Veća izloženost poljoprivrednim pesticidima može podići rizik za razvoj više vrsta raka i za 150 posto

Izloženost pesticidima, sveprisutnima u našem okolišu, hrani koju jedemo, pa i vodi koju pijemo, može biti povezana s povećanim rizikom za razvoj raka, posebno u ranjivijim skupinama društva, pokazala je nova studija objavljena u publikaciji Nature Health. Do tog su otkrića znanstvenici došli analizirajući podatke o okolišu, registre raka i biološke uzorke u Peruu.

- Ovo je prvi put da smo na nacionalnoj razini uspjeli povezati izloženost pesticidima s biološkim promjenama koje sugeriraju povećani rizik od raka – rekao je Stéphane Bertani, molekularni biolog iz francuskog Nacionalnog istraživačkog instituta za održivi razvoj (IRD).

Širenje pesticida

Autori studije primijetili su da kancerogenost pesticida nije dovoljno dobro shvaćena, a to ometa ispravne procjene rizika i odgađa učinkovite intervencije javnog zdravstva. Kako bi podigli svijest o tom golemom problemu, identificirali su područja u Peruu u kojima su ljudi bili izloženiji pesticidima i ujedno skloniji obolijevanju od određenih vrsta raka. Rizik od razvoja raka u tim je zonama bio 150 posto povećan.

Studiju je IRD proveo u suradnji s Institutom Pasteur, Sveučilištem u Toulouseu i Peruanskim nacionalnim institutom za neoplastične bolesti. Tim je napravio model širenja pesticida u okolišu od 2014. do 2019. godine, stvarajući kartu područja s najvećim rizikom za izloženost. Zone umjerenog i visokog rizika pokrivale su više od trećine nacionalnog teritorija, a kontaminacija se protezala od 30 do 50 kilometara izvan obrađenih zemljišta, za što je odgovoran transport na velike udaljenosti. Istraživači su primijenili model koji prati širenje poljoprivrednih kemikalija na cijeli Peru, uključujući i one od kojih Svjetska zdravstvena organizacija nijednu nije klasificirala kao poznatu kancerogenu za ljude.

Promjene stanica

Znanstvenici su usporedili mape zona pesticida s registrima raka, koristeći podatke više od 150.000 pacijenata kojima je bolest dijagnosticirana između 2007. i 2020. godine. Najveći rizici izloženosti pesticidima iz okoliša bili su u andskim visoravnima i obroncima, posebno u područjima u kojima oskudne oborine mogu pogoršati nakupljanje pesticida. Molekularne analize pokazale su da pesticidi remete procese koji pomažu u održavanju funkcije stanica i staničnog identiteta. Te se promjene mogu pojaviti prije nego što se razvije rak, što sugerira rana, kumulativna i tiha djelovanja koja tkiva mogu učiniti osjetljivijima na druge čimbenike rizika, poput infekcija, upala ili ostalih izvora stresa iz okoliša, navodi se u studiji.

Jetra na udaru

Studija pokazuje da su određeni tumori, iako utječu na različite organe, povezani podrijetlom, tj. potječu iz stanica koje izloženost pesticidima može oslabiti. Najopsežnija područja rizika povezana su s pojavom endodermalnog i ektodermalnog epitelnog karcinoma, što su najčešći tipovi raka među odraslima, koji uglavnom zahvaćaju gastrointestinalni trakt, pluća i kožu. U Peruu hepatocelularni karcinom, najrasprostranjeniji podtip raka jetre, nesrazmjerno često pogađa mlade osobe autohtonog podrijetla koje nemaju cirozu, posebno u središnjim regijama, primijetili su istraživači. Jetra je ključni organ u metabolizmu kemikalija i smatra se najizloženijom okolišu. Studija je otkrila da se klasteri raka jetre podudaraju s područjima velike izloženosti pesticidima te da netumorsko tkivo jetre sudionika istraživanja nosi molekularni potpis koji je u skladu s ranom izloženošću kancerogenima.

Mapiranje država prema izloženosti okolišu pesticidima vrlo je izazovno, napisali su autori, no nužno, jer u regijama gdje se spajaju intenzivna poljoprivreda, neodrživo upravljanje zemljištem i ograničena zdravstvena skrb, širenje pesticida može narušiti ekološku otpornost i produbiti dugogodišnje nejednakosti u zdravstvu. Ugradnja socioekološke jednakosti u regulatornu politiku, kažu, ključan je korak prema ublažavanju ekološke štete i zaštiti ranjivih populacija od karcinoma uzrokovanih onečišćenjem.