Josipović bi mogao postati dobar kandidat
Ivo Josipović tek treba dokazati da je kadar kandidirati se za predsjednika Republike.
Josipovićeva pobjeda na SDP-ovim unutarstranačkim izborima (koji definitivno označavaju pozitivni iskorak u demokratskoj proceduri u Hrvatskoj) nema osobitu političku težinu jer je bila sasvim očekivana.
Svatko razuman, tko čak i površno poznaje političko raspoloženje u SDP-u, znao je da će Josipović uvjerljivo pobijediti i da Ljubo Jurčić nije imao nikakve šanse.
Takav bi se odnos snaga ponovio i da se Josipoviću, umjesto Jurčića, suprotstavio Milan Bandić.
Činjenica je da članstvo Socijaldemokratske partije i Jurčića, a osobito Bandića, drži stranim tijelima unutar te stranke, neovisno o svim Bandićevim uspjesima na zagrebačkim izborima.
Milan Bandić dovoljno je inteligentan političar da zna kako unutar SDP-a ne može dobiti priliku da se natječe za vodeće političke pozicije na državnoj razini, pa stoga nije ni ulazio u utrku za SDP-ova kandidata za predsjednika Republike. Utoliko su se i brojne medijske špekulacije o Bandićevoj predsjedničkoj kandidaturi pokazale besmislenima. Zagrebački gradonačelnik, da je i najambiciozniji čovjek na svijetu, jednostavno nije u realnoj situaciji da se bori za dužnost predsjednika Republike.
Njegova stranka to naprosto ne želi, a ni sam Bandić vjerojatno ne kani napustiti gradonačelnički položaj i riskirati povlačenje iz politike. Kada bi se Bandić protiv volje SDP-a natjecao na predsjedničkim izborima, i ako bi izgubio, on bi bio politički mrtav za dugo, dugo vremena. Svakako dulje od Sanadera. I dok je, dakle, Josipovićeva pobjeda na SDP-ovim izborima krajnje očekivana, njegove su šanse da se useli na Pantovčak posve neizvjesne. Ivo Josipović, svakako, posjeduje nekoliko značajnih kvaliteta koje ga čine relevantnim predsjedničkim kandidatom. Radi se o čovjeku s ozbiljnim intelektualnim pokrićem, što je u sadašnoj hrvatskoj trashy kulturi itekako bitno: u vrijeme kada u svim oblicima javnog života dominiraju izrazito niske vrijednosti, Josipovićev visoki curriculum, realna znanja s kojima se može pohvaliti, kao i civilizirani stil u javnom ophođenju, predstavljaju dobrodošlu i itekako poželjnu promjenu.
Sama činjenica da je pristojan čovjek pomaže Josipovićevoj kandidaturi.
Nadalje, Ivo Josipović neopterećen je političkim skandalima, što je, naravno, u Hrvatskoj razmjerni raritet.
Zatim, Josipović će uživati punu potporu SDP-a što je također važno.
Naposljetku, Josipovićeva parola - Za pravednu Hrvatsku - odličan je PR uradak. Gotovo svi građani ove zemlje osjećaju da im se stalno nanosi nepravda. Bitno je, također, da se Josipović po svom habitusu jako razlikuje od Stipe Mesića. Vrijeme je da poslije deset godina Hrvatska dobije drukčijeg predsjednika Republike. S druge strane, postoji čitav niz ozbiljnih zamjerki Josipovićevoj predsjedničkoj kandidaturi. Prije svega, Ivo Josipović još nigdje nije pokazao puno strasti i dovoljno uvjerenja.
Kada se netko kandidira za tako važan posao kao što je dužnost predsjednika Republike, on naprosto mora barem pokušati stvoriti karizmu: on mora, ne samo na razini argumenata, nego i na razini komunikacije, uvjeriti birače da je dovoljno hrabar i sposoban da prezume Ured predsjednika.
Josipović zasad pati od kroničnog manjka karizme i odlučnosti.
Politika je, među ostalim, igra velikih, simboličkih poteza. Vidjet ćemo je li ih Josipović kadar povući.
Drugi njegov realni problem jest njegova politička agenda, koja nije posve jasna. Pitanje je, dakle, ima li Josipović zasebni politički program, neovisan o SDP-u, ili je on “samo” SDP-ov kandidat. S obzirom na činjenicu da kandidat za predsjednika Republike nužno mora dobiti više glasova od broja glasova koje dobiva njegova stranka, vrijeme je da se Josipović otpočne, kontrolirano, naravno, emancipirati od SDP-a. Ove zamjerke ne osporavaju tvrdnju, koju smo elaborirali još prije nekoliko mjeseci, da je Ivo Jospović najbolji mogući SDP-ov kandidat za predsjednika Republike (budući da Zoran Milanović, razumljivo, želi postati premijer).
Jospoviću na ruku ide i određena gužva na desnici, gdje se suprotstavljaju tri dubinska istomišljenika: Andrija Hebrang, Miroslav Tuđman i Josip Jurčević, što će, automatski, oslabiti šanse svakoga od njih (barem u prvom krugu). Nasuprot tome, lijeva i liberalna Hrvatska zasad nema ni jednog jačeg kandidata osim Josipovića, pogotovo ako Radimir Čačić ne uđe u predsjedničku utrku.Ivo Josipović, koliko god mu nedostaje karizme i autoriteta, u sadašnjem rasporedu snaga ima realne šasne da postane novi predsjednik Republike.
