‘Godinama sam u braku u kojem trpim verbalno ponižavanje i udarce. Željela bih otići, ali se bojim samoće‘

Na poslu sam uspješna, samostalna i odlučna. Ljudi me doživljavaju kao snažnu ženu koja zna što želi. Ali kod kuće sam neka druga žena. Godinama sam u braku u kojem trpim verbalno ponižavanje, a povremeno i udarce. Svaki put kada sam skupila hrabrost da odem, on bi plakao, molio, obećavao da će se promijeniti, čak bi prijetio da će sebi nauditi ako ga ostavim. I svaki put sam mu vjerovala. No, ništa se nije promijenilo. Nitko tko nas poznaje ne bi rekao da živim takav život. Izvana sve izgleda normalno. Uredno. Čak znam djelovati i sretno. Znam da ne bih trebala trpjeti. Ali, istovremeno - užasno se bojim samoće. Kako je moguće da sam tako jaka, a opet ostajem?

Odgovara Petra Pinjuh, certificirana savjetnica za partnerske odnose i intimu

Draga čitateljice,

vi niste žena koja "trpi jer mora". Vi ste žena koja se nada jer vjeruje da još uvijek može zaslužiti drugačiji ishod. Puno je opravdanja…: nije on tako loš kada me ne vrijeđa, svi prijatelji ga vole, tako je zabavan u društvu, prema mojim prijateljicama je kavalir, imao je teško djetinjstvo pa lako plane… Možemo tako ispisati 12 stranica izgovora u jednom dahu. Slažete li se sa mnom kada ovo čitate, da u biti niti jedan izgovor nema previše smisla?

U mom radu s klijenticama koje su izvana snažne, uspješne i samostalne, često vidim isti paradoks: što su jače u svijetu - to su tiše u vlastitoj boli. Uvijek su tu za druge, ali nikada za sebe. Pozicije na kojima rade, fakulteti koje su završile… to su sve do jedne superjake žene. Izvana.

Jednako uvjerenje

Nasilje u braku rijetko je samo fizičko. Ono je emocionalno, psihološko i duboko povezano s uvjerenjem koje se ne vidi na površini: "Nisam dovoljno dobra".

I koliko god to iracionalno zvučalo, mnoge žene ostaju jer u podsvijesti živi ideja: "Ako budem još strpljivija, još bolja, još mirnija, dokazat ću da zaslužujem njegovo poštovanje". To nije slabost. To je obrazac ponašanja koji se temelji na dubokom uvjerenju. Takva uvjerenja najčešće ne nastaju u braku. Nastaju puno ranije - u djetinjstvu. Kada se ljubav dobivala uz uvjet. Kada se pohvala zasluživala trudom. Kada je dijete naučilo da mora biti "dovoljno dobro" da bi bilo prihvaćeno.

li jednostavno kada je dijete slušalo odgojne rečenice: vidi kako si to potrgala, zar ti uvijek moraš proliti mlijeko po sebi, zar ti glava služi samo za frizuru… Nekoga to okrene na inat i probudi u njemu borca, a neku djecu to istinski slomi pa izrastu u odrasle osobe prepune sumnji, uz osjećaj manje vrijednosti - nedovoljnosti.

Kako zračimo, tako privlačimo

Kasnije u životu partner samo aktivira već postojeću ranu. Jer kako zračimo, tako privlačimo. A privlačimo osobu koja traži slabog partnera. Iz svojih trauma i pogrešnih uvjerenja.

I svaki put kad partner obeća da će se promijeniti, vi ne vjeruje samo njemu - vi vjerujete svojoj staroj priči da ćete, ako se dovoljno potrudite, napokon biti vrijedni nečije/njegove ljubavi, njegove pažnje. No, istina je bolna, ali oslobađajuća: udarac koji se ponovi nije nesporazum, nego obrazac nasilja. A obrazac nasilja se ne liječi/rješava vašim većim trudom. Ono što se kod vas može "liječiti", odnosno riješiti, jest unutarnje uvjerenje da ne vrijedite.

Zaslužujete najbolje

U radu s klijenticama često idemo dublje - do podsvjesne razine gdje je to uvjerenje prvi put nastalo. Hipnoterapija nam omogućava da dođemo do izvora: kada je i gdje započela priča "nisam dovoljna", "moram zaslužiti ljubav", "moram trpjeti da bih bila voljena". Kada se taj uzrok osvijesti i emocionalno razriješi, počinje stvaranje novog identiteta. Tada počinje ona promjena koja vraća sjaj u oči, vraća boju u kožu lica, daje smisao svakom novom danu. Tada počinje polagana izgradnja identiteta u kojem nema mjesta za obrazac "ne vrijedim". Nego stoji jasno i mirno: "Ja sam vrijedna. I zaslužujem najbolje".

I ovdje moram biti vrlo jasna: kada postoji fizičko nasilje, prvi korak nije rad na braku, nego zaštita i sigurnost. Nitko ne zaslužuje udarac. Nikada! Ne postoji opravdanje koje može stajati iza udarca.

Kao malu djevojčicu roditelji su me naučili: udarac je znak slabosti. Udara osoba koja nema što "pametno" reći i koja silom demonstrira svoju dominaciju. A u društvu su to često i slabići, jer kada dođe jači, tada jači tlači.

Siguran prostor

Samoća koje se bojite možda nije toliko strašna kako vam se sada čini. Možda je to prostor u kojem prvi put možete disati bez straha. Pogledati se u ogledalo i reći sama sebi: "Predivna si. Vrijediš. Zaslužuješ najbolje. Ti si premija!". Biti jaka žena ne znači da nikada ne padnete. Biti jaka žena znači da vi svjesno birate odlučiti - da vaša vrijednost više nije predmet pregovora. Činjenice koje ne smijemo ignorirati:

• Jedna od tri žene u svijetu tijekom života doživi fizičko i/ili seksualno nasilje od intimnog partnera ili druge osobe, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO).
• U Hrvatskoj je svaka četvrta žena doživjela neki oblik nasilja, a velik broj slučajeva nikada se ne prijavi (EU FRA istraživanje o nasilju nad ženama; MUP RH).
• Nasilje u vezama rijetko je "jedan incident". Najčešće slijedi ciklus nasilja: napetost ➛ nasilni ispad ➛ kajanje i obećanja promjene. Bez stručne intervencije, ciklus se ponavlja - i često eskalira (Lenore Walker;WHO).
• Nasilje s vremenom u pravilu postaje učestalije i intenzivnije ako se obrazac ne prekine (WHO; nacionalni izvještaji o nasilju u obitelji).

Nasilje nije privatna drama, nego društvena realnost. A šutnja nikada nije rješenje. Javite mi se ako doista želite pomoć. Tu sam za vas. Izbor i prvi korak je samo na vama.

Petru možete pratiti na Facebooku, Instagramu i TikToku.