Često se na velike razlike u dobi, visini ili socioekonomskom statusu gleda kao na potencijalne prepreke uspjehu veze. Mnogo se piše o „jazovima” unutar parova, koji mogu biti manje ili više značajni, no rijetko se govori o jednoj razlici koja se pojavljuje već od prvih spojeva, jer oni često uključuju hranu (bilo da je riječ o izlasku u restoran, odlasku u fast food ili mirnoj večeri kod kuće). Što se zapravo događa s vezom kada partneri imaju značajnu razliku u pogledu prehrambenih navika, ukusa ili potreba?
Znakovi na koje treba paziti
Ako se jedan od vaših prvih spojeva odvija u restoranu, nekoliko znakova može pomoći da shvatite tko sjedi nasuprot vas.
- Predlažem da obratite pozornost na partnerovu sposobnost dijeljenja. Nuđenje da probate zalogaj njegova jela i spremno prihvaćanje zalogaja vašeg jela otkriva velikodušnost i otvorenost uma. Isto vrijedi i ako naručuje s entuzijazmom, uživa u hrani i uči o sastojcima. Dajte im palac dolje ako dugo kritiziraju jelovnik i jedu u žurbi. Možda općenito nisu baš prisutni i nesposobni su uživati u jednostavnim užicima – kaže klinička psihologinja Angela Persico.
Ne biste trebali podcijeniti ni njihovo korištenje mobitela. Obratite pažnju drže li ga na stolu, provjeravaju i stalno odgovaraju na poruke, kao i na njihove reakcije na neočekivane događaje poput dugog čekanja (ostaju li mirni ili se ljute?) i odnos prema osoblju.
- Biti hladan prema konobarima mogao bi biti nedostatak empatije, slabost koja bi prije ili kasnije mogla pogoditi i vas – upozorava psihologinja.
Dijametralno suprotni ukusi?
Hrana je kultura, obiteljska povijest i emocionalno sjećanje.
- Ono što odaberemo staviti na svoje tanjure puno govori o tome tko smo. Ako dva ambiciozna partnera otkriju da imaju dijametralno suprotne ukuse (primjerice, jedan naručuje najjednostavnije jelo, a drugi želi isprobati najekstravagantniju kombinaciju), to može biti trag, ali ne i presuda. Naime, način na koji njih dvoje komuniciraju suočeni s tom razlikom beskonačno je važniji od jela koje preferiraju. Važno je poštuju li se ili se osuđuju – ističe Persico. Dodaje da je crvena zastavica ako na prvim spojevima netko kritizira prehrambene navike svog partnera, jer to ukazuje na nedostatak fleksibilnosti i određenu aroganciju.
Izbirljivost u jelu
Jedan od mogućih problema je i izbirljivost u jelu.
- Odbijanje isprobavanja nove hrane ili snažna odbojnost prema određenim teksturama i okusima može ukazivati na nisku toleranciju na novosti i poteškoće u napuštanju zone udobnosti. Oni koji se boje nepoznatih okusa mogu biti vrlo oprezni kada se suoče s promjenama u životu ili vezama. No, ni to nije presuda, već zanimljiv trag. Suprotno tome, oni koji uživaju isprobavati sve često su znatiželjni i otvoreniji – kaže Persico, dodajući da pravo pitanje nije toliko je li netko izbirljiv ili ne, već kako se nosi s tom karakteristikom. Oni koji prepoznaju svoje granice i povremeno ih pokušavaju pomicati pokazuju fleksibilnost. No, oni koji se povlače u sebe i odbacuju sve drugačije kao „odvratno” imaju stav koji može signalizirati zatvorenost u svim područjima, prema mišljenju psihologinje.
Sukob između vegana i mesojeda
A što kad je jedan od partnera vegetarijanac ili vegan, a drugi strastveni mesojed?
- Ovdje se pitanje odmah pomiče na delikatniju razinu: ne radi se samo o okusu, već i o vrijednostima. Veganstvo je etički i ekološki izbor, vezan uz poštovanje prema životinjama. Oni koji jedu meso mogu to činiti iz obiteljske tradicije, kulturnih navika ili jednostavnih preferencija. Suživot nije lak, ali nije nemoguć – ističe Persico.
Postoje parovi u kojima svatko bez problema slijedi svoju prehranu, kuhaju različita jela, eksperimentiraju s alternativama i dalje jedu zajedno. I opet, ključno je kako se nose s tom razlikom.
- Poteškoće nastaju kada stol postane bojno polje i točka prosuđivanja. Ako jedno od dvoje osjeća potrebu uvjeriti drugo ili stalno braniti svoje izbore, sukob je zajamčen. Bez tolerancije, čak se i dva odlučna vegana mogu svađati oko najetičnije marke sojinog mlijeka – zaključuje Persico.
Okanite se predrasuda o onima na dijeti
Još jedna delikatna situacija je kad je jedan od partnera na dijeti. Ili čak ispadne da je na dijeti cijelo vrijeme, i to bez stvarne potrebe.
- Jasno je da postoji nešto u podlozi toga, nelagoda u vezi s vlastitim tijelom koja je često povezana s potrebom da se sve drži pod kontrolom. Očito je da netko tko se ograniči na salatu na prvom spoju ostavlja dojam da nije netko tko zna kako uživati u životu 100 posto. Ali i ovdje su ključne riječi tolerancija i poštovanje. Bolje je odgoditi osuđivanje i ne zaustaviti se na izgledu – savjetuje Persico.
Napominje i da je situacija drugačija u dugim vezama kad jedan od partnera želi smršavjeti. Ravnoteža se, kaže, pronalazi izbjegavanjem prilično uobičajene zamke pretvaranja potrebe za mršavljenjem u ograničenje za oboje.
Mršavljenje: osobni projekt
Oni koji drže dijetu često, kako bi izbjegli iskušenje, na kraju požele da i njihov partner jede „zdravo”. Međutim, oni koji ne drže dijetu ponekad su skloni sabotirati partnerov plan mršavljenja, manje-više svjesno, kako bi se vratili podnošljivoj rutini. No, ta dinamika dovodi do frustracija i ogorčenosti.
- Potreban je zdrav razum i empatija, kao i malo organizacijskih vještina. Svatko bi trebao biti odgovoran za svoje jelo. Kod kuće možete pripremati zajedničke osnove (povrće i neki izvor proteina), a zatim prilagoditi ostalo. U restoranima svatko naručuje što želi, bez sarkastičnih komentara, ljutnje, predbacivanja ili izrugivanja – savjetuje stručnjakinja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....