Znanstvenici pronašli hormon koji bi mogao predvidjeti recidiv anoreksije prije no što se dogodi

Anoreksija nervoza ozbiljan je i po život opasan poremećaj prehrane od kojeg se izuzetno teško oporavlja. Liječnici mogu pomoći pacijentima da obnove hranjive tvari i energiju, dok psiholozi mogu pomoći u preoblikovanju obrazaca razmišljanja koji su u osnovi poremećaja. No, oko 40 posto hospitaliziranih pacijenata ponovno se prima u bolnicu unutar šest mjeseci od otpusta. Istraživači poremećaja prehrane pokušavaju razumjeti na koje načine anoreksija nervoza remeti metabolizam pacijenata. Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Translational Psychiatry, sugerira da bi u to mogli biti uključeni hormon zvan grelin i antagonist grelina poznat kao LEAP2 (liver-expressed antimicrobial peptid 2).

Visoke stope recidiva

Neuroznanstvenica Virginie Tolle nedavno je predstavila istraživanje na Forumu Federacije europskih neuroznanstvenih društava 2024. Tolle, koja radi u francuskom Nacionalnom institutu za zdravlje i medicinska istraživanja (INSERM), nada se da će ovo otkriće s vremenom moći utjecati na nove tretmane za pacijente s anoreksijom nervozom.

- Anoreksija nervoza karakterizirana je samonametnutim ograničenjem u hrani, često popraćenim hiperaktivnošću, što zajedno može dovesti do teške pothranjenosti i po život opasnih posljedica. Ta bolest ima najveću stopu smrtnosti među svim psihijatrijskim poremećajima. No, unatoč težini bolesti, trenutačno ne postoji učinkovit lijek za liječenje tog poremećaja. Postojeći tretmani oslanjaju se na nutritivnu rehabilitaciju i multidisciplinarnu skrb. Međutim, oporavak može trajati mjesecima, a stope recidiva ostaju visoke – ističe Tolle.

Uloga hormona grelina

Tolle i njezini kolege proveli su istraživanje u kojem je sudjelovalo 30 žena s dijagnozom anoreksije nervoze, u dobi od 18 do 60 godina. One su bile dio četveromjesečnog programa u specijaliziranom centru za poremećaje prehrane, gdje su bile na liječenju. Za potrebe studije, dale su uzorke krvi prije i poslije liječenja, te ponovno šest mjeseci kasnije. Znanstvenici su tražili grelin, hormon koji želudac oslobađa kada je vrijeme za jelo. Nije jasno oslobađa li se grelin kao odgovor na glad ili kao način signaliziranja gladi. Ono što znamo jest da kod većine ljudi, kada se grelin oslobodi, to znači da je vrijeme za jelo. Ali za ljude s anoreksijom nervozom, nešto tu možda krene po zlu, kako smatra Tolle.

Pokazalo se u studiji da su pacijentice s anoreksijom nervozom imale oko 20 posto više razine LEAP2 prilikom prve hospitalizacije, u usporedbi s onim što su imale četiri mjeseca nakon liječenja, tijekom kojeg su ponovno dobile na težini. Kao antagonist grelina, LEAP2 suzbija normalne signale gladi u tijelu.

- Omjer grelina i LEAP2 bio je negativno koreliran s kontrolom impulsa kod pacijentica nakon vraćanja težine, ali samo kod onih koje su održale stabilan porast težine nakon otpusta. Među onima koje su imale recidiv, razine LEAP2 ponovno su se povisile – napominju autori studije.

Glad izaziva impulzivnost

Paralelno s tim, istraživači su proveli eksperimente na miševima koji su izgubili četvrtinu tjelesne težine, što je potvrdilo ulogu hormona u kontroli impulsa. Kako bi testirali impulzivnost, autori su miševima s ograničenom prehranom ponudili malu, trenutnu nagradu u obliku hrane ili, ako su mogli podnijeti strpljenje, puno veći obrok. Miševi koji su bili izgladnjeli postali su impulzivniji, ponašanje koje se samo djelomično smanjilo nakon ponovnog hranjenja. Više razine LEAP2 snažno su korelirale s impulzivnim ponašanjem koje je trajalo i nakon ponovnog hranjenja.

Sve to sugerira da bi ovaj hormonski disbalans mogao biti uključen u održavanje opasnih ciklusa recidiva koji anoreksiju čine tako teškom za izlječenje.

- Metaboličke i kognitivne posljedice ograničenja u prehrani mogu utjecati na način na koji se mijenjaju prehrambeni izbori kod pacijentica s anoreksijom nervozom i mogu biti povezane s većom vjerojatnošću postizanja stabilnog debljanja – kažu znanstvenici.

Mogli bi se spriječiti recidivi

Ako se rezultati mogu ponoviti na većem uzorku ljudskih pacijentica, krvni testovi koji traže ovaj biomarker mogli bi potencijalno pomoći u identificiranju tko je u riziku od recidiva prije nego što se on zapravo dogodi. Veza između LEAP2 i anoreksije nervoze mogla bi također pomoći istraživačima u razvoju prijeko potrebnih farmakoloških tretmana za kataliziranje prelaska na potpuno ozdravljenje.

- Naši nalazi ukazuju na to da se metabolički signali koji normalno reguliraju glad drugačije prilagođavaju kod patološkog jedenja poput anoreksije nervoze. Ti signali također utječu na mozak i procese donošenja odluka. Ono što smo naučili o LEAP2 sugerira da je on potencijalna meta za nužne nove terapijske strategije. Osim toga, naše istraživanje identificira LEAP2 kao biomarker recidiva, što sugerira da bi bilo moguće testirati i pratiti pacijentice te prilagoditi liječenje prema potrebi – kaže Tolle.