Pravnik Amer Salaf (35) imao je do prije nekoliko godina odvjetnički ured u Damasku, a proteklu godinu i pol živi u Zagrebu i u svojoj struci radi za jednu tvrtku. Sa suprugom i troje djece dobio je azil u Hrvatskoj. Engleski, koji tečno govori, u poslu mu je jako važan, no svjestan je koliko mu je za nastavak karijere u Hrvatskoj važan i hrvatski. Stoga je s oduševljenjem prihvatio mogućnost da ga uči na Filozofskom fakultetu, na kojem je prošli tjedan počeo tečaj hrvatskoga jezika za azilante i tražitelje azila u organizaciji Centra za hrvatski kao drugi i strani jezik Croaticum, koji na Odsjeku za kroatistiku postoji već 56 godina i namijenjen je strancima, studentima i svim ostalim polaznicima koji žele naučiti hrvatski.
Profesori i studenti odlučili su volonterski uložiti svoje znanje, trud i vrijeme kako bi po dobro iskušanim metodama podučavanja jezika pomogli Sirijcima i Iračanima koji su zbog rata napustili svoje zemlje i žele život nastaviti u Hrvatskoj. Među 15 polaznika jedna je žena i 14 muškaraca u dobi između 18 i 39 godina pred kojima je 90 sati tečaja koji će trajati tri i pol mjeseca, a učiteljsku ulogu preuzele su tri studentice završne godine studija hrvatskog jezika i književnosti Maja Matijević, Ivana Đerke i Ivana Bauk.
“Moji sinovi, 8-godišnji Ahmed i 5-godišnji Yousif, idu u školu i vrtić i odlično govore hrvatski. Supruga i ja dosta razumijemo. Sada je vrijeme da i ja progovorim hrvatski jer ću tako lakše naći posao. Nije lako, ali ću se potruditi”, kaže Wisam Al-Obaidy, koji je u velikom izbjegličkom valu krajem 2015. napustio Bagdad, a nakon nekoliko mjeseci dospio je u Hrvatsku, gdje je ubrzo dobio azil pa su mu se pridružili sinovi i supruga Šeima, koja je u Iraku bila profesorica fizičke kulture. Kao azilanti su u Zagrebu dobili stan na korištenje, a oboje su pohađali tečaj hrvatskoga u jednoj privatnoj školi.
“Nemamo namjeru živjeti bilo gdje drugdje nego u Hrvatskoj gdje su nas svi odlično prihvatili, a dječaci imaju mnogo prijatelja. Hrvati dobro govore engleski, ali da bismo se potpuno uklopili u društvo, moramo znati hrvatski”, kaže 36-godišnji Iračanin Wisam. Na tečaj je došao s prijateljem Jaserom Al Masrijem iz Sirije, koji je u Damasku radio u službi za korisnike jedne telekomunikacijske tvrtke i smatra da bez znanja hrvatskog teško može u Hrvatskoj dobiti bilo kakav bolje plaćen posao. Stoga se s mnogo entuzijazma bacio na učenje i sjeo u prvi red u učionici u želji da što bolje vidi i čuje što govori i piše učiteljica Maja Matijević.
Na fotografiji: Dragan Bagić, Đurđica Ćilić, Marica Čilaš Mikulić, Luna Cvitanušić Tvico, Ranka Đurđević, Maja Matijević
Na prvom satu učili su abecedu i izgovor glasova te glagol biti i osobne zamjenice kako bi se znali predstaviti na hrvatskom. Već na drugom satu usvojili su razliku između nominativa i akuzativa, naučili zanimanja i zemlje te reći odakle dolaze…
Jedan od inicijatora projekta, prodekan za znanost i međunarodnu suradnju Filozofskog fakulteta, izvanredni profesor na Odsjeku za sociologiju dr. sc. Dragan Bagić otkriva kako je bio mentor studentici koja je pisala diplomski rad o integraciji azilanata u Hrvatskoj i razgovarala s njima te došla do zaključka kako je jedna od najvećih prepreka njihovoj kvalitetnoj integraciji upravo dostupnost i kvaliteta učenja hrvatskog jezika.
“Očito je da podučavanje azilanata hrvatskom koje je propisano zakonom i koje se provodi nije na dovoljno visokoj razini da bi ubrzalo taj proces integracije. I tako mi je sinula ideja da bi se Fakultet mogao u to uključiti, a znam da su i drugi na Fakultetu također o tome razmišljali. Tim je ljudima država dala zaštitu i stoga se treba ozbiljno angažirati da se kvalitetno integriraju, da se ovdje osjećaju dobrodošlo i da mogu razvijati svoje životne putove. Fakultet želi društvu pokazati svoje sposobnosti, kapacitete i volju u rješavanju relevantnih problema i potvrditi da nije zatvorena akademska institucija.