Davor Butković
Josipovićeva pobjeda na SDP-ovim unutarstranačkim izborima (koji definitivno označavaju pozitivni iskorak u demokratskoj proceduri u Hrvatskoj) nema osobitu političku težinu jer je bila sasvim očekivana.
Svatko razuman, tko čak i površno poznaje političko raspoloženje u SDP-u, znao je da će Josipović uvjerljivo pobijediti i da Ljubo Jurčić nije imao nikakve šanse.
Takav bi se odnos snaga ponovio i da se Josipoviću, umjesto Jurčića, suprotstavio Milan Bandić.
Činjenica je da članstvo Socijaldemokratske partije i Jurčića, a osobito Bandića, drži stranim tijelima unutar te stranke, neovisno o svim Bandićevim uspjesima na zagrebačkim izborima.
Milan Bandić dovoljno je inteligentan političar da zna kako unutar SDP-a ne može dobiti priliku da se natječe za vodeće političke pozicije na državnoj razini, pa stoga nije ni ulazio u utrku za SDP-ova kandidata za predsjednika Republike. Utoliko su se i brojne medijske špekulacije o Bandićevoj predsjedničkoj kandidaturi pokazale besmislenima. Zagrebački gradonačelnik, da je i najambiciozniji čovjek na svijetu, jednostavno nije u realnoj situaciji da se bori za dužnost predsjednika Republike.
Njegova stranka to naprosto ne želi, a ni sam Bandić vjerojatno ne kani napustiti gradonačelnički položaj i riskirati povlačenje iz politike. Kada bi se Bandić protiv volje SDP-a natjecao na predsjedničkim izborima, i ako bi izgubio, on bi bio politički mrtav za dugo, dugo vremena. Svakako dulje od Sanadera. I dok je, dakle, Josipovićeva pobjeda na SDP-ovim izborima krajnje očekivana, njegove su šanse da se useli na Pantovčak posve neizvjesne. Ivo Josipović, svakako, posjeduje nekoliko značajnih kvaliteta koje ga čine relevantnim predsjedničkim kandidatom. Radi se o čovjeku s ozbiljnim intelektualnim pokrićem, što je u sadašnoj hrvatskoj trashy kulturi itekako bitno: u vrijeme kada u svim oblicima javnog života dominiraju izrazito niske vrijednosti, Josipovićev visoki curriculum, realna znanja s kojima se može pohvaliti, kao i civilizirani stil u javnom ophođenju, predstavljaju dobrodošlu i itekako poželjnu promjenu.
Sama činjenica da je pristojan čovjek pomaže Josipovićevoj kandidaturi.
Nadalje, Ivo Josipović neopterećen je političkim skandalima, što je, naravno, u Hrvatskoj razmjerni raritet.
Zatim, Josipović će uživati punu potporu SDP-a što je također važno.
| Josipović, koliko god mu nedostaje karizme, ima realne šanse da postane predsjednik |
Kada se netko kandidira za tako važan posao kao što je dužnost predsjednika Republike, on naprosto mora barem pokušati stvoriti karizmu: on mora, ne samo na razini argumenata, nego i na razini komunikacije, uvjeriti birače da je dovoljno hrabar i sposoban da prezume Ured predsjednika.
Josipović zasad pati od kroničnog manjka karizme i odlučnosti.
Politika je, među ostalim, igra velikih, simboličkih poteza. Vidjet ćemo je li ih Josipović kadar povući.
Drugi njegov realni problem jest njegova politička agenda, koja nije posve jasna. Pitanje je, dakle, ima li Josipović zasebni politički program, neovisan o SDP-u, ili je on “samo” SDP-ov kandidat. S obzirom na činjenicu da kandidat za predsjednika Republike nužno mora dobiti više glasova od broja glasova koje dobiva njegova stranka, vrijeme je da se Josipović otpočne, kontrolirano, naravno, emancipirati od SDP-a. Ove zamjerke ne osporavaju tvrdnju, koju smo elaborirali još prije nekoliko mjeseci, da je Ivo Jospović najbolji mogući SDP-ov kandidat za predsjednika Republike (budući da Zoran Milanović, razumljivo, želi postati premijer).
Jospoviću na ruku ide i određena gužva na desnici, gdje se suprotstavljaju tri dubinska istomišljenika: Andrija Hebrang, Miroslav Tuđman i Josip Jurčević, što će, automatski, oslabiti šanse svakoga od njih (barem u prvom krugu). Nasuprot tome, lijeva i liberalna Hrvatska zasad nema ni jednog jačeg kandidata osim Josipovića, pogotovo ako Radimir Čačić ne uđe u predsjedničku utrku.Ivo Josipović, koliko god mu nedostaje karizme i autoriteta, u sadašnjem rasporedu snaga ima realne šasne da postane novi predsjednik Republike.
Davor Butković
Broj preporuka: 0
