Bilo je to jedno od onih vrućih ljeta kada se čovjeku ni o čemu ne da razmišljati, a kamoli o trasama, tunelima, projektima, građevinskim dozvolama. No, baš toga paklenog ljeta, prvog dana kolovoza 2000. godine, američki Bechtel s turskom Enkom kao partnerom krenuo je u realizaciju hrvatskog sna - gradnju autoceste prema Splitu.
Bageri su zabrujali kod Bosiljeva, mjesta za koje tada barem 50 posto građana zemlje nije ni znalo da postoji. Otprilike godinu dana prije, Jure Radić, tada ministar obnove, s Bechtelom je potpisao ugovor o gradnji 147 kilometara autoceste od Bosiljeva do čvora Sv. Rok, vrijedan 990 milijuna dolara. Radić će nekoliko godina kasnije priznati da je ugovorena cijena bila 30 posto veća nego što bi bila na međunarodnom natječaju. Ali, to je bila cijena želje da se ostvare što bolji politički odnosi sa SAD-om.
REPORTAŽA IZ DOLINE NERETVE ‘Buka nam je uši probila, a sreća je što nema mrtvih’
Trinaest i pol godina, odnosno točno 148 i pol mjeseci nakon toga, radovi na Dalmatini se završavaju. Dana 19. prosinca bit će otvorena posljednja dionica te autoceste od Vrgorca do Ploča . Autoceste do Dubrovnika će biti, ali je pitanje kada - možda za 10, a možda i za 20 godina. Trinaest i pol godina i oko 23 milijarde kuna bilo je potrebno za gradnju autoceste od Bosiljeva do Ploča. Kad se tome pridoda 1,4 milijarda kuna za gradnju autoceste od Karlovca do Bosiljeva, ukupna cijena povećava se na oko 24,5 milijardi kuna.
Autocesta je do Splita došla 2005. godine. No, HDZ nije želio stati. Iako za to nije bilo nikakvog prometnog opravdanja, objeručke je prihvatio SDP-HNS-ov plan o gradnji autocesta. Sanader je krajem 2004. svog ministra vanjskih poslova Miomira Žužula posalo da s Bechtelom bez javnog natječaja dogovori nastavak gradnje do Ploča. Javnost se pobunila i HAC je raspisao natječaj. Za nešto manje od pet milijardi kuna ugovor je dobio konzorcij domaćih građevinara.
Godinu dana zatim ministar Kalmeta će dati obećanje da će autocesta do Ploča doći 2008. No, za gradnju 96 kilometara od Splita do Ploča bit će potrebno punih osam godina. Dvostruko više nego za 320 kilometara od Bosiljeva do Dugopolja. Osim što je potrošeno dvostruko više vremena za gradnju, i cijena po kilometru autoceste porasla je gotovo dvostruko. Kroz godine nizale su se afere oko prijelaza za životinje, WC-a, količine šljunka. Uslijedio je i kolaps građevinske operative, država više nije imala novca za cestogradnju. Nešto što je započelo kao predmet velikog nacionalnog ponosa, završilo je još većom policijskom akcijom, uhićenjima, pronevjerama novca. Ipak, zauvijek će ostati jedna crna linija koja se zove Dalmatina.