ta žena ili djevojka nije na hormonskoj terapiji koja to može potencirati. Tu je i trudnoća, u principu zadnji trimestar i period neposredno nakon poroda, kada su opet izražene hormonske promjene te je izraženija sklonost pojačanom zgrušavanju krvi.
Što se tiče starije životne dobi, prvo treba reći da žene žive dulje i jednostavno ih ima više, pa statistički imaju i više moždanih udara. Drugo, u toj se dobi gubi hormonski zaštitni mehanizam, dolazi do pada razine ili praktički do potpunog gubitka estrogena, hormona koji definitivno radi puno toga dobrog, puno više nego što mi zasad znamo, između ostalog i štiti od progresije aterosklerotskih promjena na krvnim žilama. Treći vrlo značajan čimbenik za razvoj moždanog udara u starijoj dobi je pojava srčanih aritmija, prije svega fibrilacije atrija - treperenja pretklijetke - koja se javlja i kod muškaraca i kod žena, ali dosta istraživanja pokazuje da su žene na nju osjetljivije. To znači da će žena koja ima neprepoznatu i neliječenu fibrilaciju atrija imati veći rizik za moždani udar nego muškarac.
Koliko pomažu lijekovi za razrjeđivanje krvi?
- Vrlo su djelotvorni. Do prije desetak godina imali smo samo martefarin koji je bio vrlo učinkovit, ali je imao cijeli niz nuspojava, prvenstveno opasnost od krvarenja. Teško je postići i adekvatnu koncentraciju tog lijeka - komplicirano ga je uskladiti s prehranom, izražene su individualne varijacije, pa je potrebno često provjeravati razine u krvi. Nova generacija lijekova jednako je učinkovita, a nema te popratne otegotne čimbenike: rizik za krvarenje bilo gdje u tijelu znatno je niži nego kod martefarina i nema potrebe za korigiranjem doze ni za redovitim provjeravanjem krvi. To je njihova golema prednost. Naravno, nijedan lijek ne može biti sto posto učinkovit i naravno da se ni za ljude koji rade sve najbolje ne može reći da im je rizik za moždani udar nula. To nema nitko, ali rizik se može značajno smanjiti - ako uz fibrilaciju atrija uzimaš antikoagulantnu terapiju, taj je rizik višestruko smanjen, na razinu rizika bilo koje druge osobe.
Razlikuju li se posljedice moždanog udara među ženama i muškarcima?
- Postoje razlike koje su možda čak i paramedicinske. Neke studije pokazuju da je mehaničko vađenje ugruška uspješnije kod žena, time želim reći da je liječenje u prvih nekoliko sati nakon moždanog udara barem jednako učinkovito kod žena i kod muškaraca. Ali, svjesni smo razlika do kojih dolazi kasnije. Kao prvo, žene puno češće žive same, a skrb obitelji više nije kakva je bila i obitelj se, uz časne iznimke, ne brine o oboljelim članovima onako kao nekad. Drugo, u bračnim parovima žena će se, generalno govoreći, puno više brinuti za muža nego obrnuto, jer žene se lakše snalaze u svakodnevnim kućanskim poslovima. Tako smo još uvijek odgajani i tako većina ljudi još živi. Nadalje, nakon što prođe akutna faza, žene češće završavaju u domovima, a u njima je oporavak sigurno lošiji jer skrb nije onakva kakva bi bila u obitelji. Sve su to veliki problemi o kojima se nedovoljno razmišlja.
U takvim uvjetima ženama češće ostaje invaliditet?
- Tako je. I taj invaliditet, koji bi uz bolju skrb možda bio manji, nažalost, samo progredira. Tu govorimo o motoričkoj nemoći, slabijoj pokretnosti ili nepokretnosti. Prisutan je i psihološki učinak - razvoj depresije vrlo je čest nakon moždanog udara ako osoba nema zajednicu koja bi je podržavala u oporavku, a depresija snižava kvalitetu života. Imamo i kognitivne poremećaje, odnosno pogoršanje u smislu dezorijentiranosti, slabijeg funkcioniranja, a to može biti posljedica i moždanog udara i depresije. To je cijeli začarani krug koji u konačnici dovodi do lošijih ishoda za žene nego za muškarce.
Što bismo kolektivno morali bolje znati o moždanom udaru?
- Moždani udar nije izolirana bolest. U 99 posto slučajeva rezultat je naše nebrige o zdravlju. Prema tome, kad govorimo o sprečavanju moždanog udara, u biti govorimo o brizi za sebe i vlastito zdravlje. Moždani udar ne nastaje ni iz čega - posljedica je neke bolesti koju je čovjek u sebi nosio, ali je nije prepoznao ili je znao za nju, pa se nije liječio. Puno nam puta obitelj pacijenta s moždanim udarom kaže: ‘Ali, bio je potpuno zdrav‘, no iz nalaza vidimo da uopće nije bio zdrav, nego da je imao povišen kolesterol, šećer ili tlak, ili sve to. Za moždani udar ne postoji direktno upozorenje - ime mu kaže da nastupa naglo - ali nikada ne nastupa iz čistog mira jer postoje kronične bolesti, često neprepoznate, koje upućuju na to da se može dogoditi.
Preuzeti edukativni video dio je FAST obrazovne inicijative čiji je cilj podizanje svijesti o simptomima moždanog udara i važnosti brzog djelovanja.
Koji su naglasci Dana crvenih haljina ove godine?
- Stavili smo veći naglasak na mlađe dobne skupine, na školsku djecu. Nastojimo im usaditi važne poruke kako bi što prije usvojili zdrave životne navike. U sklopu akcije imamo i edukativne kratke filmove koji pokazuju što dijete treba napraviti ako član obitelji dobije moždani udar, koga nazvati, a ujedno im govorimo da mobitel nije jedino u životu, da postoje sport, priroda, druženje... Javnozdravstvena akcija bit će na Cvjetnom trgu u Zagrebu, u srijedu 4. veljače, od 11 do 14 sati. Doći će liječnici, medicinske sestre i tehničari i kontrolirat ćemo ljudima šećer i tlak, razgovarati s njima, dijeliti informativne letke. Dan poslije imat ćemo stručni skup u obliku kviza po uzoru na ‘Potjeru‘. Pitanja će biti vezana uz moždani udar, natjecat će se specijalizanti, a ‘lovkinje‘ će biti četiri specijalistice. Središnje obilježavanje je u petak, sa snimkama ispovijesti žena koje su doživjele moždani udar, a program završava sada već tradicionalnom modnom revijom na kojoj će te iste žene nositi crvene haljine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....