Također želimo našim studentima omogućiti da kroz praksu stječu znanja i kompetencije, a ako je to i korisno za društvo, tim bolje”, govori dr. Bagić i naglašava da se Filozofski planira javljati na natječaje koje će Ministarstvo znanosti i obrazovanja raspisivati za podučavanje azilanata hrvatskom jeziku. Ovaj će tečaj, naime, profesori i studenti odraditi volonterski, no ubuduće bi slični tečajevi mogli biti integrirani u fakultetske programe.
“Sigurni smo da takve tečajeve koje Ministarstvo plaća možemo provesti kvalitetnije od bilo koga drugog u Hrvatskoj”, zaključuje Bagić.
Pročelnica Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnosti doc. dr. sc. Đurđica Čilić proteklih godinu i pol dana volontira za izbjeglice smještene u hotelu Porin. Većinom ih je razvozila na razne aktivnosti po gradu i tako je upoznala ljude iz udruge Are You Syrious i drugih koje pomažu azilantima i tražiteljima azila.
“Kada je Dragan Bagić predložio da nešto napravimo, razgovarala sam o tome s brojnim kolegama na Fakultetu i mnogi su ponudili volonterski dati svoj konkretan doprinos. Svi su izvrsno reagirali. Prvo sam se obratila MUP-u koji odobrava azile i u kontaktu je s ljudima koji ih čekaju, no tamo su mi rekli da nakon što izdaju azil više nemaju nikakve veze s tim ljudima. Onda sam otišla u Ministarstvo znanosti, gdje su mi rekli da tečajeve za koje oni raspisuju natječaje provode privatne škole. Na pitanje kakvi su rezultati tih tečajeva rekli su da ne znaju. Takav tečaj po polazniku državu košta između 5 i 7 tisuća kuna, no Ministarstvo ne provjerava znanje polaznika.
Kada sam pitala zašto se nisu obratili Filozofskom koji već godinama provodi tečajeve hrvatskog jezika za strance i ima izvrsne rezultate, odgovorili su mi da su mislili da je to nama na Fakultetu ispod časti. Očito nisu znali da je, baš naprotiv, politika Fakulteta tim ljudima pokazati da su dio naše zajednice”, govori dr. sc. Čilić, koja se potom obratila Centru za mirovne studije i udruzi Are You Syrious od kojih ubrzo dobiva popis ljudi za koje smatraju da im je kvalitetno učenje hrvatskog najpotrebnije. “Jako nam je stalo da ovaj tečaj uspije. Interes među azilantima bio je mnogo veći nego što ih možemo primiti, pa smo imali nezahvalan zadatak napraviti selekciju”, kaže dr. Čilić.
Voditeljica Croaticuma, viša lektorica dr. sc. Marica Čilaš Mikulić, naglašava kako je riječ o najstarijoj instituciji u Hrvatskoj koja se bavi proučavanjem i podučavanjem hrvatskog kao stranoga jezika. Uz to su najproduktivniji u izradi udžbenika hrvatskog za strance te imaju razvijenu metodologiju podučavanja jezika. Metoda je, objašnjava, komunikacijsko-kognitivna, što znači da se istodobno kroz komunikaciju uče i jezik i kultura.
“Azilanti će se učeći jezik upoznavati i s hrvatskom svakodnevicom i običajima, što je jako važno. Od samih početaka Croaticum ima studente i polaznike tečajeva iz cijeloga svijeta i često se događa da ovisno o zemlji iz koje dolaze različito reagiraju na pojedinu moju gestu. Mi ih stoga podučavamo kako se rukovati, koga smiješ zagrliti ili potapšati, poljubiti u obraz i koliko puta… Kada učimo brojeve i genitiv, razgovaramo o cijenama, pa onda i o cjenkanju koje je kulturološka činjenica. U nekim je kulturama cjenkanje obavezno, a drugdje se o cijeni ne pregovara”, ističe dr. sc. Čilaš Mikulić te dodaje kako polaznici izvrsno reagiraju na takav način učenja jezika. U svojoj dugogodišnjoj praksi imala je mnogo učenika iz arapskih zemalja, pa je imala priliku mnogo naučiti i o njihovoj kulturu.
