Nekada smo vodili ljubav svaki dan, a sada nam se seks dogodi jednom u tri mjeseca i pravimo se da je to normalno

Draga Petra, suprug i ja smo zajedno 12 godina, imamo dvoje male djece. Nekad smo imali seks svaki dan ili barem nekoliko puta tjedno. Bilo je strasti, spontanosti, smijeha. Danas imamo seks možda jednom u tri mjeseca. I to više "zato što bismo trebali". Nitko se ne žali. Ne svađamo se. Funkcioniramo kao tim. Ali nešto je nestalo. Je li to normalno? Možemo li se vratiti na staro?

Silvija

Odgovara Petra Pinjuh, certificirana savjetnica za partnerske odnose i intimu

Draga Silvija, hvala vam na pitanju. Idemo odmah bez rukavica. Da, normalno je sve što ste napisali. I sama sam prošla istu fazu. Napominjem: fazu. Međutim, nije zdravo ako ostane tako i prijeđe u platonsku ljubav. I ne, problem nije u tome što se "više ne volite". Niti to iščitavam iz vašeg pitanja. Problem je što vam se dogodilo nešto o čemu nitko ne govori dovoljno glasno. Rodilo vam se dijete. Zatim i drugo. A paralelno s tim, umrli su stari identiteti.

Ne piše ni u jednom vodiču za roditeljstvo: "Kada dobijete novorođenče, velika je šansa da ćete privremeno prestati biti ljubavnici. I morate svjesno i aktivno raditi na tome da se ta uloga vrati!" Svi govore o dojenju, grčevima, rutini spavanja i odmoru. Nitko ne kaže:

* tijelo žene više nije samo tijelo žene, nego je postalo hranilica, utočište, servis, i ono što je važno spomenuti, tijelo postaje osinje gnijezdo u vezi hormona, pa ni žena sama ne zna što je čeka od emocija sljedećih pet minuta: suze ili tuga, depresija ili ljubav

* muškarac više nije samo partner, nego logistika, vozač, rješavatelj problema

* krevet više nije mjesto susreta, nego mjesto kolapsa od umora.

Nitko nije presretan s novom ulogom. I sve se to dogodi gotovo preko noći. Jučer ste bili par koji se ljubi u kuhinji i glasno smije uz komedije do tri u noći. Danas ste tim koji sterilizira bočice u 2:43 ujutro, mijenja pelene ili čisti bljuvotinu s madraca. I nitko vas ne upozori da će vam identitet "ljubavnika" tiho skliznuti sa scene.

Nestao je prostor

Upravo zato valja naglasiti: seks nije nestao. Nestali su prostor i vrijeme na koje ste dotad mogli računati. Kad mi parovi kažu: "Nemamo više želju", pitam ih: "Kada ste zadnji put imali prostor da budete muškarac i žena, ljubavnik i ljubavnica namirisani parfemom, uz ruž na usnama i seksi donje rublje… a ne mama i tata u rastegnutim trenirkama i majicama ‘za po doma‘?"

Želja ne voli umor. Ne voli stalnu odgovornost. Ne voli kad netko u 23:17 može ući u sobu i reći: "Maaamaaaa!" Ovdje koristim priliku naglasiti: zbog trzaja kada se dijete neočekivano probudi usred ionako nategnute akcije, velik postotak muškaraca doživi svojevrsni šok i erektilnu disfunkciju, ali i to je rješivo.

Seks traži sigurnost. Ali i igru. A igra ne preživljava u režimu preživljavanja. I onda se dogodi ono najopasnije: naviknete se. Jednom u tri mjeseca. Brzo. Tiho. U mraku. Bez inicijative. Bez flerta. Bez pogleda. I kažete: "To je faza." Pitanje je samo koliko duga faza? Koliko dugo ste spremni čekati dok doista nešto ne poduzmete?

Petra Pinjuh, certificirana savjetnica za partnerske odnose i intimu

Lucija Očko/Cropix

Najopasnija rečenica

Želim vas upozoriti na najopasniju rečenicu u braku: "Nije to sada prioritet." Naravno da nije prioritet kad dijete ima temperaturu ili kad ste oboje neispavani. Ali ako godinama nije prioritet, onda brak počne nalikovati na dobro organiziranu firmu. Imate sastanke (tko vozi na trening, koliko dječjih rođendana se odrađuje i ovaj vikend), imate budžet, imate ciljeve, ali nemate iskru.

A brak bez intime nije skandal. On je tiho udaljavanje. Ne dogodi se eksplozija. Dogodi se implozija. Gotovo neprimjetna izvana, a razorna.

Identitet koji nitko ne spominje

Kada žena postane majka, često nesvjesno zaključa svoju seksualnost u ladicu s natpisom "Kasnije". Kada muškarac postane otac, često osjeti da mora biti jak, stabilan, odgovoran, a ne razigran, željan, zavodnik. I njemu je teško, no kome da se požali? I onda oboje čekaju da se "nešto" vrati samo od sebe. Ali želja se ne vraća slučajno. Ona se budi namjerno. Intima u braku nije šlag na torti. Ona je puls. Kad puls oslabi, organizam još uvijek živi – ali nema vitalnost.

"Ali mi se ne svađamo…" To često čujem. "Dobro funkcioniramo." "Poštujemo se." "Djeca su nam sretna." I to je divno. Ali pitanja koja si rijetko postavljate jesu: Jesam li s ovom osobom još uvijek i ljubavnica? Jesam li s ovom osobom još uvijek i muškarac koji želi, a ne samo figura koja obavlja zadatke? Brak nije samo projekt roditeljstva, nego i projekt strasti. A strast nije rezervirana za početak veze. Ona je rezultat pažnje.

Intimnost se može vratiti

I pitali ste – može li se vratiti. Odgovor je: Može! Ali samo ako se riješite navike da vam ne treba. Intima ne umire zato što je nestala ljubav. Umire zato što je prestala pažnja. Važno je osvijestiti, vjerujte mi na riječ, želja se ne vraća sama. Zasigurno se ne vraća kad djeca krenu u školu. Ne vraća se kad se smanji stres. Ne vraća se kad napokon "uhvatite vremena". Vraća se kad dvoje ljudi priznaju: "Fali mi ono naše." Stoga, ne kritizirajte: "Ti nikad…"; ne optužujte: "Uvijek je do tebe…"; ne zaključujte: "Zašto si se promijenio…"

Samo istina. Brutalna, iskrena, opipljiva, ranjiva. "Fali mi kako si me gledao.", "Fali mi kako si me dirao bez plana.", "Fali mi kako smo se smijali u krevetu."

Bez optuživanja, bez srama, bez obrane. Jer istina je jednostavna i pomalo neugodna: svatko od nas želi biti nečija želja. Ne samo partner. Ne samo roditelj. Ne samo logistika.

Želi biti izabran! Komplimentiran! Želi se osjećati posebno nekome… Kako legendarni Krušlin pjeva: "Divno je biti nekome nešto, divno je biti tebi sve!" Pustite tu pjesmu u dnevnom boravku… poslušajte riječi i zaplešite sentiš. Eto, to možete već danas… neka dječica uče što je ljubav. Neka vas gledaju kao princezu i princa iz najdražeg crtića.

Petru Pinjuh možete pratiti na društvenim mrežama Facebook, Instagram i TikTok.