‘Sindrom paralelnog života‘ uništava veze: popravite stvar prije nego što bude kasno

Većina nas jednostavno prihvaća da veze s vremenom gube iskru. Intenzitet blijedi, leptirići u trbuhu se smiruju i na kraju se ukalupimo u nešto stabilno, udobno i rutinsko. Taj, naizgled neromantičan, pomak prema osjećaju da ste više cimeri nego ljubavnici nije sam po sebi loš.

- Zapravo, ako uđete u bilo koju vezu misleći da će to zauvijek biti faza medenog mjeseca, bit ćete jako razočarani. No, ponekad se iza tog osjećaja dosade krije više od same stabilnosti - kaže Erika Ettin, trenerica za upoznavanje.

Sindrom paralelnog života uobičajen je obrazac u kojem parovi više ne žive zajednički život, već samo postoje jedno pored drugoga. Paralelno jedno s drugim, bez presijecanja. Rasporedi izvan kuće jedva se preklapaju: jedan je partner u teretani, drugi u kafiću. Grupe prijatelja su odvojene. Čak i ako ste tehnički zajedno u krevetu, provodite vrijeme na vlastitim ekranima, u različitim mentalnim svjetovima.

- Samo zato što provodite vrijeme zajedno, ne znači da je to kvalitetno vrijeme. I samo zato što ste još uvijek u braku, ne znači da on automatski napreduje. Zdrav brak, čak i nakon desetljeća, trebao bi se činiti kao da se kreće. To ne mora biti ništa dramatično, ali ipak se međusobno obavještavate o svemu, učite iz sukoba, poboljšavate način komunikacije i u konačnici produbljujete odnos umjesto da ga samo nastavljate. Morate se brinuti o braku baš kao što biste se brinuli o vrtu, s dosljednom namjerom i brigom. Inače je lako uzimati jedno drugo zdravo za gotovo i pretvoriti se u dvije osobe koje slučajno zajedno koegzistiraju – objašnjava Ettin te dodaje da je, stoga, jako važno na vrijeme prepoznati razliku između zdravog, sporog ritma i onog koji skreće u sindrom paralelnog života. Ovo su neki upozoravajući znakovi:

1. Odluke donosite sami, a kasnije o tome obavijestite partnera

Idealno bi bilo da vaš partner bude vaš zadani sugovornik, ne iz obveze, već zato što je to netko koga instinktivno želite uključiti u svoj svijet, za velike i male stvari.

- Jedan od ranih znakova sindroma paralelnog života jest to da rijetko pomislite reći partneru o novostima ili nečemu važnom. Možda imate veliku vijest o napredovanju na poslu ili zabrinjavajući medicinski nalaz, a vaš instinkt je da o tome poruku pošaljete nekome drugome. Ili ste stekli naviku donositi odluke (rezervirati putovanje, potrošiti na lijep namještaj, prijaviti se na sportsko natjecanje...), ne obavještavajući partnera o tome ili to činite tek nakon što se vaša odluka realizira. Gubitak tog osjećaja „mi” suptilan je pokazatelj da par ide odvojenim kolosijecima - kaže dr. sc. Patrice Le Goy, bračna terapeutkinja iz Los Angelesa.

2. Izgubili ste male trenutke intimnosti

Ovdje nije riječ o seksu, već o mikro-bliskostima. Grli li vas partner još uvijek? Ljubi li vas kad uđe na vrata? Pošalje li vam nasumično poruku da mu nedostajete ili vas primi za ruku tijekom ležerne šetnje?

- Iako se ove geste mogu činiti beznačajnima, te sitne geste čine da se osjećamo bliže jedno drugome. Trenutak kada počnete osjećati da „niste obavezni” to činiti često je trenutak kada se odnos mijenja od nečega u što aktivno ulažete do nečega u čemu pasivno postojite – ističe Ettin.

3. Zanemarujete romantiku

Prema Ettininu iskustvu, mnogi parovi s kojima je radila upadaju u zamku „kasnije”. Na ovaj odmor idemo „kasnije”. Možemo izaći zajedno „kasnije”. Romansa će se u našu vezu vratiti „kasnije”. – Logika je ovdje jasna: ovo je vaša osoba zauvijek, veza je već „osigurana” pa ima smisla dati prioritet vremenski ograničenim zahtjevima, poput poslovnih rokova, društvenih obveza i slično. Ali pretpostavka da će uvijek biti prilika kasnije upravo i jest ono što potiče sindrom paralelnog života. Kada se zajednička iskustva stalno odgađaju, nova sjećanja koja zapravo stvaraju povezanost i bliskost nestaju. Umjesto toga, učite ispunjavati svoje potrebe bez partnera, možda tako što ćete svoje slobodno vrijeme provoditi baveći se samostalnim hobijem ili se dogovarati s prijateljima za vikend izlaske, ne uzimajući u obzir svoju drugu polovicu, koja postaje sve više sporedna misao nego dio plana – ističe Ettin.

Kako se osloboditi sindroma paralelnog života

Budući da u toj dinamici nema očitog sukoba, mnogi ljudi ne shvaćaju sporo nestajanje njihove iskre.

- Cilj nije sve raditi zajedno, nego je cilj dati prioritet trenucima koji vam oboma donose osjećaj povezanosti – kaže dr. sc. LeGoy, navodeći nekoliko načina za to:

- Ponovno uvedite male geste povezanosti

Lako je izgubiti male trenutke intimnosti i važno je, stoga, svjesno raditi na njihovu vraćanju.

- Ne mora to biti promjena na sve ili ništa. Počnite tako što ćete pitati partnera o njegovu danu, a onda stvarno slušajte odgovor. Pošaljite mu poruku ili neku sličicu koja vas podsjeća na njega. Kupite mu omiljenu grickalicu na putu kući. Cilj nije grandioznost, nego dosljednost – ističe dr. sc. Le Goy.

- Odaberite povezanost umjesto praktičnosti

Kada život postane užurban s djecom, poslom i beskrajnim obvezama, primamljivo je večer svesti na ono što je najlakše: pregledavanje mobitela za večerom, zajedničko gledanje televizije na kauču. Kako biste spriječili da te navike bez napora postanu vaša cijela dinamika, naizmjence planirajte zajedničke aktivnosti bez ometanja.

- Uklonite buku u pozadini kako biste mogli sudjelovati u pravim razgovorima. To može značiti doručak bez mobitela nedjeljom ujutro ili kratku jutarnju šetnju u koju odlazite bez ekrana – kaže psihoterapeutkinja.

- Planirajte svoje kvalitetno vrijeme

- Možda će vam to zvučati neromantično, ali tako će biti sve dok ne shvatite da je to način aktivnog biranja jedno drugoga. To može biti određivanje petka za gledanje serije koju oboje obožavate (i tome se onda posvetite i tretirajte to kao bilo koju drugu važnu stvar u svom rokovniku, ako ne i važniju). Ili dogovorite mjesečni spoj izvan kuće, čak i ako to znači samo odlazak na neko ležerno mjesto u susjedstvu. Taj pomak od praktičnog prema namjernom ono je što sprječava da dugoročna veza sklizne u dinamiku cimera – ističe dr. sc. Le Goy. Možda vam se čini da ništa od toga nije revolucionarno, ali upravo u tome i jest poanta, kaže stručnjakinja.

- Razlika između veze koja se čini lakom i one koja se čini praznom nije stvar vremena ili velikih gesti, nego je stvar namjere – zaključuje Le Goy.