“Sirijce pamtim po iznimnom poštovanju profesora. Svi redom su jako srdačni, otvoreni i komunikativni. Budući da ja ne znam arapski, ne mogu im ništa reći na njihovu jeziku, a često neki od njih ne znaju niti jedan drugi strani jezik. Sa studentima s engleskoga govornog područja imam zajednički jezik. No, jezik se ne uči samo kroz direktno prenošenje riječi iz jednog jezika u drugi, nego holistički, i gestama i mimikom, korak po korak, kao kada ga dijete uči. Sirijcima je u početku jako teško učiti hrvatski, ali su jako motivirani i nakon mjesec dana, kada počnu govoriti, najčešće bolje progovore nego, recimo, Amerikanci, koji očekuju da im se neke riječi prevode i ne trude se toliko kognitivno”, objašnjava dr. sc. Čilaš Mikulić.
Otkriva kako se Croaticum u listopadu javio na javni poziv Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i zajedno sa stručnjacima iz Centra za potporu e-učenju Filozofskog fakulteta napravio cjeloviti internetski tečaj za učenje hrvatskoga na početničkoj, odnosno A1 razini. Tečaj je besplatan i svima dostupan na stranici https://a1.ffzg.unizg.hr. Jako je dobro posjećen te nema nikakve prepreke da ga pohađaju i azilanti.
Tečaj koji je upravo počeo temelji se na programu podučavanja azilanata hrvatskom jeziku koji je 2015. osmislila prof. dr. sc. Zrinka Jelaska sa svojim suradnicima. Polaznici će imati pristup internetu, knjigama iz fakultetske knjižnice, a osigurat će im se i prostor gdje mogu učiti. Mentorice studenticama koje će provoditi nastavu iskusne su lektorice s Croaticuma prof. Ranka Đurđević i prof. Jelena Cvitanušić Tvico. Kažu da je 15 polaznika prošlo testiranje iz hrvatskoga. Svi su ga oni već negdje učili, ali im je znanje vrlo skromno.
“Polaznici čiji se materinji jezik ne piše latinicom, kao što je arapski, obično teže usvajaju pisanje na hrvatskom. Stoga krećemo s abecedom. Cilj je da nauče govoriti, ali i pisati kako bi se lakše mogli zaposliti. Nakon tri i pol mjeseca i 90 sati trebali bi steći znanje da se mogu snaći u raznim životnim situacijama kao što su razgovor za posao, učlanjenje u knjižnicu, pohađanje autoškole, da mogu samostalno čitati račune za režije, javiti se na natječaj za posao, razgovarati s profesorima svoje djece u školi…” objašnjava prof. Đurđević.
“Ljudi u dobi između 20 i 30 godina uglavnom su vizualni tipovi. Stoga imamo mnogo videomaterijala i fotografija na temelju kojih trebaju napisati priču. Puštamo im i glazbu, na primjer pjesmu ‘Idem tamo gdje je sve po mom’, u kojoj ima mnogo glagola u prezentu. Za početnike je izvrsna pjesma ‘Sunčan dan’ Nene Belana, a ‘Zlato moje’ Tereze Kesovije puštamo kad učimo vokativ. ‘Mjesto za dvoje’ grupe Letu štuke pomaže u učenju kondicionala”, ističe prof. Jelena Cvitanušić Tvico. Ističe da u nastavi moraju biti svjesni specifičnih životnih okolnosti azilanata jer se može dogoditi da neki emotivno reagiraju kada se obrađuje tema obitelji jer su izgubili članove obitelji ili su daleko od njih.
“Svaki ćemo im tjedan spomenuti neku drugu hrvatsku regiju kako bi dobili predodžbu o cijeloj državi, a ne samo o Zagrebu, u kojem sada žive, jer tko zna gdje će na kraju završiti. Objasnit ćemo im, na primjer, što je Vukovar prošao u ratu, ali i što se danas događa u tom gradu koji ima, recimo, tvornicu cipela i filmski festival. Ne želimo da niti jedna tema bude tabu, pa tako ni rat i destrukcija, ali želimo naglasiti i da svaki rat završi i da se život nastavlja, za što je Hrvatska dobar primjer”, govori prof. Cvitanušić Tvico, koja je i sama proživjela rat u Sarajevu i izbjegličko iskustvo zbog čega vjeruje da može razumjeti neke traume koje su prošli azilanti u Hrvatskoj.
Njezina kolegica prof. Ranka Đurđević dodaje kako polaznike ipak neće viktimizirati, nego pokušati potaknuti sve njihove potencijale, što je i ljudski i profesionalno veseli i obogaćuje.
Njih dvije i dr. sc. Marica Čilaš Mikulić uložile su mnogo vremena i truda kako bi obučile tri studentice koje će držati nastavu.
Studentica 5. godine kroatistike Maja Matijević kaže da joj je prije svega želja pomoći izbjeglicama u Hrvatskoj, ali i steći iskustvo u podučavanju. Stoga je, priznaje, ovaj tečaj za nju veliki izazov, no nada se da će se trud isplatiti.